Search
Close this search box.

Julian Nagelsmann – trener koji koristi metode presinga za obje faze igre

U setu tekstova trenere predstavljamo odvojeno, kroz prizmu ‘čovjeka’ i njegovih promišljanja o nogometu, životu i onoga što nogomet za njega predstavlja, te analiziramo kao profesionalca koji, ono što on i njegova momčad jesu, ipak mora nekim ‘utabanim’ zakonima taktike i nogometne igre postaviti na travnjaku.

Nakon jučerašnjeg predstavljanja Nagelsmannovih promišljanja o nogometnoj igri, pred vama je analiza izvedbe iste…

30% taktika, 70% socijalna kompetencija

Tako Julian Nagelsmann definira nogomet. Time među ostalim želi reći kako bez umijeća kvalitetnog prijenosa znanja svo taktičko mozganje može lako pasti u vodu kada se suoči s praktičnim dijelom, barem kada pričamo o glavnom treneru. I tu je pravu – jer prenijeti znanje, a da se isto poslije manifestira u vidu kvalitetnog rezultata – nije jednostavna stvar. Sposobnost motiviranja igrača za učestale treninge i utakmice, ili kvaliteta upravljanja ljudskim potencijalima – stvari su za koje je potrebna izražena socijalna kompetencija. Uostalom, sam mentalni aspekt je iznimno bitan u nogometu, ali ga se u ozbiljnim analizama i raspravama dosta često zapostavlja. Na kraju krajeva i mi ćemo se u ovoj analizi baviti s onih 30% tj. s taktikom… iako Julian ima sjajan “man management” i sigurno bi se još puno toga moglo napisati o njegovom posebnom pristupu ‘onoj drugoj strani nogometa’.

https://nogometplus.net/index.php/n-rubrike/trener-plus/mulac-koji-ce-obiljeziti-desetljeca-pred-nama/

Iako u intervjuima često naglašava da taktika nije najbitniji segment nogometne igre, Nagelsmann istoj ipak posvećuje puno vremena. Vidljivo je to iz činjenice da njegova momčad na tom polju igra jako dobro, nadasve zanimljivo, te da iza njihovih poteza uvijek stoji neko lijepo, široko i cerebralno promišljanje.

Faza napada

Možemo reći kako ovaj mladi trener implementira Juego de Posicion, jednako kao i Thomas Tuchel koji je ostavio utisak na Juliana dok su svojevremeno radili u Augsburgu. Taj pravac provodi baš kao i njegov mentor – puno vertikalnije, brže, dinamičnije i agresivnijeu odnosu na svog navodnog uzora Pepa Guardiolu.

Riječ je o jednoj od najkompleksnijih i najintelektualnijih strategija napadanja (iako neki treneri koriste metode Juega i u fazi obrane). Iznimno je težak za prakticirati, ali usprkos tome Julian takvu filozofiju uspješno provodi s kadrom koji je individualno relativno skroman, kada se stavi u neke veće okvire. Ipak, isti taj kadar igrača upravo on je učinio iznadprosječnim kolektivom, posljedično i poboljšao individualni kvalitet igrača.

Nagelsmann najčešće igra s trojicom otraga. Ta tri “stopera” stoje uže u fazi organizacije i početne izgradnje napada. Zanimljivost je ta da Hoffenheim situacijski koristi pomalo neuobičajen mehanizam s centralnim braničem.

Taj centralni stoper u fazi organizacije zna iskakati na “poziciju šestice” – zadnjeg veznog. Isto radi iz dva razloga; ukoliko protivnička momčad baš i ne pokazuje inicijativu za pritiskom, te ukoliko pritom nudi dovoljno velik prostor iza napadača i ispred vezne linije.

U ovom slučaju taj centralni branič (CB) se s vremena na vrijeme zna pozicionirati između prve i druge linije protivnika (napadača i veznog reda). Time Hoffenhem ima romb s vratarom (kojeg jako puno koriste u igri), dva bočna stopera i centralnim stoperom koji je istupio na poziciju zadnjeg veznog (DM).

Ovim potezom Hoffenheim poziva protivničku momčad na pritisak ili presing, jer prividno dva protivnička najisturenija igrača ostaju na dva Hoffenheimova stopera, što bi značilo da protivnik ima situaciju 2vs2. Svakako dobra situacija za protivničku momčad.
Ali…jako bitno u takvom manevru je da i dalje imaš mirnu organizaciju napada, jer posjeduješ vratara koji je sklon mirnoj igri, a istupanjem centralnog braniča na poziciju šestice dobivaš na vertikalnijoj cirkulaciji lopte i odjednom imaš dobru strukturu za izlazak iz pritiska ili presinga.

Taj igrač koji je istupio na poziciju “šestice” (DM) ordinira u zoni iza leđa prve napadačke linije protivnika, što znači da je ta zona u određenim trenucima njima nevidljiva i presing im propada jednim dobrim postavljanjem situacijskog zadnjeg veznog i jednom dobrom okomitom loptom prema njemu.

U ovom slučaju navodi se protivnika da pritisne. Pritisak međutim ne znači i presing. A ako nije dobro i kontrolirano izveden (a nije uvijek) ima “džepove” koji se otvaraju kao posljedica lošije izvedbe.

Nagelsmann ne bježi od toga da ga protivnik pritisne, jer on je savršeno spreman na to. “Nikad neću provocirati gubitak lopte” reći će Nagelsmann, pritom misleći da ne slijedi riskantnu filozofiju Ralfa Rangnicka koji ponekad namjerno izaziva gubitak lopte u ciljano određenim zonama kako bi upravo tamo njegova momčad mogla izvršiti presing.

Ipak, jasno je da Nagelsmann ima ideju na neki način koristiti presing protivnika kao svoje oružje u fazi napada. To je tzv. “napadačka presing zamka”.

Na donjoj slici vidimo kako se zadnji vezni spušta duboko po loptu, iako Hoffenheim igra s 3 stopera čime već imaju kvantitativnu superiornost nad suparničkom prvom linijom (pogotovo ukoliko tu liniju tvori samo 1 napadač).

Vidimo i DA Hoffenheim vodi rezultatom 1-0, što znači da Bayern mora izaći riskantnije. Dubokim povlačenjem zadnjeg veznog prema natrag Hoffenheim dobiva još jednog igrača za bolju cirkulaciju lopte, što znači da Bayern mora izaći visoko s najmanje 3 igrača, a možda i 4. Svako visoko iskakanje koje nije idealno pripremljeno, a uz to se vrši s velikim brojem igrača – dovodi do otvaranja prostora ili džepova iza onih koji iskaču.

Zadnji vezni Hoffenheima (DM) je pozvao Bayern na pritisak i oni su pristali na takvu igru. Međutim igrač Hoffenheima (CF) se iz iduće zone spušta u otvoreni “džep”, odnosno otvoreni prostor koji je nastao iskakanjem igrača Bayerna na zadnjeg veznog Hoffenheima. Zadnji vezni (DM) dobiva loptu, malo ju zadržava dok ga protivnički igrač ne napadne i zatim vraća slobodnom stoperu (CB) koji odmah daje loptu u iduću zonu – igraču koji se spustio u ispražnjeni prostor, u ovom slučaju napadaču (CF).

Taj igrač prima loptu, a daljnji proces je isti. Igrač Bayerna napušta svoju zonu (ZONA) kako bi iskočio na njega, čime opet otvara prostor iza sebe. Hoffenheimov igrač CF iz prve vraća loptu zadnjem veznom (DM), a taj zadnji vezni ponovno daje u drugu ispražnjenu zonu (ZONA).

Na taj način Hoffenheim u jako vertikalnom i brzom napadu dolazi u odlične situacije. Konkretno ovdje su u situaciji 4vs3, a zasluga svega toga je izuzetno planiranje, metodičnost i dobra priprema strategije trenera Nagelsmanna, koji u odnosu na ideju metodično, detaljno i cerebralno razrađuje mehanizme u igri.

Na ovom primjeru vidimo korištenje svih superiornosti. Pozicijska superiornost u vidu pozicioniranja igrača kojim dovode sebe i momčad u superiorni položaj – jedna je od glavnih oznaka “Juego de Posiciona”. Tu je poseban naglasak na pozicioniranju igrača između linija i u koridore između igrača. Raspored igrača se radi po različitim dubinama i širinama čime se otvaraju linije dodavanja kroz koridore.

Zastupljena je i kvantitativna superiornost čije rezultate vidimo i u prvoj fazi organizacije napada, ali i u posljednjoj fazi kada igrači Hoffenheima izbijaju u omjeru 4vs3 na igrače Bayerna. Kvalitativna superirnost se također očituje u činjenici da se ciljano Kramarića (koji je dobar individualac) dovodi u dobre situacije – najčešće situacije 1 na 1.

Sustav

Pitanje je razlike pet ili deset metara, bilo da je riječ o 4-4-2 ili 4-3-2-1; momčadi se striktno pridržavaju toga možda 8 puta tokom utakmice.

U skladu s ovom izjavom Nagelsmann i postupa, jer njegova momčad je ustalila nekakvu konstantnu početnu formu u vidu 3-1-4-2, koja ovisno o utakmici može nekada biti i 4-3-3 sa varijacijama na temu. Ali situacijski tijekom utakmice ih možete vidjeti u raznim sistemima uglavnom s trojicom otraga, kao što je slučaj s 3-3-4 formom koju najčešće koriste kada napadaju. Zastupljene su i 3-4-2-1, 3-3-3-1, 3-3-1-3 ili 3-2-5. Sve naravno situacijski.

Sama forma ili formacija nije nešto o čemu bi trebali baš razbijati glavu, jer “nogomet je igra uloga”, pa čak i onaj nogomet čiji približni prijevod znači “pozicijska igra”.

Tri stopera i zadnji vezni najčešće tvore romb. Dva centralna napadača (CF) okupiraju centralnu zonu, a centralni veznjaci (RCM i LCM) sa svojih “prirodnih” pozicija napadaju lateralne zone sa svake strane centralnih napadača i najčešće se zabadaju u half space.

Half space je apsolutna fokalna točka napada. A igra na trećeg je do automatizma uigran mehanizam koji odgovara na pitanje kako najčešće momčad djeluje u half space-u.

Dijagonalna lopta prema napadačkoj liniji – koja je na maksimumu opterećenja – je stvar bez koje se ne može zamisliti igra Nagelsmannove momčadi. Centralni napadač se najčešće izvlači kao odlagatelj lopte. Odlaganje lopte im je iznimno korišten manevar i možemo reći da je to jedan cjelokupni taktički dribling. Lopta naprijed – obrana radi korak natrag, lopta natrag (odlaganje) – obrana radi korak naprijed. Tako ponovite par puta i time ćete potpuno disbalansirati protivničku obranu, a sebi stvoriti prazne prostore.

Konekcija igrača, dobra struktura i konstantna potpora prema lopti je karakteristika pozicijske igre, a samim time i Hoffenheimovu.
Ponekad u gore opisanoj strukturi Hoffeinheim izgleda kao ‘pocijepan’ na dva dijela. I s tim su jedno vrijeme imali problema, međutim Nagelsmann je to brzo i kvalitetno riješio tako da se u takvim situacijama bek i centralni vezni povlače dublje. Veznjak i dalje stoji u half space-u, ali sada dosta dublje čime daje opciju na lopti i poboljšava strukturu, posljedično dinamiku i efikasnost u fazi napada. Strukturalna igra po nekim načelima za posljedicu ima stvaranje trokuta i rombova na terenu. Time je struktura igrača puno kvalitetnija iz aspekta otvaranja koridora za pas. Vidimo kako ovdje igrač s loptom ima kvalitetne opcije za dodavanje.

Faza obrane

Nagelsmann vrlo dobro prilagođava defanzivnu igru protivnicima, pa se wing bekovi u fazi postavljene obrane, tj. srednjeg ili niskog bloka – povlače u zadnji red.

Povlačenjem bočnih igrača u zadnju liniju Hoffenheim tvori blok u formi 5-3-2 čija daljnja forma varira u ovisnosti o protivniku, a može biti i sa 4 otraga.

Zanimljiva karakteristika Nagelsmannove momčadi je i mnoštvo pomno odabranih trenutaka za presing. Naime, Hoffenheim je u tom smislu izuzetno raznovrstan i ne koristi se samo jednom vrstom presinga, okidača ili zamki.

Jedna od solucija bi bila ona klasična fora s presingom uz aut liniju. Hoffenheim to često radi, a mehanizmi variraju. Druga solucija bi bila da kada se protivnička momčad nalazi u situaciji da izvodi neki prekid, momčad Hoffenheima u istom trenutku stoji visoko i onemogućuje protivniku mirno kreiranje napada. Time je u startu presing puno kontroliraniji, nego onaj tokom same igre, tj. tokom kretnje lopte po terenu. U tom slučaju Hoffenheim igra čovjek na čovjeka.

Protiv jačih momčadi događa se situacija da protivnici lakše dođu u posjed zbog veće kvalitete, a u tom slučaju Hoffenheim ne srlja u visoki presing. Nagelsmann daje uputu igračima da u srednjem zonskom bloku čekaju protivnike, te iščekuju okidač za zonski presing. Okidač je najčešće loše dodavanje, povratno dodavanje zbog taktičkog okidača ili taktički okidač gdje se protivnika „gura“ prema bočnim zonama u kojima se lovina često ulovi u presing zamku.

Primjerice, u trenutku kada se protivnik poprilično približio njihovim vratima, nogometaši Hoffenheima toliko dobro pokrivaju prostor (samim time i igrače) da je protivnik primoran restartirati napad povratnom loptom na zadnju liniju. U trenutku dok još lopta putuje prema protivničkoj zadnjoj liniji, igrači Hoffenheima kreću u agresivan izlazak i pritisak, čime rade svojevrsni iznenadni presing, a psihološki time uhvate protivničke igrače nepripremljene…tako najčešće protivnički stoper vraća loptu skroz do golmana – čime Hoffenheim ponovno lagano izlazi u srednji zonski blok… ili je stoper primoran na dugu loptu prema naprijed – a duga lopta nikad nije kvalitetno kontrolirana kao prizemna, pogotovo kod prisustva pritiska.

Na protivničkoj polovici, primarni cilj je prisiliti protivnika da preseli igru na bokove, a onda se pametnim postavljanjem onemogućuje kontrolirana i lagana organizacija napada, te se prisiljava protivnika na rješenja koja najčešće rezultiraju time da lopta završi u posjedu igrača Hoffenheima.

Presing u jednom od slučajeva započinje tako da se radi pritisak s jedne strane terena, a ukoliko ne uspije Hoffenheim i dalje ne odustaje od istoga, nego automatski tjera suparnika na drugu, ispražnjenu stranu – gdje obitavaju dva potpuno slobodna protivnička igrača. Stoper i bek.

Time se u glavama protivničkih igrača stvara reakcija po kojoj loptu proslijeđuju na tu suprotnu, slobodnu stranu. Igrači Hoffenheima su još uvijek dovoljno udaljeni od Bayernovih igrača iz razloga da stoper s loptom ne bi preskako igru, nego odigrao na idućeg slobodnog igrača – drugog stopera.

Lopta dolazi na drugog stopera, uskoro je i on blokiran, ali mu ostaje opcija dodavanja slobodnom bočnom igraču – skroz uz aut liniju. Opet je jedan igrač Hoffenheima dovoljno udaljen od njega da ne bi blokirao dodavanje prema njemu. Ali čim stoper daje loptu bočnom igraču, Hoffenheimov igrač ga još agresivnije napada i zatvara presing zamku uz aut liniju. Bayern ovdje nabija loptu naprijed i ona završava u vlasništvu Nagelsmannovih igrača.

Julian Nageslmann ima tek 30 godina i s obzirom na kvalitetan posao do sada – koji uključuje progresivno shvaćanje i promišljanje nogometa – vrlo vjerojatno je nogometni svijet dobio novu trenersku klasu, koja bi se kroz vrlo skoro razdoblje trebala dokazati u nekom od elitnih svjetskih klubova. Podatak o njegovoj dobi je još više fascinantan kad malo bolje promislimo koliko dugo bi mogao obogaćivati (i razvijati) trenerski nogometni svijet. A mogao bi još barem 30 godina…

AK & Tin Žaja


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter