Polako se bliži kraj i ruske lige. Zanimljivost prvenstva će se očito zadržati do posljednjih minuta sudačkih nadoknada, bilo da se radi o mjestima za Europu, bilo o ispadanju ili dodatnim kvalifikacijama za ostanak u ligi. Ništa nije riješeno, osim – naslova prvaka.
Spartak iz Moskve, klub s najviše navijača, ne samo onih deklarativnih, nego i onih koji su dolazili na stadion (i to ne samo ove sezone već i prijašnjih) tri kola prije kraja osigurao je prvi naslov nakon 16 godina čekanja. Tri čovjeka obilježila su povratak narodnog kluba na tron ruskog nogometa. Oni su redom – Massimo Carrera, Quincy Promes i Denis Glušakov. Talijan, Nizozemac i Rus.
U novu sezonu Spartak je ušao s puno upitnika. Zapravo, može se reći da su samo upitnici i postajali. S trenerske pozicije otišao je Aleničev, uprava je mjesecima pregovarala sa sjajnim Kurbanom Berdyevom koji na kraju ipak nije došao. Po ruskim medijima su se provlačile špekulacije tko zapravo stoji iza Leonida Feduna, predsjednika Spartaka, koji ima 9,2% vlasničkog udjela u ruskom naftnom gigantu Lukoilu.
Na početku sezone Spartak je ispao u kvalifikacijama za Europsku ligu već na Cipru i sve je upućivalo na to da ruskog diva čeka još jedna promašena sezona. Tada su ključan potez odigrali igrači. U javnost je procurilo da su upravo oni nagovarali upravu da Carrera postave za treneskim kormilom. To se i dogodilo. Talijanski stručnjak je u prvenstvo ušao tipično talijanski, jaka obrana i rezultati 1-0. Malo po malo, osim obrane, Carrera je „oslobodio“ i napadačke vedete.
Obrana kao temelj uspjeha je počivala na odličnom vrataru Rebrovu. Stopere su činili iskusni Bocchetti i mladi Kutepov. U veznoj liniji je najviše „preorao“, pretrčao i usput kreirao Denis Glušakov. Napad je povjeren Ze Luisu, prvoj violini Promesu i Zobninu koji je stigavši iz moskovskog Dinama konačno počeo pokazivati zašto je smatran velikim talentom. Carrera nije robovao sustavima iako je to najčešće izgledalo kao „božićno drvce“ ili 4-2-3-1. Najvažnije je bilo maksimalno se prilagoditi protivniku i iskoristiti njegove greške. Uz sve to talijanski je stručnjak donio i poznati mediteranski temperament, te je idealan spoj trenera i svlačionice pogođen. Prvi jači rezultat bila je pobjeda protiv gradskog rivala CSKA u derbiju. Iako je nakon toga izgubio u St.Peterburgu, do kraja jeseni su crveno-bijeli držali prvo mjesto dok je bodovna prednost varirala.
Zima je označila još jedno „skupljanje redova“. Fedun je na raspolaganje stavio 25 milijuna eura čime su dovedena ciljana pojačanja, vratar Selikhov, stoper Jikia, vezni Fernando i Samedov, te najzvučnije ime Luiz Adriano koji je stigao iz Milana. Već početkom proljeća bilo je jasno da Spartak nastavlja po starom, dok glavni konkurenti imaju i previše svojih problema. Pobjedom na domaćem terenu protiv Zenita od 2-1, postalo je jasno tko je novi vladar ruskog nogometa.
https://www.youtube.com/watch?v=DJIxT_9zyhU
Valja naglasiti da je Spartak odlično iskoristio probleme najvećih rivala CSKA i spomenutog Zenita. Prvi su financijski u nekoj vrsti limba, te su prodali strijelca Ahmeda Musu u Leicester City, a dovedeni igrači su bili tek popuna, ne i klasa. Drugi rival se unatoč solidnom početku sezone nikako nije uspio priviknuti na Lucescua kao trenera. Bilo je tu i dosta ozljeda, pada forme većeg dijela igrača, popriličnih kikseva vratara i ekipa koju je predvodilo dijete Spartaka, nije uspjela „skinuti“ Moskovljane.
Osvojenim naslovom prvaka, Spartak ide direktno u Ligu prvaka, ali što ih tamo očekuje? Prvo je potrebno zadržati kostur ekipe, posebno su Promes (financijski posrnuli Twente je kao bonus dobio 500.000 eura zbog klauzule tijekom transfera a vezano za osvojeno prvenstvo Spartaka) i Carrera prvi na meti stranih klubova. Fedun je već najavio dodatnih 20 milijuna eura za ljetne akvizicije. Nema sumnje da velike unutarnje rezerve stoje i u Luizu Adrianu koji je malo igrao ali je pokazao da će ukoliko uhvati kontinuitet, biti pravo pojačanje. Vjerojatno će se pojačati i bekovske pozicije jer ostaje dojam da preko njih momčad ima dosta prostora za napredak i kvalitetniji napad.
Kako god, nakon 16 godina titula je opet u narodnom klubu (10. otkad je Premier lige, 22. ukupno), pitanje je samo radi li se o plesu za jedno ljeto ili nečem trajnijem. Spartak je na gostovanjima kod jakih ekipa pokazao da još nije spreman za veće rezultate na dulje razdoblje. Poraz 0-3 u Rostovu, 2-4 u St. Peterburgu, samo 2-2 u Krasnodaru i doduše 2-1 pobjeda kod CSKA ali uz ogromnu dozu sreće, pokazuje da će Carrera, ako ostane, imati još popriličnog posla.
Domagoj Mikulić
