Žuto-plavi grad: Kako se omalena Verona našla u društvu talijanskih giganata

Nedvosmisleno je jasno da je nogomet, nekada igra za zabavu radničke klase, već odavno prerastao okvire sporta pretvorivši se u svojevrsnu industriju ili bolje rečeno business. Jasno je to svakome tko barem letimice prati zbivanja u modernom nogometu te će svi kritičari istaknuti upravo tu činjenicu kao nešto najgore što se dogodilo najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Pa ipak, nogomet je uvijek bio usko vezan uz industriju i nogometni su klubovi kroz povijest nicali upravo u ekonomski prosperitetnim gradovima.

Najbolji primjer te teze je Italija, mediteranska nogometna velesila, ekonomski duboko podijeljena na razvijeni sjever i zaostali jug. Zemlja u kojoj je plodonosni i napredni dio ispod alpskog masiva u potpunosti superioran sunčanom i siromašnijem južnom dijelu Apeninskog poluotoka. Stoga ne čudi činjenica da se najtrofejniji i najslavniji klubovi čizme nalaze upravo na sjeveru zemlje. Juventus, Milan i Inter – tri kluba s najslavnijom povijesti te s najvećom bazom navijača u Italiji, ali i šire, dolaze iz talijanskog industrijskog trokuta, najrazvijenijeg dijela zemlje. Isto tako, čak 14 od 20 klubova u ovogodišnjem izdanju mitske Serie A stiže nam iz gornje polovice zemlje; još su dva bazirana u glavnom gradu, pa ako izuzmemo Cagliari sa Sardinije, boje juga brane Napoli te slabašni Crotone i Benevento.

Klubovi koji se natječu u Serie A u sezoni 2017/18

Nadalje, čak 5 talijanskih gradova ima po dva kluba u najelitnijem nacionalnom natjecanju. Uz glavni grad Rim, to su Torino, Milano, Genova i Verona. Ovo je priča o najmanjem od njih, gradu iz bogate pokrajine Veneto koji, iako je tek 12. po broju stanovnika, ima dva kluba u Serie A. Ovo je priča o gradu Romea i Julije, o gradu amfiteatra, ovo je priča o Veroni.

Pitoreskni grad pod zaštitom UNESCO-a svakodnevno privlači tisuće turista iz cijeloga svijeta da se dive njegovoj veličanstvenoj arhitekturi koja datira još od rimskog doba. Premda broji samo 256 000 stanovnika, Verona je čvrsto mapirana na karti Italije kao važno turističko odredište. Isto tako, grad na rijeci Adige debelim je slovima upisan i na nogometnu kartu te mediteranske zemlje. U gradu stoluju Hellas i Chievo, dva kluba istih boja preuzetih s gradske zastave te zajedničkog stadiona, ali i dva kluba potpuno različitih priča.

Vizura Verone s rijekom Adige

Derby della Scala. Tako ljubitelji nogometa zovu veronski gradski derbi. Naziv je jasna referenca na plemićku obitelj Della Scala koja je vladala gradom i regijom u doba srednjeg vijeka i renesanse. Oba kluba na svojim grbovima imaju poveznice s drevnim vladarima grada, Hellasov grb ponosno krase dva psa mastifa kao simbol Mastina I. della Scale, začetnika plemićke loze Della Scala. S druge strane, grb gradskih rivala Chieva ponosno prikazuje drugog člana iste obitelji – Cangradnea I. della Scalu koji je u svjetskoj povijesti ostao upamćen kao patron proslavljenog talijanskog pisca Dantea Alighierija.

Grbovima dvaju gradskih rivala dominiraju simboli veronske plemićke obitelji

Međutim, za većinu stanovnika Shakespearova grada dileme uopće nema – u gradu postoji samo Hellas. Klub osnovan daleke 1903. godine, a na imenu se može zahvaliti jednom profesoru antike koji je studentima koji su osnovali klub predložio da mu nadjenu ime koje u prijevodu znači Grčka. I tako je, početkom 20. stoljeća, rođen prvi klub u Veroni, klub koji će od samog starta naći mjesto u srcima većine stanovnika grada. Najveći uspjeh u povijesti klub je ostvario osvajanjem scudetta u sezoni 1984/85 kada su na krilima sjajnog danskog napadača Prebena Elkjaera, te uz pomoć stvaralačkih sposobnosti Antonia DiGennara, Mastifi iznenađujuće pokorili Serie A ostavivši Torino četiri boda iza sebe. Ta je sezona bila specifična po činjenici da su se prvi puta u dotadašnjoj povijesti suci birali ždrijebom, a ne od strane komisije. Razlog ovom ‘povijesnom zaokretu’ krije se u događaju koji je godinu dana prije potresao Italiju. Riječ je, naravno, o skandalu Totonero koji je otkrio masovno namještanje utakmica u dvama najvišim razredima talijanskog profesionalnog nogometa. Zanimljivo je da je u idućoj sezoni ponovno uspostavljena komisija za određivanje sudaca, a naslov je te godine ponio, vjerovali ili ne, torinski Juventus. U novije doba, Hellas redovito ‘pleše’ između dva najviša razreda talijanskog klupskog nogometa, zadajući glavobolje svojim vjernim navijačima ‘urednim’ ispadanjima u Serie B.

U drugoj polovici dvadesetog stoljeća nogometnim svijetom masovno se osnivaju navijačke grupe, ultrasi koji prate klub dajući mu bezuvjetnu podršku glasnim navijanjem na domaćim utakmicama, ali i gostovanjima diljem zemlje i kontinenta. Imuna na tu pojavu nije ostala ni Hellas Verona pa se tako sedamdesetih godina na tribinama stadiona Marc’Antonio Bentegodi počinju okupljati najvatreniji navijači kluba koji sebe nazivaju Brigate Gialloblu. Momci iz Verone kroz godine djelovanja istaknuli su se svojim desno orijentiranim stavovima i postupcima koji su nerijetko njihov klub koštali i povećih novčanih kazni, pa se tako u kolektivno nogometno sjećanje urezao događaj kada je u grad došao omraženi Napoli. Sastav iz grada podno Vezuva tada je bio u naponu snage, a predvodio ga je mali zeleni – Diego Maradona. Argentski čarobnjak kasnije je rekao da mu je u glavi, uz mnoštvo uvreda i zazivanja ponovne aktivaciju strašnog vulkana, ostala poruka domaćih navijača na kojoj je pisalo „Dobrodošli u Italiju“, a koja jasno aludira na separacijske afinitete sjevera zemlje.

Chievo je uvijek bio u sjeni svog većeg i starijeg brata. Omaleni klub osnovan je u predgrađu Verone 1929. godine, ali se premijerno u najvišem rangu natjecanja pojavio tek u sezoni 2001/02. Prvotno ime kluba bilo je Paulani Chievo, nadjenuto po prvotnom, ali i današnjem vlasniku kluba – pekarskoj tvrtki Paulani koja je oduvijek bila patron malenog kluba baš kao što je njihov simbol Cangrande bio patron Dantea. Neprihvaćen u vlastitom gradu, klub je uvijek bio predmet ruganja navijača Hellasa. U prilog tome govori i pjesma upućena pekarima iz predgrađa u kojoj se između ostalog govori o tome da će Verona imati derbi u Serie A kada magarci budu letjeli. Premda malobrojni, navijače Chieva krasi simpatična duhovitost, pa su si tako po ulasku u najviši rang talijanskog klupskog nogometa nadjenuli prigodan nadimak – „leteći magarci“. Polako ali sigurno i oni su počeli skupljati svoju navijačku bazu te klub danas na prvoligaškim susretima prati respektabilan broj navijača i simpatizera.

‘Leteći magarci’ iz Chieva

Ta prva sezona u najvišem razredu talijanskog nogometa ujedno je bila i jedna od najuspješnijih u klupskoj povijesti. Osvojili su fantastično peto mjesto, te gledali u leđa samo velikanima Juventusu, Romi, Interu i Milanu. Najveći klupski uspjeh ostvaren je u sezoni 2005/2006, u povijesti zapamćenoj po još jednom skandalu s namještanjem utakmica nakon kojeg je iz lige izbačen Juventus. Chievo je to izdanje Serie A okončao na četvrtom mjestu, što je do danas najveći klupski uspjeh.

Iako relativno malena po broju stanovnika, Verona je zahvaljujući dobrim ekonomskim temeljima uspjela naći svoje mjesto pod talijanskim nogometnim suncem. Dva gradska kluba istih boja postali su simboli grada baš poput Romea i Julije ili amfiteatra. Što će budućnost donijeti svakako je nepoznanica, ali ništa ne može osporiti činjenicu da je Verona u talijanksim okvirima pravi mali nogometni velikan. Grad žuto-plavih klubova koji su se uspjeli priključiti talijanskim nogometnim gigantima. I još uvijek, grad Hellasa, jedinih koji s pravom nose nadimak Gialloblu.

Mislav Markoč