Search
Close this search box.

Eulogija izgubljenoj generaciji

Foto: Man Utd

Igrači Manchester Uniteda, treneri, članovi osoblja, novinari i drugi putnici 6. veljače 1958. bili su u posljednjem avionu na pisti aerodroma Munich-Riem. Zbog teških vremenska uvjeta svi ostali avioni su bili prizemljeni i aktivnosti na aerodromu suspendirane. Momčad je bila na povratku iz Beograda gdje su osigurali prolazak u sljedeću rundu Europskog kupa, a u München je sletjela da bi avion napunio gorivo. Unatoč gustom snijegu, poledici i dva neuspješna pokušaja polijetanja odlučeno je da se će se pokušati uzletjeti još jednom. U 15 sati i 4 minute avion je ubrzao, naletio na bljuzgavicu na pisti, otklizao u ogradu i na kraju udario u kuću. U eksploziji i plamenu život je izgubio dvadeset i jedan čovjek, a još dvoje je podleglo teškim ozljedama u narednim danima.

Matt Busby je tokom drugog Svjetskog rata služio kao nogometni trener u Vojnoj diviziji i ta činjenica mu je omogućila intervju za posao u Liverpoolu. Razlika u filozofiji nogometa koju bi ekipa trebala provoditi sa tadašnjim vlasnikom Liverpoola rezultirala je neuspjehom u pregovorima i prilika se ukazala Manchester Unitedu. Tadašnje stanje je bilo dijametralno suprotno od današnjeg planetarnog giganta, na rubu bankrota, bez stadiona koji je bio uništen nacističkim bombardiranjem, mijenjajući prvu i drugu ligu iz sezone u sezonu, klub si nije mogao dopustiti reći ne na zahtjeve Matt Busbya. Postavši direktno nadređen za treninge momčadi, odabir ekipe za utakmice, transfere igrača i brigu za mlađe uzraste Busby je udario temelje koncepta managera.

Za prve uspjehe nije trebalo dugo čekati, prvi FA Kup je osvojen već 1948., a prvenstvo 1952. nakon duge 41 godine čekanja. Ali Busby nije bio gotov. Uvodeći revolucionarni način regrutacije igrača iz najmlađeg doba, ponekad direktno iz osnovne škole i momentalnom indoktrinacijom o “Unitedovom načinu” izgrađeni su temelji budućih uspjeha. La Masiji prije La Masije na sjeveru Manchestera nije trebalo dugo da počne pokazivati prve rezultate. Da je Busby na pravom tragu pokazali su njegovi klinci osvajanjem FA kupa za mlađe uzraste – 5 puta zaredom. Busby je tada odlučio da je vrijeme za prave izazove mladim momcima. Provjetravanje svlačionice je bio sljedeći korak, starija garda se zamijenila mladom i na scenu su stupile Busbyeve bebe. Iz milja nazvana momčad puna šesnaestero i sedamnaestero godišnjaka krenula je prkosit svim očekivanjima i etabliranim normama.

Samo tri godine su bile potrebne da bebe pokore prvenstvo, uspjeh koji će uvjerljivo ponoviti i sljedeće sezone, sa samo dvadeset i dvije godine prosječne starosti bio je to pothvat ravan čudu. Busbyeve bebe su postavile temelje Uniteda kakvog danas znamo. Neprikosnovena dominacija u nacionalnim natjecanjima značila je da je vrijeme za izlazak na međunarodnu scenu i borbu s najboljim europskim klubovima. Bilo je to vrijeme gdje je većina engleskog establišmenta gledala na nogomet izvan Otoka podcjenjivački unatoč katastrofi koju je doživjela nacionalna vrsta. Dva teška poraza od Mađarske od 6-3 i 7-1 još uvijek nisu bila dovoljna da rigidni činovnici u savezu uvide veliku nužnost za promjenama, stoga je Busby praktično na svoju ruku prijavio United u europska natjecanja. Turobnoj sadašnjosti engleskog nogometa Unitedova je generacija donijela zrake nade pobjedama nad Anderlechtom, Borussijom Dortmund i Athletic Bilbaom, da bi ipak stali u polufinalu protiv velikog Real Madrida. Unatoč porazu nitko nije sumnjao da ih se iduće sezone ne može zaustaviti.

Ne kada je na terenu bio Duncan Edwards. Englesko čudo od djeteta, najmlađi igrač tada koji je ikad nastupio za englesku nogometnu reprezentaciju i ubilježio 18 nastupa, desni bek, centralni vezni, krilo, napadač, Edwards je bio nezaustavljivi stroj u crvenom dresu na terenu. Kolika je Edwards bio nezaustavljiva sila prirode govori anegdota iz svlačionice reprezentacije Walesa, koju je u tom trenutku vodio Jimmy Murphy, ujedno i pomoćni trener u Manchester Unitedu. Prilikom pripreme utakmice protiv reprezentacije Engleske Murphy je davao svojim igračima pojedinačne instrukcije o suparničkim igračima koje će morati pokrivati, a kada je došao do igrača koji će biti zadužen za čuvanje Duncana Edwardsa samo je rezignirano slegnuo ramenima i promrljao: “Ne postoji ništa što ti mogu reći što će ti pomoći. Samo se makni s njegovog puta.”

U zadnjoj utakmici prije puta za Beograd United je otišao na gostovanje Arsenalu na Highbury i odigrao spektakularnu napadačku utakmicu koja najbolje opisuje sam ethos Matta Busbya i njegovih beba. Nakon sat vremena igre United je vodio 3-0 pogocima Duncana Edwardsa, Bobbya Charltona i Tommya Taylora, Arsenal se u samo tri minute vratio i izjednačio, ali to kao da je samo razljutilo United jer do kraja utakmice Dennis Viollet i drugi puta Taylor osiguravaju svevremensku pobjedu. Petorica prvotimaca iz te utakmice ostavila je svoj život uz pistu aerodroma u Münchenu.

Osam igrača Uniteda, dvoje pripadnika posade zrakoplova, troje člana osoblja kluba, osam novinara i dvoje putnika poginulo je prije šezdeset i jednu godinu.

Geoff Bent, Roger Byrne, Eddie Colman, Mark Jones, David Pegg, Tommy Taylor, Liam Whelan te Duncan Edwards koji je preminuo dva tjedna kasnije u bolnici u Münchenu više se nikad nisu vratili na travnjak Old Trafforda. Johnny Berry i Jackie Blanchflower zbog težine ozljeda više nikad nisu zaigrali nogomet. Ostatak preživjelih se fizički oporavio, ali mentalni ožiljci nikad nisu nestali. Brat Bobbya Charltona je rekao da je nakon tog dana Bobby “izgubio osmijeh”. Albert Scanlon koji se iz nesreće izvukao s slomljenom nogom nikad nije pričao o kobnom danu. Kao ni Kenny Morgans, najmlađi igrač ekipe koji je pronađen ispod aviona 5 sati nakon što je službeno prekinuta potraga za preživjelima.

Matt Busby je u nesreći bio teško ozlijeđen, tek nakon tri tjedna mu je medicinsko osoblje reklo o ozbiljnosti nesreće i o prijateljima i kolegama koje je izgubio. Iako je kontemplirao o prestanku karijere to se nije dogodilo. Jer Manchester nikad ne umire. Busby je preuzeo klub prožet problemima, bez stadiona i manje od desetljeća mu je trebalo da digne United na vrh engleskog i na sam vrh europskog nogometa. Nakon Münchenske tragedije i gubljenja njegovog životnog djela u vatri duh Matta Busbya nije klonuo. Izgradio je novi United, od temelja i nakon samo sedam godina opet pokorio engleski nogomet i osvojio naslov prvaka. Konačno, deset godina nakon najgoreg dana u povijesti Manchestera momčad je osvojila i Europski kup pobjedom protiv Benfice. Sir Matt Busby je konačno pokorio Europu.

Nestali u plamenu, iz plamena se izdigli, radnički duh Manchestera nadopunjen je nagonom za preživljavanje što je tako vidljivo desetljećima kasnije. Busbyevo mjesto zauzeo je jedan drugi Škot na klupi Uniteda. Sir Alex Ferguson je najviše personificirao nepokolebljiv duh i mantru da nema predaje utkanu u svaku ciglu Manchestera. Čudesni preokreti u zadnjim minutama toliko karakteristični za United možda su znak da su Cvjetovi Manchestera još uvijek tu između zidina Old Trafforda. Vjerujemo da jesu.

Nikola Slonja


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter