Prošli tjedan odigrano je sedmo kolo njemačke druge nogometne lige koje nam je ponudilo susret dva kluba iz istočnog dijela Republike Njemačke, Union Berlina i RB Leipziga, koji je završen pobjedom domaćina od 2:1. Međutim, nedjelja 21.09.2014. ostat će zapamćena ne po rezultatu, već po nesvakidašnjem ponašanju domaćin navijača, točnije cijelog stadiona, koji su goste iz Leipziga dočekali u crnim kišnim kabanicama uz grobnu tišinu u prvih 15 minuta susreta.
Svakom poznavatelju njemačke nogometne scene jasan je razlog takvog dočeka kluba iz Leipziga, koji se već suočio s netrpeljivošću na mnogim stadionima diljem zemlje, sve zbog činjenice da je klub umjetna tvorevina Red Bull koncerna, što se zavidno razlikuje od tradicionalnog razumijevanja nogometnih vrijednosti u Njemačkoj.
Crne tribine protiv modernog nogometa
Pripadnici ultras grupe “Wuhlesyndikat” u dogovoru s čelnicima kluba podijelili su, pred sami početak utakmice, 20.000 crnih vreća za smeće, koje su prepravljene u provizorne kišne kabanice, iako za taj dan nije bila najavljena kiša u Berlinu. “Crne tribine” preplavile su stadion “Kod stare šumarije “(An der Alten Försterei) u industrijskom dijelu Berlina, a poruka navijača Union Berlina bila je asocijacija pogrebne atmosfere, uz poruku da u Leipzigu umire kultura nogometa. Petnaest minuta grobne tišine od strane navijača Union Berlina borba je strasti kontra komercijalizacije, ljubavi kontra novca i privrženosti kontra globalizacije.
Godine 2011. kada je RB Leipzig počinjao svoj pohod na njemačku nogometnu scenu, klub je pokušao organizirati pripremne utakmice s klubovima iz regije, međutim već tada je vodstvo Union Berlina, pod pritiskom svojih članova i navijača, odbilo igrati utakmice s novoosnovanim klubom. Nakon Union Berlina takvu odluku donijeli su i prvoligaši VfB Stuttgart i FC Nürnberg, oba kluba koja iznimno gaje tradicionalni način upravljanja nogometnim klubovima. Netrpeljivost ostalih klubova prema RB Leipzigu događa se već od prvog kola kada su na gostujućoj tribini Red Bull Arene navijači VfR Aalena izvjesili pogrdne i neprimjerene poruke. Navijači Eintrachta iz Braunschweiga odbili su putovati na gostovanje u Leipzig, dok su navijači FC Karlsruhea prosvjedovali protiv komercijalizacije i modernog nogometa.
Poruka: “U Leipzigu umire kultura nogometa! Union živi…”
Berlinska grobna atmosfera samo je nastavak prosvjeda njemačke nogometne javnosti protiv modela i načina kojim je krenuo vlasnik Red Bulla, a koji se dijametralno suprotno razlikuje od modela Union Berlina, čiji navijači aktivno i na demokratski način sudjeluju u radu kluba. Također su iznimno poznati po svojim akcijama prema klubu pa su tako pred početak sezone 2004./2005. svojom inicijativom “Krvariti za Union” (Bluten für Union) masovno dobrovoljno darivali krv te dobivene iznose uplaćivali klubu, koji nije mogao osigurati iznos od 1,5 milijuna eura za licencu za natjecanje u regionalnoj ligi. Uz pomoć poznatih osoba iz javnog života i navijača ostalih klubova koji su im se pridružili u akciji darivanja krvi uspjeli su u svojoj namjeri te klubu osigurali iznos za natjecanje.
Navijači volontiraju u obnovi stadiona
Pred ponovni ulazak u drugu ligu, 2008. godine, stadion je trebao hitno renoviranje, a predsjednik kluba Dirk Zingler bio je uvjeren da neće uspjeti bez pomoći navijača. 2.400 navijača volontera pomagalo je skoro godinu dana i odradilo 140.000 radnih sati bez naknade kako bi njihov Union Berlin mogao igrati na renoviranom i modernijem stadionu. Zanimljiva je i politika transfera koju je klub striktno provodio, u periodu od pet godina, kada klub nije bio financijski stabilan, a odnosi se na čvrsto pravilo da klub ne smije platiti odštetu za novog igrača te su u tom periodu za klub potpisivali mahom slobodni igrači na tržištu. U zadnje se vrijeme to pravilo liberaliziralo, međutim i dalje je jedna od rekordnih odšteta skromnih 500.000 eura za Brazilca Silvija, koji je došao iz švicarskog FC Züricha.
Privrženost navijača Union Berlina prema klubu i stadionu svijetli je primjer u današnjem vremenu globalizacije. Možda najbolji primjer se dogodio pred Božić 2003. godine kada je skupina navijača u suradnji s klubom pozvala sve simpatizere kluba na dolazak na stadion dan prije Badnjaka na kuhano vino i pjevanje Božićnih pjesama. Od 89 prisutnih navijača 2003. godine do prošlogodišnjeg punog stadiona Božićno okupljanje i čestitanje prešlo je u tradiciju, gdje punim stadionom, bez odigravanja utakmice, odzvanja svih 90 minuta zvuk Božićnih pjesama. Klub u svakom slučaju prepoznaje i priznaje sav trud i strast svojih navijača bez obzira na rezultate.
Klub je organizirao gledanje Svjetskog prvenstva u nogometu na stadionu
Tako je najaktualniji primjer ovo ljeto bilo pozivanje svih navijača na gledanje utakmica Svjetskog prvenstva u Brazilu na stadionu na svojim kaučima i trosjedima u udobnoj atmosferi. Kao i uvijek do sada odaziv nije izostao pa su mnogobrojni navijači pratili utakmice iz Brazila u kućnoj atmosferi na stadionu.
Poseban je odnos Uprave i pripadnika navijačkih skupina. Predsjednik Dirk Zingler vodi klub već punih deset godina, a istovremeno razumije svu problematiku navijačke scene. U jednom intervjuu na pitanje o izgredima na gostovanju u Frankfurtu, predsjednik Zingler slikovito je odgovorio: Nitko mi ne treba objašnjavati što se tamo zbilo, jer sam ja bio jedan od tih 1.500 navijača.
Mnogi kritičari će reći da Union Berlin i njegovi navijači nemaju pravo protestirati protiv komercijalizacije i modernog nogometa, jer su sami 1998. godine bili spašeni od bankrota uz financijsku pomoć medijskog poduzetnika Michaela Kölmela i njegove tvrtke “Kinowelt”. Međutim, poznavajući materiju slobodno možemo naglasiti da financijski impuls nije utjecao na način upravljanja klubom koji je i dalje registriran na najtradicionalniji način kao udruga građana ili članova. Investitor Michael Kölmel dobio je zauzvrat 13,75% prihoda od televizijskih prava Union Berlina, što mu je samo prošle sezone osiguralo iznos od 700.000 eura.
Svaki klub svojim vjernim navijačima kad tad vrati ljubav na svojstven i poseban način pa su tako nogometaši Union Berlina, te nedjelje 21.09.2014., podarili svoje gromoglasne navijače prvom ovogodišnjom pobjedom zgoditkom u 83. minuti, a ujedno su ljutom rivalu nanijeli prvi ovosezonski poraz. Od sumorne i grobne tišine u prvih 15 minuta, do erupcije emocija, strasti i slavlja na kraju susreta. Nogomet u pravom smislu riječi.
Romano Kolendić
