Search
Close this search box.

Nakon Bartheza, Trezegueta, Guilyja – Subašić, Falcao i Mbappe donose naslov prvaka Monacu! (VIDEO)

AS MONACO

Monaco je večerašnjom pobjedom stigao do teoretski dostižne titule prvaka. U Ligue 1 se u slučaju bodovnog izjednačenja, a Monaco trenutno ima utakmicu manje i tri boda prednosti kolo prije kraja nad PSG-om, gleda gol razlika. Klub iz Kneževine po tom pitanju na kontu ima +73, dok je PSG s pogocima u plusu 56 golova, što u praksi znači samo jedno, večerašnjim slavljem nad Lilleom – Monaco je novi prvak Francuske!

Barthez, Riise, Marquez, Christanval, Sagnol, Lamouchi, Gallardo, Costinha, Guily, Trezeguet  i Simone.

Ne, ne radi se o nostalgičnom, romantičarskom i nasumičnom nabrajanju nogometaša koji su nekoć tamo davno obilježili jedno razdoblje najdraže nam igre. Spomenuta gospoda, čije spominjanje naježi svakog istinskog ljubitelja nogometa, bili su najzaslužniji što je Monaco prije 17 godina osvojio svoj sedmi i posljednji naslov prvaka Francuske. Posljednji do danas.

Večeras su trupe Leonarda Jardima na svom stadionu Stade Louis II savladale Lille rezultatom 4-0 i osvojile tri boda s kojima su kolo prije kraja prvenstva osigurale naslov prvaka. Trofej koji posljednjih četiri godine završava u vitrinama PSG-a, a prije toga su do njega dolazili drugi velikani poput Marseillea, Bordeuxa i Lyona, ali na iznenađenje mnogih i Montpellier, te Lille – nakon tolikog izbivanja vraća se u Kneževinu.

Zlata vrijednu pobjedu svojim pogocima su donijeli Falcao, Lemar i autogolom Alonso. No, nemoguće je uspjeh današnjeg Monaca svesti na individualnu kvalitetu jer je njihova glavna karakteristika timska igra.

Iako se uvijek zna dogoditi trenutak inspiracije pojedinca (kod nekoga češće, a kod drugoga rijeđe), prave zvijezde, onoga čemu većina klubova suvremenog nogometa teži, začudo nema. S relativno mladom momčadi, uz pokojeg iskusnog igrača u svakoj liniji uspjeli su srušiti PSG. Rijetko tko je na početku sezone mogao prognozirati ovakav rasplet kojim je zaokružena velika i čudesna priča Monaca. Od vrha do dna, pa opet do vrha. Ne srećemo na svakom koraku takve priče.


Te, sada već davne 2000. godine Monaco je sezonu završio sa sedam bodova više od drugoplasiranog PSG-a. Radilo se i tada o mlađahnoj ekipi čiji su prosjek godina povećavali jedino iskusniji Lamouchi, Simone i vratar Barthez, a s klupe ih je vodio Claude Puel. Nekadašnjem prvotimcu Monaca bio je to prvi ozbiljni posao i samo mu je jedna sezona trebala da pokaže svoj talent. Prije toga vodio je drugu momčad kluba. U to vrijeme je francuski nogomet bio u velikom uzletu. Iste godine je reprezentacija osvojila titulu europskog prvaka, a dvije godine ranije popela se na svjetski tron. Na Europskom prvenstvu u Belgiji i Nizozemskoj su u ludom finalu savladali Italiju zlatnim golom u produžecima mladog, tada 20-godišnjeg Davida Trezegueta. Upravo je on u toj trofejnoj sezoni zajedno sa iskusnim Marcom Simoneom činio napadački dvojac koji je kombinirano postigao čak 43 pogotka od njih ukupno 69. Poprilično slična situacija je i ove sezone sa Mbappeom i Falcaom. Jedan na početku, po svemu sudeći blistave karijere, a drugi u njenom smiraju. Počeo je tada prvu ozbiljnu minutažu u klubu dobivati i naš „zlatni repić“ Dado Pršo čiji će vrhunac usljediti četiri godine poslije.

No, brzo je usljedio hladan tuš. Klub su napustile glavne uzdanice, Trezeguet, Barthez, Lamouchi i Sagnol što je ostavilo posljedice. Kraj sezone je dočekan na 11. mjestu, a Puel je bačen u ropotarnicu povijesti. U sljedeću sezonu se ulazi sa sličnim receptom kao onim od prije dvije godine. Na klupu sjeda, u trenerskom poslu potpuno neiskusan, 32-godišnji Didier Deschamps i sezonu završava na užasnom 15. mjestu. No, na veliko iznenađenje uprava mu ukazuje povjerenje i pruža mu još jednu priliku koju ovaj savršeno iskorištava. Za jedan jedini bod mu je promaklo osvajanje titule koja je tada završila u rukama Lyona, ali osiguran je nastup u Ligi prvaka koji će postati opjevan. Malo je nedostajalo da Monaco predvođen Guilyem, Rothenom, Pršom i Morientesom postane prvak Europe. Nemoguće je iz memorije izbaciti čudesne utakmice protiv Deportiva, Reala i Chelsea, ali na put im je stao ipak netko jači. Jose Mourinho sa svojim Portom, jedinom ekipom koja je više od ikoga zaslužila taj trofej.

Sve do 2006. godine Monaco se držao poprilično visoko u prvenstvu, no tada kreće pad. Do vrhunca dolazi 2011. godine kada klub ispada iz Ligue 1. Iste godine, u prosincu, većinskim vlasnikom postaje ruski miljarder Dmitry Rybolovlev koji za svoju desnu ruku odabire Vadima Vasilyeva i kreće velika rekonstrukcija. Prve sezone nije bilo prevelike potrošnje, već je ona bila poprilično jednaka zaradi. Završavanje na 8. mjestu Ligue 2 je pokazalo da to neće moći tako i već dogodine se ozbiljnije ulaže.

Na klupu dolazi Claudio Ranieri i osvaja titulu, te vraća klub u prvoligaško društvo. To je potaknulo i bogatog Rusa da dublje posegne u džep što je rezultiralo sveukupnim plaćanjem odšteta preko 150 milijuna eura. James, Falcao, Moutinho i Kondogbia su oni na koje je najviše potrošeno. Uz njih su u klub dovedeni Ricardo Carvalho, Abidal i Berbatov za koje nije plaćeno ništa. No, pokazalo se da nije sve u novcu (ili da ga netko ima više) kada niti uz sva ta pusta skupa pojačanja nisu osvojiti titulu. Morali su se zadovoljiti 2. mjestom.

Nakon te sezone polako započinje okret prema mladim igračima za čije usluge se treba izdvojiti dosta razumnije odštete. To je dovelo do toga da će u sljedeće tri godine dres Monaca obući Silva, Bakayoko, Boschilia, Fabinho, Lemar, a Mbappe će biti promoviran u prvu momčad. Okretanje mladim igračima pokazalo se na kraju kao pun pogodak Monaca. Zajedno s pokojim iskusnim igračem to čini skladnu cjelinu koja je poput tenka protutnjala kroz Ligue 1. Sjajno ih je s klupe navodio njihov dirigent Leonardo Jardim u svojoj trećoj sezoni.

Polufinale Lige prvaka je samo dodatni pokazatelj da Monaco igra vrlo kvalitetno i na europskoj razini, ali još malo nedostaje da i to pokore. Ukoliko nastave gurati trenutnu filozofiju ništa nije nemoguće.

Zasad je prvenstvo dosta, neka ga proslave heroji iz Kneževine zajedno s gradom koji na ovo čeka velikih 17 godina. Ovo je titula Valera Germaina koji je na istom mjestu, u istom dresu bio i te nesretne sezone kada se ispalo. Ovo je titula Subašića, Dirara i Raggija koji su ga vratili iz Ligue 2. Ovo je titula Radamela Falcaa koji se vratio poput pravog feniksa. Ovo je titula Kyliana Mbappea, momka koji će postati idol mnogih malih sanjara što napucavaju loptu na školskim igralištima. Ovo je titula Leonarda Jardima, čovjeka koji je napravio čudo. Ma, ovo je titula Monaca, kluba koji je igrao najljepši i najbolji nogomet u Francuskoj ove sezone.

Duje Kulušić


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter