Ante Rukavina je ponovo top tema zaljubljenika splitskih bilih. Netransparentnostposlovanja i ugovori koji su godinama nakon sklapanja predmeti sudskih sporova postali su naša svakodnevnica. Vjerujemo da će revizija prošlosti biti upozorenje svim budućim Upravama, ali i da će, saldiranjem povijesti, Hajdukovi navijači dobiti svoju zadovoljštinu. Zadovoljštinu bi trebali dobiti sudskimputem za slučajeve u kojima nije nastupila zastara, a za ove kojima jest mdash; žele barem saznati u kakvim vremenima smo (pre)živjeli.
U pokušaju rekonstrukcije afere pomogli su novinski članci napisani o tranferu Rukavine u i iz Hajduka, ali i sadašnji predsjednik HajdukaHrvoje Maleš koji je na sastanku s navijačima pojasnio slučaj Rukavina (na dan sastanka tema je bila više nego aktualna, jer je priča o Arbitraži dobila svoj privremeni epilog). Tijek transfera:
1. U siječnju 2007.Hajduk kupuje Antu Rukavinu od NK Šibenik za 3.000.000,00 kn. Prema informacijama koje je Hrvoje Maleš dao na sastanku s navijačima dio tog novca je platio sponzor Hajduka, a Šibenik tvrdi da je taj novac ustvari sponzorstvo za nogometni klub Šibenik, a ne novac za transfer. Ne zna se zašto direktor dotičnog sponzora nije bio na Arbitražnom sudu HNSmdash;a i ovo potvrdio ili zašto ne postoji papir o ovoj transakciji, ali službeni Hajduk očekuje da će se to na Županijskom sudu riješiti pozitivno u korist Kluba.
4. Pharos Sport za svoj dio potraživanja ispostavlja Hajduku račun na 50% transfera (što Hajduk podmiruje odmah) i uz to zaračunava PDV (kojeg Hajduk odbija platiti smatrajući ga neosnovanog). Pharos Sport tada tuži Hajduk za iznos PDVmdash;a (spor je prilikom preoblikovanja bio rezerviran u knjigama pod potencijalnim sudskim troškovima). NK Šibeniku se isplačuje 40% Hajdukova dijela transfera umanjen za proviziju od 40% na sporan iznos PDVmdash;a
6. Od tog iznosa, vjerojatno, 40% pripada Šibeniku!?(na sastanku s navijačima spomenuto je da postoji opravdanost dijela šibenskog potraživanja i da je Hajduk prošlo ljeto sa Šibenikom pokušavao dogovoriti isplatu manjeg duga i dugoročnu suradnju mdash; što su Šibenčani odbili!?).
8. Arbitraža presuđuje u korist Šibenika, a Hajduk se žali regularnom sudu mdash; epilog očekujemo uskoro.
Posebno je zanimljivo da su prilikom transfera u Hajduk kružile priče da Rukavinu traži Lyon za 8 milijuna EUR, ali je Ruki odlučio doći u svoj najdraži klub mdash; Hajduk. Prevedeno Pharos Sport i NK Šibenik su pristali prodati ga u Hajduk i pri tome je Šibenik odmah dobio 3 milijuna kuna (400.000 EUR), te 20% budućeg transfera, a Pharos 50% budućeg transfera. Ukoliko je Branko Grgić, tadašnji predsjednik Hajduka,povjerovao priči o Lyonovim milijunima zanimljivo bi bilo saznati je li i smatrao da Šibenčani zaista vjeruju da je Rukavina potencijal za transfer vrijedan čak 40 milijuna eura. Naime tek s tolikim Hajdukovim transferom Šibenik bi za svojih 20% udjela zaradio malo više od spomenutih 8 milijuna eura.
Šibenčani su, pokazat će vrijeme, toliko dobro trgovali da su na koncu zaradili i više od samog Hajduka (400.000 eura odmah i 500.000 eura nakon prodaje u Grčku ukupno im je donijelo 900.000 eura). Hajduku je od cijelog posla “ostalo” 350.000 eura. Kad već zavirujemo u tuđe takuine spomenimo da je Pharos Sport od ovog posla prošao najbolje sa 1,25 milijuna eura.
Teško je saznati kako je Branko Grgić vodio pregovore i dogovarao provizije u ovom poslu, ali vjerujemo da je bio svjestan činjenice da bi tek prodajom Rukavine za preko 5 milijuna eura Hajduk u konačnici zaradio više nego sam Šibenik. U to vrijeme najveća prodaja iz Hajduka je bio transfer Nike Kranjčara u Portsmouth za 4.5 milijuna eura. Tu je Hajduk javnomdash;privatnim partnerstvom, navodno, vratio uloženo, a partneri su dijelili profit. Iako po najavama tužbi udovice Pokrovac, te pritiscima države oko PDVmdash;a izgleda da ćemo na stranicama ovog portala i taj transfer uskoro analizirati.