Postoje određeni datumi u životu svakog vjernog navijača nogometnog kluba koji su duboko usječeni u pamćenje, koje kao iz topa odgovara na postavljeno pitanje u bilo koje doba dana ili noći, koji mogu biti ponos ili sramota. Obično su to datum osnutka kluba, simbolično osvajanje prvenstva ili kupa, rekordna pobjeda protiv vječnih rivala ili čak ispadanje u niži rang natjecanja. Međutim postoje navijači koji itekako pamte datum kad su spašavali svoj klub od mogućih sumnjivih preuzimanja, malverzacija, stečaja ili potpunog bankrota. Mnogi će čitatelji sada pomisliti da je ovo još jedan u nizu tekstova o proteklim turbulentnim godinama Majstora s mora, njegovim navijačima i borbi protiv sustava u kojem traže ravnopravnost za sve aktere. Ne, ovo je kratka kronologija desetogodišnje obljetnice spašavanja njemačkog velikana Borussije Dortmund.
Juna tribina Signal Iduna Parka
Nakon osvajanja Lige prvaka u svibnju 1997. godine nogometno ozračje u Dortmundu bilo je na svom vrhuncu. Kada se vodstvo kluba dvije godine nakon toga odlučilo na odvajanje profesionalne nogometne momčadi iz klasične tradicionalne udruge građana u pravni oblik komanditnog društva na dionice, navijači i članovi kluba imali su puno pravo nadati se novom uzletu i sportskim uspjesima uz pomoć svježeg kapitala. Borussia Dortmund je kao prvi njemački nogometni klub u listopadu 2000. godine izašao na burzu, gdje je prodajom dionica ostvaren neto prihod od 130 milijuna eura. Navijači nisu imali razloga strahovati za svoj klub s obzirom na pravilo 50+1, koje im prema statutima Njemačkog nogometnog saveza i Udruge prvoligaša sprječava potpuno preuzimanje kluba i omogućava članovima da i dalje zadrže većinu (50+1) prilikom biranja Uprave prema principu jedan član jedan glas. Kao što obično novac nije garancija uspješnosti, klub je lošim poslovanjem tadašnjeg vodstva (Gerd Niebaum /Michael Meier) samo četiri godine kasnije objavio službeni dug od 98 milijuna eura, s time da je u međuvremenu, točnije krajem 2002. godine klub prodao većinske udjele (94%) stadiona Westfalen grupaciji Molsiris za 75,4 milijuna eura te se obvezao plaćati mjesečni najam stadiona i otkupiti ga nakon 15 godina za isti iznos. Tadašnje vodstvo kluba isključivo je gradilo projekt uspjeha kroz kupovinu i pretplaćivanje novih igrača bez jasne sportske i poslovne politike. Uz to, nadogradnja stadiona financijski je dodatno opteretila klupsku blagajnu a nedostatak rezultata doveo je konačno do odstupanja dvojca Niebaum/Meier, koji su pod pritiskom javnosti i kritika navijača i članova napustili klub zbog neprofesionalnog ponašanja i nesavjesnog poslovanja.
Na čelo kluba prvo se vraća sadašnji predsjednik Reinhard Rauball, koji u veljači 2005. godine za izvršnog direktora postavlja Hansmdash;Joachim Watzkea, kako bi u vrlo kratkom periodu sastavio plan sanacije i financijske konsolidacije kluba, koji je u konačnici trebao “zeleno svjetlo” grupacije Molsiris za izbjegavanje, u tadašnje vrijeme vrlo realnog stečaja i gašenja kluba. Za najvjernije navijače crnomdash;žutih taj ponedjeljak 14.03.2005. godine bio je “dan D”, dan kada su navijači strepili čekajući informaciju o sudbini i budućnosti njihovog kluba. Nakon cjelodnevnog vijećanja i konačne pozitivne odluke za financijski plan sanacije kreće nova era kluba. Ukupno do danas provedene su četiri dokapitalizacije kluba, potpuno je otkupljen stadion uz pomoć sponzora osiguravajuću kuću Signal Idunu i napravljena je jasna sportska politika i plan rada uz pomoć novog sportskog direktora, bivšeg igrača kluba Michaela Zorca. Zasigurno jedna o boljih odluka Uprave kluba je potpisivanje ugovora s trenerom Juuml;rgenom Kloppom 2008. godine koji se instant uklopio u klupsku sportsku politiku stvaranja i razvoja mladih igrača u klupskoj akademiji u novoizgrađenom modernom trening centru.
Klub je 2012. godine, samo sedam godina nakon što je doslovno dotaknuo dno, objavio neto dobit od 34,3 milijuna eura te sukladno tome prvi put isplatio dividendu svojim dioničarima. Zanimljivo je da je tada izvršni direktor Watzke izjavio da se klub nalazi u petoj fazi poslovanja: “prva faza je bila borba za opstanak tj. financijska konsolidacija, druga je bila restrukturiranje, treća je bila razvijanje sportske filozofije, četvrta je bila praktična primjena iste, a peta faza je dugoročna održivost.” U studenom prošle godine klub je na godišnjoj skupštini službeno objavio da je bez duga i da s ekonomskog aspekta nikad nije bio jači.
Trener Borussije Jrgen Klopp
Prošlo je deset godina od odluke koja je usmjerila budućnost kluba dok navijači i članovi danas zahvaljuju na idealnoj ili dobitnoj kombinaciji Watzke, Zorc, Klopp koja je crnomdash;žute prvo reanimirala, potom vratila u život i konačno postavila zdrave temelje za normalno i neopterećeno buduće poslovanje. Definirani su dugoročni strateški ciljevi za ostvarivanje maksimalnih uspjeha bez dodatnih financijskih zaduživanja kroz intenzivnu promociju mladih talenata, jačanje brenda “BVB” i njegovo optimalno korištenje, postepeno poboljšanje financijske situacije i uključivanje navijača u rad kluba.
S obzirom na to da su najvjerniji navijači svjesni važnosti ovog datuma te ga smatraju najcrnjim danom u klupskoj povijesti, ovu subotu pred prvoligašku utakmicu s FC Kouml;lnomorganiziran je mimohod od gradskog parka do stadiona kako bi obilježili desetogodišnju obljetnicu spašavanja kluba. Prije deset godina navijači su ustali i prosvjedovali protiv iskorištavanja i prodaje motivirani strahom za svoj klub. Digli su svoj glas, osnovali udrugu navijača koja je u međuvremenu postala jedan od četiri službena odjela kluba. Danas mirno prate razvoj kluba s istim ljudima koji su klub podigli iz pepela, s ljudima kojima su ti isti navijači već drugi put produžili mandat i iskazali povjerenje. U deset godina prijeđen je put od potencijalnog stečaja i gašenje kluba do operativnog plusa i poslovanja bez duga, osvojene su dvije titule prvaka Njemačke i igrano je jedno finale Lige za prvaka.
Ah, ta famozna “ulica” koja bira…..
Romano Kolendić
