Luke Modrića nastavljeno suđenje braći Mamić, Damiru Vrbanoviću i Milanu Pernaru za izvlačenje novca iz GNK Dinamo. Ovaj put ostali smo zakinuti za „performanse“ izvan sudnice, a prvi put na raspravi se pojavio i Zoran Mamić tako da smo napokon mogli vidjeti sve optužene na jednom mjestu. Modrić je u svom svjedočenju promijenio dio iskaza koji je dao USKOK-u, a nekih dijelova više se „ne sjeća“. Luka Modrić, igrač Real Madrida koji je prije desetak dana osvojio svoju treću Ligu prvaka, svjedočio je danas na sudu Osijeku o detaljima svojih ugovora sa Dinamom, o famoznim aneksima tih istih ugovora te o okolnostima oko transfera u Tottenham. Ispričao je da je u klub došao sa 14 godina i ostao tamo do 22. godine kad je napustio Zagreb i otišao u London. U međuvremenu bio je i na dvije posudbe, u Zrinjskom te Interu iz Zaprešića. Modrić kaže da se ne sjeća najbolje detalja oko potpisivanja prvih ugovora sa klubom, a ne zna ni gdje se nalaze primjerci tih ugovora. U to vrijeme nije imao menadžera nego je potpisivao u pratnji roditelja. Danas je u više navrata pred sucem tvrdio da aneksi o podjeli novca u omjeru 50:50 između njega i kluba nisu antidatirani nego da je takva klauzula bila sastavni dio svakog njegovog ugovora, počevši od prvog profesionalnog ugovora koji je potpisao s Dinamom pa sve do onog zadnjeg ugovora prije odlaska u Englesku. Istaknuo je da su detalji svaki put dogovarani sa Zdravkom Mamićem. Nakon što mu je Petković pokazao aneks od 10.07.2004., Luka je potvrdio da je to aneks koji je on potpisao, ali ne tada nego 2008. godine kad je odlazio u Tottenham. Na pitanje što se 2008. godine naknadno promijenilo u tom aneksu, Modrić je inzistirao na tvrdnji da u novoj verziji nije promijenjen ili dodan dio teksta koji govori o podjeli novca između njega i kluba nego da su mijenjani samo određeni detalji oko banke u koju ide isplata njegovog dijela novca. Naime, Modrić tvrdi da je po originalnom aneksu dio novca koji pripada njemu trebao ići u inozemstvo, na devizni račun koji u tom trenutku nije niti imao otvoren, a po novom je novac išao na račun u Hrvatskoj. Ostalih detalja ne može se sjetiti, a ne zna ni gdje se nalazi originalni aneks. Petković mu je zatim predočio i drugi aneks iz 2005. godine na što je Modrić opet rekao da se ne sjeća detalja, ali da je to aneks koji je potpisao u trenutku kad je potpisivao novi ugovor sa klubom i da je identičan onom iz 2004. godine (koji je 2008. zamijenjen novim u kojem se navodno promijenila samo banka u koju sredstva trebaju sjesti). Luka tužitelju nije mogao baš najbolje objasniti iz kojeg razloga postoji toliko aneksa kad su „svi isti“ na što je reagirala odvjetnica Sloković koja je smatrala da tužitelj nastoji zbuniti svjedoka. Još žešće reagirao je Zdravko Mamić kojeg je sudac Krušlin nakon nekoliko upadica opomenuo da će idući put biti novčano kažnjen. Na pitanje tužitelja je li prilikom odlaska iz kluba imao kakvih dodatnih razgovora oko podjele novca od transfera, Modrić je odgovorio kako je u tom trenutku sa Zdravkom Mamićem potpisao samo ugovor koji regulira dinamiku isplata između njih dvojice, a koja proizlazi iz njihovog famoznog građanskog ugovora, ali da je već ranijim ugovorima između njega i kluba bilo određeno da mu klub treba isplatiti polovicu od ukupnog iznosa transfera. Dodao je da je tim novim ugovorom potpisanim s Mamićem ujedno dogovoreno da njegov građanski ugovor prestaje važiti u trenutku kad Mamiću isplati posljednju ratu od transfera. Kako to nije u skladu s onim što je Modrić ranije izjavio USKOK-u, Petković mu je predočio dijelove njegovog ranijeg iskaza u kojem Luka govori da mu je Mamić u više navrata obećao da će dobiti određeni iznos od transfera, ali da u trenutku njegovog odlaska iz kluba nije postojao niti jedan dokument koji bi „na papiru“ definirao da mu klub treba isplatiti određeni dio transfera i o kojem se postotku eventualno radi. Na pitanje tužitelja je li pri odlasku iz Dinama potpisao da nema potraživanja prema klubu Modrić je odgovorio da je mislio da se to odnosi samo na plaće i premije, a ne i na podjelu novca od transfera. Inzistirao je da je cijelo vrijeme postojao važeći aneks po kojem on i klub dijele odštetu od transfera u omjeru 50:50 pravdajući se da je u trenutku davanja iskaza USKOK-u bio umoran i zbunjen te da je pogrešno shvatio pitanje. Rekao je da je prilikom davanja tog iskaza mislio na podjelu svog dijela novca od transfera između sebe i Mamića, a ne na podjelu ukupnog iznosa transfera između sebe i kluba. Petković ga je zatim podsjetio da je tada jasno izjavio da je nakon odlaska u Tottenham potpisan aneks ugovora jer mu je Mamić rekao da je to nužno kako bi mogao dobiti svoj dio novca od kluba što jasno implicira da u originalnom aneksu nije postojala takva opcija. Međutim, Luka je ostao pri danas više puta izrečenom stavu i tvrdio da se ne može sjetiti detalja te da su u USKOK-u pogrešno protumačili njegove riječi. Na pitanje o građanskom ugovoru između njega i Mamićem, Luka je odgovorio da je isti potpisan kod javnog bilježnika u Sesvetama odmah prilikom njegovog dolaska u klub, ali opet se ne može sjetiti nikakvih detalja. Nije čak siguran ni je li Mamić u tom trenutku imao kakvu funkciju u Dinamu ili je bio samo u svojoj menadžerskoj agenciji. Što se tiče isplata između sebe i Mamića, tu je potvrdio da se radilo o gotovinskim transakcijama. Podizao je novac sa svog računa u Hypo banci i zatim ga predavao Zoranu Mamiću ili Zdravkovom sinu Mariju Mamiću. Teško je biti iznenađen ovakvim razvojem situacije. Bilo je za očekivati da će Modrić malo „ispeglati“ svjedočenje od trenutka kad je davao iskaz USKOK-u do danas. Neki dijelovi su promijenjeni, neki su objašnjeni na drugačiji način, a nekih dijelova Luka se jednostavno više ne sjeća. Nitko od optuženih ni ne skriva činjenicu da je klub polovicu svakog transfera na kraju isplatio igraču i nastoje to objasniti kao „normalan način poslovanja“. Pitamo se što je to točno „normalno“ u činjenici da jedna te ista osoba diktatorski upravlja klubom (koji je udruga građana, a ne privatno vlasništvo) gdje određuje plaće i dogovara transfere igrača, a u isto je vrijeme i menadžer (s napomenom da je „menadžer“ ovdje prelagana riječ jer menadžeri ne potpisuju građanske ugovore s igračima) tim istim igračima te dobiva postotak od tih plaća i transfera. Odgovor na ovo hipotetsko pitanje svima je jasan, ali to na žalost ne znači da će ta osoba biti i osuđena zbog tih radnji obzirom da se izjave svjedoka očito prilagođavaju po potrebi. Dio optužnice koji se odnosi na neplaćeni porez čini se u ovom trenutku puno sigurniji. Međutim, teško se oteti dojmu da bi osuda samo za taj dio, uz oslobađanje za ostatak, ostavila veoma gorak okus u ustima. Suđenje se nastavlja sutra svjedočenjem Dejana Lovrena.
Branko Komorski
