Bergamo, grad u kojemu počinju prve padine Alpi, u srednjem je vijeku bio poprište mnogih bitki. Najveća hrabrost ljudi toga kraja pokazala se u borbama za vlastitu provinciju. Sadašnjost nam, kroz nogomet, donosi novi oblik borbe za ponos i ime provincije Bergamo.
Nažalost, živimo u vremenima izraženog nogometnog kapitalizma u kojemu se sam sport većinom igra za novac, a ne zbog ljubavi prema voljenom klubu i kraju. Vremenima kada novac, u nedostatku zdrave konkurencije, odrađuje 90% nogometnog posla. I zato dijelu zaljubljenika u nogomet kao sport svaka vijest o nogometnom iznenađenju u ligama petice oživljava dječačke snove o pobjedi maloga nad velikima, Davidu koji ruši Golijata, o ljubavi prema igri koja pobjeđuje duboko ukorijenjeni ne samo materijalni, već mentalni i duhovni kapitalizam.
Lombardija, bogata regija u kojoj je Milano glavno središte (ne samo turizma i gospodarstva, nego i nogometa), naviknuta je na to da se svi nogometni talenti slijevaju u njen centar. Dio vjere u bolji, ljepši i pošteniji nogomet u Serie A vraća nam se kroz skromni klub zvan Atalanta.
Njihovi dani “ponosa i slave” davno su prošli. Jedini trofej koji krasi njihov izlog onaj je na kojem piše Coppa Italia 1963, a zahvaljujući tome periodu sada 109-godišnje povijesti, klub je dobio nadimak “Regina delle provinciali” kao najuspješniji klub iz nemetropolitanskog grada. Posljednji veliki europski uspjesi Atalante bili su polufinale Kupa pobjednika kupova do kojega su dogurali kao član Serie B u sezoni 1987/1988, te s ukupnih 4-2 ispali od kasnijeg osvajača (1-0 protiv Ajaxa), belgijskog Mechelena. U sezoni 1990/1991. Orobici su igrali četvrtfinale Kupa UEFA. Ponovno su bili poraženi od osvajača, a ovaj put bila je riječ o Interu koji je u finalu bio bolji od Rome.
S krajem zlatnog doba talijanskog nogometa uslijedio je i pad Atalante. Nakon mnogo godina lutanja nižim talijanskim ligama, od 2011. godine Atalanta se stacionirala u najviši rang. Ponajviše zahvaljujuć čovjeku imena Antonio Percassi.
Preuzevši prijestolje La deae, Antonio Percassi, vlasnik obiteljskoga poduzetništva Percassi companies, omogućio je klubu da diše punim plućima. Bivši nogometaš koji je za Atalantu debitirao s nepunih 17 godina nogomet napušta s 24 godine i okreće se poduzetničkim vodama. Atalantom je Percassi predsjedao u razdoblju od 1990. do 1994. te u prvoj godini mandata ostvaruje spomenuto četvrtfinalno iskustvo Kupa UEFA. Tijekom četiri godine njegove avanture na klupi su se mijenjali velikani poput Marcella Lippia i Cesarea Prandellija. Prandelli prvu momčad preuzima nakon osvajanja Primavere i Viareegioa s juniorima. Loš start među velikanima (17. mjesto) spušta ga opet u Primaveru, a Percassi odlazi. Nakon nepunih 16 godina vratio se kao vlasnik i predsjednik kluba. Svoje carstvo dijeli s obitelji, što pokazuje činjenica da je rukovodstvo velikih brandova dao u ruke kćerima i sinovima, među kojima je Luca CEO Atalante B.C. Ljubav, vjernost i obitelj kamen su temeljac njegova uspjeha, koji se sada demonstrira i na vratima Ateti Azzuri d’Italia.
Od dolaska u klub Percassiju je glavni prioritet ostati među najboljima, a taj cilj ispunjava i do danas. U početku je Atalanta varirala od sredine ljestvice prema donjem domu, no ove sezone proživljavaju pravu renesansu. Trenutno se nalaze na 4. mjestu te im mjesto koje vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka bježi za tri boda.
Pokvarili su planove posrnulim velikanima iz njihove regije, demonstrirajući im prave pokrete bergomascie u svojoj tvrđavi Ateti Azzuri d’Italia. Doma su uzeli bodove Romi, Interu, Napoliju i Fiorentini, glavnim konkurentima za plasman među prva četiri kluba u Serie A. Odlična izdanja nisu rezervirana samo za domaće utakmice, jednako su grabežljivi i u gostima (treća momčad), što smo mogli vidjeti u 26. kolu protiv Napolija kada su rezultatom 0-2 (dvaput Caldara) domaćine usmjerili na dulji i teži put prema Europi.
U naredna dva kola imaju teške prepreke: prvo ugošćuju Viole, a zatim idu u goste na regijski derbi protiv Nerazzurra. Iskusni strategist di calcio Gian Piero Gasperini, taktikom 3-5-2 drži uzde svojim igračima pokazujući im prave nogometne vrijednosti. Njihova sadašnja postignuća plod su cijele ekipe, što nam pokazuje podatak da im najbolji strijelac ima tek devet zgoditaka (Papu Gomez). Trećom obranom lige upravlja dijete Atalante, Matia Caldara, koji je na posudbi iz Juventusa. Bekovi su im brzi u transformaciji iz obrane u napad, a kad obrana zakaže, pojavi se hobotnica koja ih je mnogo puta vadila iz ponora, albanski vratar Etrit Berisha. Tu je i veznjak Franck Kessie, 20-godišnjak za kojega se bori većina europskih velikana, no on protiv Viola neće biti na raspolaganju.
Nadamo se da će uprava Atalante pametnim vodstvom raditi na klupskoj budućnosti, a ne samo opstanku, te da će pronaći način kako do kraja sezone parirati moćnim kapitalnim divovima, a onda u sljedećoj pokazati da sve ovo nije hir te da se La Dea vraća u sam vrh talijanskoga nogometa.
Augustin Ptičar
