Dacia s tijelom Ferrarija

Ajmo do Dacia Arene… Pa kud u daleku Rumunjsku?!? Ne, ne – nije to stadion Viitorul Constante ili CSU Craiove. Dacia Arena smještena je u Udinama i dom je tamošnjeg Serie A ligaša Udinesea.

Prvo kolo ovogodišnje Serie A bilo je odlična prilika za posjet Udinama, gdje je u nedjelju navečer gostovao Chievo iz Verone. Zbog neatraktivnosti suparnika i “ferragosta” veće gužve nije bilo, pa se tako moglo u miru razgledati ovaj “bombončić” od stadiona, kojeg s bivšim Stadiom Friuli povezuje samo glavna tribina. Friuli je inače bio otvoren 1976. godine, a uz atletsku stazu i samo jednu natkrivenu tribinu, nije bio baš najatraktivnije zdanje.

S druge strane, rekonstruiran stadion, koji je po glavnom sponzoru nazvan Dacia Arena, koštao je 25 milijuna eura i nudi sve ono što zahtijevaju i najzahtjevniji posjetitelji Serie A. Parkirališta u neposrednoj blizini stadiona ima više nego dovoljno, tako da su najvatreniji navijači Udinesea već nekoliko sati prije utakmice mogli nesmetano roštiljati. Unatoč svim tehnološkim čudima podizanje novinarske akreditacije pretvorilo se u malo dulju šetnju od jednog do drugog stewarda, koji uz moje “ručno” znanje talijanskog, a njihovo još lošije znanje engleskog, nisu bili baš od velike pomoći. Čarobna vrata stadiona otvorio mi je baš onaj prvi zaštitar, koji me u mom prvom posjetu glatko odbio…

Ok, važno da sam ušao u ovaj luksuzni hotel… ups, stadion, koji može primiti nešto više od 25 tisuća posjetitelja. Ulazak u lift me prilično šokirao – Sky box, President club, Vip club, Manager club. Da nisam ja slučajno zalutao? Ipak ne, našao sam i Sala stampa te Press stand, gdje bi trebalo biti moje radno mjesto.

Prije početka utakmice našao sam još dovoljno vremena za razgledavanje, pa sam se tako uvjerio, da su oni silni milijuni eura sasvim kvalitetno uloženi. Sala stampa je vrhunski uređena, prostor za press konferencije nalik je mini kino dvorani, novinare poslužuju konobari – ufff, kako je tek u luksuznim Clubovima, gdje mi je ulaz bio zabranjen. Ipak, budno oko Nogometplusa pronašlo je i jedan pomalo začuđujući detalj. U neposrednoj blizini VIP tribine nalaze se toaletni prostori, u kojima nema školjki, nego čučavac?!? Očito je zafalilo još nekoliko tisuća eura za potpuni luksuz.

U reportažama Nogometplusa s najvećih svjetskih stadiona neizostavan je podatak i izbor hrane i pića za novinare – standardna pizza, sendvič s tunom, pršut, šunka, zdravi sok od mrke te manje zdraviji gazirani napitci, a našla se i boca whiskeyja te grappe.

Inače i oni gledatelji s najjeftinijim ulaznicama (oko 100 kuna) mogu uživati u odličnom pogledu na teren, koji se i iz najudaljenijeg kutka stadiona bolje vidi nego s većine najboljih mjesta na hrvatskim stadionima. Približno 16 tisuća posjetitelja nije stvorilo atmosferu za pamćenje, no uz odlično akustiku, pjesma 500-tinjak najbučnijih domaćih tifoza sasvim se dobro čula. Ostatak gledatelja susret je pratio sasvim mirno i na momente više pažnje posvetio informacijama o promjenama rezultata na ostalim utakmicama, koje su se ispisivale na velikim ekranima.

Utakmica je donijela sasvim solidan nogomet i pobjedu gostujućeg Chieva (1:2), kod kojeg je s pogotkom i asistencijom briljirao sunarodnjak autora ovog teksta Valter Birsa koji se ljubazno odazvao i na poziv za razgovor u mix zoni. Kod Hrvata u Udineseu priliku za igru dobio je Stipe Perica (zaradio žuti karton), Andrija Balić cijeli je susret proveo na klupi za rezerve, dok se ime Igora Bubnjića nije našlo u zapisniku.

Nogomet u Udinama nije pitanje života i smrti, pa su tako domaći navijači sasvim mirno proživjeli loš start u sezonu, a na službenom izlazu pljeskom pozdravili autobus gostujuće momčadi.

Pogledajte fotogaleriju:

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript