Search
Close this search box.

Akcija – reakcija

Što se uistinu dogodilo na stadionu Geoffrey Guichard u St Etienneu u predvečerje dana 17. lipnja 2016. pri kraju utakmice 2. kola skupine D Europskog prvenstva između Hrvatske i Češke? Ono, suštinski, faktično dogodilo? Na travnjak stadiona je ubačeno 10-ak baklji s tribine. To je to? To je to. Da ni ne spominjemo kako se još do pred koju godinu stadionske bakljade držalo “prekrasnim i nadahnjujućim dekorom”, dovoljno je, umjesto godinama, vratiti se tek par sati unatrag od same jučerašnje utakmice, kada se oduševljeno izvještavalo o tome kako su Hrvati zapalili St. Etienne. Dakle, nekoliko baklji na travnjaku Guicharda dovelo je do toga da se “Hrvatskoj nanese nezapamćena sramota”.

Jer će sad Hrvate u svijetu valjda doživljavati…kako? Divljacima zato što… su bacili nekoliko baklji u teren? Iako se to događalo diljem svijeta, ponavljamo, još do pred koju godinu, a i dalje se nerijetko viđa i u navodno mnogo uljuđenijim zemljama od naše.

Što neumitno dovodi do još jedne psihološke začkoljice karakteristične za naš narod – taj nekontrolirani strah od toga što će drugi reći. Uistinu je nevjerojatno koliko duboko je u nas ukorijenjen taj mentalitet krda kojemu je sasvim normalno da osjećate sram zbog akcija drugih, koje s vama nemaju nikakve veze. A posebice kad i sami na svojim plećima imate i više nego dovoljno materijala za sramiti se svog odraza, ne u zrcalu, nego već i u onom posve iskrivljenom odrazu na površini vode.

Što bi onda “ljudi rekli” za, primjerice, Ruse, ili Engleze, ili Francuze, ili Poljake, ili… da ne nabrajamo dalje pripadnike svih onih nacija koji su ovih dana sudjelovali u brutalnim obračunima na francuskim ulicama s isključivo jednim ciljem, a bez ikakva suvislog razloga – ozljediti drugoga?

I baš to dovodi do ključnog pitanja koje, što je paradoks par exellance, nitko javno ne postavlja. Zašto? Kad god postoji problem, jedini način da ga se riješi jest da se eliminira uzrok istog. Da bi se uzrok eliminiralo, neophodno ga je prvo detektirati. Nije svastika na poljudskom travnjaku iscrtana zato što u Hrvatskoj netko veliča fašizam. Nisu u Milanu i St. Etienneu baklje paljene i bacane u teren zato da bi se netko hvastao svojim ultras pothvatima. Nazovimo stvari pravim imenom.

S jedne strane postoje huligani u odijelima, među ostalim optuženi za najteži gospodarski kriminal otkad je moderne hrvatske države, besprizorni likovi nakrcani aferama za koje vas je neugodno uopće se naći u njihovoj blizini. Ljudi koji su osuđeni kradljivci. Ljudi koji su veličali fašizam i tolerirali i nagrađivali veličanje istog. Ljudi koji su uzimali novac za “pošteno suđenje”. Ljudi koji su posve otuđili jedan nogometni klub nakaradno iskrivljujući nadležne zakone. Ljudi kojima reprezentacija služi kao prodajni izlog vlastite igračke ergele. Ljudi koji se hitaju tuđim novcem među sobom kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Ljudi koji su privatizirali nogometnu ligu u korist jednog čovjeka i njegovih trabanata, te jednog kluba. Ljudi koji su, povrh svega drugoga – naprosto odbili provoditi zakon jedne države!

S druge strane, imate nekoliko baklji bačenih u teren.

Ovo nevjerojatno podsjeća na jednu urnebesnu scenu iz Mućki genijalnog Johna Sullivana, kada Delboy ispraća Rodneya na izlazak s djevojkom porukom da ne napravi nešto čime bi osramotio obitelj. A Rodney mu tupog pogleda odgovori kako ne postoji više ništa čime bi mogao osramotiti obitelj.

Doista, čija su sabrana nedjela u ovoj priči obimnija i veće specifične težine? U kojem se to paralelnom svijetu uopće mogu usporediti?

Ali to nema veze s reprezentacijom, kažete. Ima ima, itekako. Dok se jedan čovjek ruga s reprezentacijom tako da imenuje privatne trenere za njeno kormilo, a izbornik je on, pa ovaj službeni izbornik osjeća potrebu, ničim izazvan, pravdati svoj izbor igrača govoreći kako nikakva siva ruka nije sudjelovala u istom, reprezentacija itekako ima veze sa svim ovim. Ili igrači – pa je li više vrijeme da se te tako bogato plaćene mladiće pozove na odgovornost, onu moralnu. Oni moraju biti svjesni da toliki novac i popularnost ne duguju gospodaru hrvatskog nogometa, nego masi ljudi koji prate nogomet i navijaju za svoje klubove, ali i reprezentacije. Njihov interes kreira interes sponzora i medija što dovodi do tolikog novca. Ukratko, ti momci žive onako kako ostali smrtnici mogu sanjati samo zbog nas. Imaju li ikakvu odgovornost prema hrvatskom nogometu koji im je dao sve? Ili mogu pilatovski oprati ruke i reći – mi samo igramo nogomet, te pustiti pojedince da se iživljavaju nad tim nogometom, a sve u svoj osobni interes? Što je s popularno nazvanim “bankomatima” među našim reprezentativcima? Ljudima koji su za vladara domaćeg nogometa izvlačili novac? Mogu li to biti heroji nacije? Naši junaci, junaci i uzori našoj djeci?

Posebno su zanimljive reakcije fejs-mase pune pravedničkog bijesa. Izvanredan su pokazatelj površnosti današnjeg društva, ali i nevjerojatne razmaženosti. Salonski moralisti koji ili uopće ne shvaćaju što se događa s hrvatskim nogometom ili shvaćaju, ali svjesno zatvaraju oči, dijele lekcije o domoljublju, ugledu, sramoćenju i, pazite sad – nepoštivanju zakona! Koliko ih se aktiviralo i djelovalo po pitanju čišćenja mulja hrvatskog nogometa? Koliko bijesnih fejs statusa i poruka su napisali sa željom da se samo zakon počne poštovati u ovoj zemlji kako bi se isušila močvara domaćeg nogometa? Ključ je u tome što njih to ne zanima. Njima, kojima je reprezentacija đir, dobra zabava i prilika da svake 2 ili 4 godine navuku kvadratiće na sebe, oduzeta je u ovom trenutku omiljena igračka i sad su se rasplakali. A nebulozni komentari na sve strane. Naročito u oči upadaju oni komentari koji govore kako je naša reprezentacija bila sjajan način da se na trenutak zaboravi trenutno stanje u državi. Nije li takvima palo na pamet da se gadarije poput ovih u koje su uključeni vladari hrvatskog nogometa i mogu događati baš zato što previše “zaboravljamo trenutno stanje u državi”? Ne možemo čitavo vrijeme čekati da netko drugi riješi problem. Nedavno se silno hvalilo prosvjed protiv opstrukcije cjelovite kurikularne reforme i utapalo u samozadovoljstvu zbog masovnosti istog ne shvaćajući da je isti baš pokazatelj totalne i posvemašnje zakržljalosti ljudske solidarnosti i svijesti o stanju u našem društvu. Jer, da nije tako, zar dosad ne bi bilo more ovakvih, pa i masovnijih prosvjeda? Tragedija je da se jedan dogodio tek sad.

Oni koji ovo nazivaju taktičkim promašajem u borbi protiv nogometne vrhuške – tek oni ništa ne razumiju. Ne shvaćaju da ljudi koji su napravili što su napravili u St Etienneu nisu tipovi koji će promišljati i taktizirati. Oni su stjerani uz zid. Legalna borba je dovedena do kraja i pobjeda je izvojevana na terenu – izmjene i dopune Zakona o sportu su usvojene u Hrvatskom Saboru, da bi se za “zelenim stolom”, ili bolje reći – ispod njega, odlučilo drugačije. Ti ljudi nemaju više povjerenja ni u one koji su vodili institucionalne borbe kako bi riješili probleme u hrvatskom nogometu i s kojima su dijelili isti cilj, a kamoli da vjeruju institucijama koje štite one koji odbijaju provoditi zakon.. Ružno je to izgovoriti – ali to je rat. I u tom ratu će se ili hrvatski nogomet restrukturirati i krenuti demokratskim putem ili će ljudi koji se za to bore – nestati. Mnogo veći dokaz ljubavi prema svojoj zemlji jest upozoravati neumorno na sve probleme i nepravilnosti koje postoje u hrvatskom nogometu, pa i svim drugim sferama našeg društva, nego zatvarati oči pred očitim u svrhu svoje zabave i instant ponosa. Sadržaj je, gospodo, bitan, a ne ambalaža.

Uloga medija je golema. Pred par dana u emisiji nacionalne TV u večernjem terminu se govorilo o reprezentaciji na Euru, ali i problemima u hrvatskom nogometu. Nitko nijednom nije spomenuo imena ljudi s vrha domaćeg nogometa ni afere u koje su umočeni, a na spominjanje neprovođenja Zakona o sportu od strane uglednog novinara, voditelj emisije je brže-bolje okrenuo temu. Od jučerašnjeg izgreda do trentuka pisanja ovog teksta, još nitko javno nije postavio pitanje “zašto?”. Ali su svi tako ekspeditivni u osudi nedjela. Shvaćaju li ti ljudi da će pooštravanjem kazni i intenzivnijom represijom, a ne-rješavanjem uzroka problema samo izazvati još veći revolt i otpor koji se vrlo lako može proširiti sa stadiona na ulice?

Obrazloženja sinoćnjih zbivanja od strane intelektualnih liliputanaca ni ne zaslužuju osvrt, no jedan dupli pas ne može proći neopažen. U javni hrvatski diskurs termin “orjunaši” u kontekstu zbivanja oko nogometa uveli su gospodari tog istog nogometa u Hrvata i to nepogrešivo ga vežući samo i baš konkretno za udrugu Naš Hajduk. Nije to ništa čudno znamo li da je baš dotična udruga mozak koji stoji iza borbe protiv svih nepravilnosti u hrvatskom nogometu, kreator akcije Zakon o sportu i ona koja se stalno nešto buni, proziva, tuži, dosađuje i ne da mira, posebice otkad Zajedno za Dinamo više nisu aktivni. Dodamo li da dotični zagovaraju naš nogomet na temeljima časti i stručnosti, jasno je da smetaju onima koji žive od lova u mutnom. Ono zanimljivo je tko je jedini od ozbiljnih subjekata u našoj zemlji prihvatio redikuloznu retoriku o navodnim orjunašima – predsjednica republike glavom i bradom koja je ovim činom jasno označila udrugu Naš Hajduk krivcem za ispad u St Etienneu. Umjesto da iskoristi sav utjecaj koji ima kako bi osigurala zemlju u kojoj će se poštivati zakoni, predsjednica države opasnim presedanom posve neosnovano širi histeriju i crta metu na skoro 40 000 ljudi koji stoje iza dotične udruge.

Hrvatskom nogometu nasušno treba restrukturiranje iz temelja, te novi ljudi. Rješenje nudi postojeća zakonska regulativa. Samo da netko nadležne podsjeti da ona stvarno i postoji.

Roko Kaliterna


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter