Search
Close this search box.

UEFA izvještaj (2.dio): Sponzori i struktura vlasništva u klubovima

Twitter/ Everton FC

U drugom dijelu analize devetog izdanja izvještaja o vrednovanju klupskog licenciranja za europske nogometne klubove, kojeg je objavila UEFA, proći ćemo kroz podatke prikupljene o strukturi vlasništva u klubovima i o oblicima i strukturi sponzorstva u istima.

>> UEFA izvještaj (1.dio): Polarizacija i globalizacija ili, kako jaki postaju jači

UEFA je ovim istraživanjem obuhvatila 256 klubova u 16 velikih liga Europe. Zemlje koje su obuhvaćene analizom su: Portugal, Španjolska, Francuska, Švicarska, Engleska (Premier i Championship), Nizozemska, Belgija, Njemačka, Austrija, Italija, Grčka, Turska, Ukrajina i Rusija.

Vlasništvo

Tri su zaključka izdvojena i naglašena iz ovog dijela izvještaja:

  • od uvođenja FFP-a (sezona 2011/2012) strani vlasnici uložili su u 39 europskih klubova, a postotak klubova u stranom vlasništvu u većim se ligama povećao na 19% udjela
  • samo 5% klubova u većim ligama promijenilo je vlasnika u posljednjih 12 mjeseci, iz čega se može zaključiti da je stanje u velikim europskim ligama stabilno
  • više od 20 klubova u top 15 glavnih europskih liga povezano je s multi-vlasničkim strukturama koje posjeduju više od jednog kluba.

Od 256 analiziranih klubova 63% ima vlasnika dok 37% nema ili podaci nisu poznati. 111 klubova je u domaćem vlasništvu, 48 ih ima stranog vlasnika, a 94 kluba nemaju vlasnika koji kontrolira upravljanje klubom (većinom udruge).

U 6 od 15 analiziranih liga većinski su domaći vlasnici, a riječ je o Rusiji, Ukrajini, Grčkoj, Italiji, Francuskoj i Belgiji. Stranih vlasnika najviše ima u engleskom Premiershipu (65%) i Championshipu (58%). Austrija je jedina zemlja u kojoj nijedan prvoligaški klub nema vlasnika s kontrolnim paketom. Takva vlasnička struktura je također prisutna i u Portugalu, Njemačkoj, Nizozemskoj te Turskoj, u kojoj više od 75% prvoligaških klubova nema vlasnika/e s upravljačkim paketom.

U zadnje četiri godine 22 kluba su promijenila vlasničku strukturu u korist stranog investitora. 12 klubova iz Premiershipa i Chamionshipa, 3 iz Italije, te po 2 iz Španjolske i Francuske. Zanimljivo je da su kineski investitori kupili 11 od ukupno 22 kluba koji su promijenili vlasničku strukturu u promatranom periodu. A posebno je zanimljivo primijetiti da su Kinezi kupili sve važne nogometne klubove u (prema broju stanovnika) drugom po veličini engleskom gradu – Birgminghamu (Aston Villa, Wolverhampton Wanderers, West Bromwich Albion i Birgmingham City).

U izvještaju je, osim privatnih investitora, naglašen i vlasnički udio klubova u drugim klubovima. Tako su osim Ajaxa iz Amsterdama (koji je još 1999. godine osnovao Ajax Cape Town) samo dva kluba postala vlasnici drugih klubova u zadnje dvije godine. Atletico Madrid je ostvario vlasnički udio u RC Lens (FRA), a AS Monaco u Cerlce Brugge (BEL).

Kada je riječ o korporacijskim multi-vlasničkim strukturama, tu su stvari dosta šarenije. Nekada dominantnog igrača na ovom polju – ENIC Ltd (vlasnički udjeli u grčkom AEK-u, praškoj Slaviji, Baselu, Vicenzi i Rangersima), koji je dana vlasnik samo Tottenhama, naslijedili su Red Bull i danas najjači igrač u ovom kontekstu – City Football Group. Ovo holding društvo trenutno je (što u vlasničkom, što u suvlasničkom obliku) prisutno u čak 6 klubova: Manchester CityjuNew York CityjuYokohama MarinosimaMelbourne Cityju, urugvajskom drugoligašu Atlético Torque i španjolskom prvoligašu Gironi, u kojem suvlasništvo (44,3%) dijele sa Girona Football Group, na čijem je čelu brat Cityjevog menadžera Pepa Guardiole – Pere Guardiola.

‘Cross-club’ vlasništvo klubova i korporacija
Sponzorstvo

U ovom dijelu izvještaja istaknute su sljedeća četiri ključna zaključka:
– top tri kluba uprihode 100 puta više od ugovora s tehničkim sponzorom* i 25 puta više od sponzorskih ugovora na dresovima od svih ostalih klubova zajedno u njihovim ligama
– veliki broj ugovora tehničkih sponzora je na 10 ili više godina, dok je samo jedan od osam klubova promijenio tehničkog sponzora u 2017. godini
– trenutno aktivne ugovore (u analiziranoj bazi klubova) ima 41 različiti tehnički sponzor, dok Adidas i Nike zajedno imaju 40% udjela na tržištu
– osim većini klubova u Premiershipu i nekolicini velikih klubova u ostalim ligama, sponzori na dresovima uglavnom su domaće tvrtke, dok strani sponzori čine samo 24% udjela.

* Podrazumijeva sve oblike partnerstva s proizvođačima opreme; od ugovora u kojima je dogovoreno samo opskrbljivanje opremom, preko dodatnih sponzorstava, pa do podjele prihoda od prodaje dresova itd…
*Ostali: Jako (9), Kappa (8), Lotto, New Balance (po 7), Hummel, Legea (po 6)

Iako Nike i Adidas zajedno imaju 40% udjela u tržištu, nigdje nemaju lokalnu dominaciju, odnosno ne postoji pojedini proizvođač dresova koji je tehnički sponzor više od polovici klubova u jednoj ligi. Adidas je tehnički sponzor sedam (od 16) ruskih prvoligaških klubova, dok je Nike tehnički sponzor osam (od 18) turskih prvoligaških klubova što im ostvaruje 44% udjela na tržištu spomenutih liga. To je najveći postotak zastupljenosti nekog tehničkog sponzora u svih 16 nogometnih liga obuhvaćenih ovom analizom.

Zanimljivo je pogledati i podatke o tome koliko je klubova (od njih 268 iz 16 liga obuhvaćenih analizom) promijenilo tehničkog sponzora za sezonu 2017/2018. U Švicarskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Austriji, tako na primjer, nijedan klub nije promijenio tehničkog sponzora za natjecateljsku godinu 2017/18, dok je u Belgiji samo 63% klubova zadržalo postojećeg proizvođača dresova, a njih 6 (od ukupnih 16) promijenilo je dobavljača dresova. Generalno gledajući, samo 13% klubova obuhvaćenih analizom odlučilo je promijeniti svog dobavljača dresova za tekuću sezonu.

Što se cijene dresova tiče, uspoređujući one šest najvećih proizvođača (u analiziranom uzorku) najveću prosječnu cijenu imaju oni robne marke Nike (71 Euro), dok su dresovi španjolske robne marke Joma u prosjeku najjeftiniji (54 Eura).

Ugovori s tehničkim sponzorima
Ugovorena suradnja s posljednje potpisanim tehničkim sponzorom

Tri kluba koja predvode vrijednošću ugovora s tehničkim sponzorom su Manchester United, Real Madrid i Barcelona.

Ta tri kluba uprihoduju 10 puta više od svojih ligaških konkurenata i 100 puta više od slabijih klubova u njihovim ligama. Kao i u sponzorskim ugovorima te komercijalnim partnerstvima, vrijednost ugovora s tehničkim sponzorima također je definirana utjecajem kluba, snagom kluba/lige (većinom tržišta) i uspjehom koji klub ostvaruje u domaćim i internacionalnim natjecanjima. Prosječno trajanje ugovora s tehničkim sponzorom je 7,9 godina. Chelesea FC i FC Bayern Munchen imaju najduže ugovore (15 godina), dok Liverpool FC ima najkraći ugovor (3 godine).

 

 

Gdje su najjeftiniji, a gdje najskuplji klupski dresovi?

Na prvu možda pomalo iznenađujuće, no s obzirom na razumne faktore (životni standard, kupovna moć, veličina tržišta itd.), prosječno najskuplje ligaške dresove (U 16 liga obuhvaćenih analizom) plaćaju Švicarci. S prosjekom od 87 eura po komadu švicarski prvoligaši prodaju uvjerljivo najskuplje dresove u Europi. U top 5 liga po visini prosječne cijene ligaških dresova nalaze se još njemačka Bundesliga (80€), talijanska Serie A (79€), francuska Ligue 1 (78€) i španjolska La liga (71€). Od svih analiziranih liga za primjerak dresa elitnih domaćih klubova navijači najmanje plaćaju u Ukrajini, u kojoj je ujedno i prosječna cijena jedina ispod 50€ – 43€. Zanimljivo je primijetiti da je najbogatija liga svijeta – engleska Premier League – s prosječnom cijenom dresa od 59€ po komadu tek na 10. mjestu, zajedno s portugalskom prvom ligom. Prosječno skuplje dresove u odnosu na klubove iz elitnog engleskog nogometnog razreda plaćaju navijači i fanovi u Nizozemskoj (64€), Austriji (67€) i Belgiji (68€).

Prosječne cijene dresova u 16 analizom obuhvaćenih liga

Što se pojedinačne cijene klupskih dresova tiče, najskuplji je onaj Young Boysa koji košta čak 102 eura. Dres kluba iz glavnog švicarskog grada Berna ujedno je i jedini čija prodajna cijena prelazi cifru od 100 eura. U njemačkoj Bundesligi dva su kluba s najskupljim dresom, a to su SchalkeBayern (90€). Po dva kluba s najvišom prodajnom cijenom dresova ima i engleska Premier League u kojoj ‘tron’ pripada klubovima iz ManchesteraUnitedu i Cityju (76€).

U talijanskoj Serie A najskuplje ćete platiti dresove MilanaJuventusa i svježeg prvoligaša – Beneventa (90€). U španjolskoj La ligi cijena najskupljih dresova iznosi 85€, a na toliko ga vrednuju Athletic BilbaoAtletico MadridBarcelonaValencia. Najjeftiniji dres (od 256 klubova obuhvaćenih analizom) ima ukrajinski prvoligaš Stal, čiji dres košta 21 euro.

Najveća razlika između najskupljeg i najjeftinijeg ligaškog dresa je u Rusiji, u kojoj se najskuplji dres (Zenit) prodaje po cijeni od 85€, dok je najjeftiniji svega 23€ (Arsenal Tula). Najmanja razlika u cijeni dresova (svega 20€) je u njemačkoj Bundesligi, u kojoj se najjeftiniji dresovi prodaju po cijeni od 70 eura (HSV, Freiburg, Werder Bremen).

Najniže i najviše cijene dresova po ligama
Sponzori na dresovima

Što se tiče sponzora i reklama na dresovima, unatoč trendu rasta popularnosti europskih nogometnih liga na globalnoj razini (i samoj strategiji poslovanja najvećih klubova koji osmišljavaju što kompetitivnije modele za nadmetanje na globalnom tržištu), ipak većinu klubova sponzoriraju domaće tvrtke, ili se na njihovim dresovima reklamiraju domaći proizvodi. Čak 64% klubova za glavnog sponzora na dresu ima domaću tvrtku, 24% klubova je svoja udarna mjesta prodalo stranim tvrtkama, dok 12% klubova nema glavnog sponzora na dresu*.

* Analiza je napravljena krajem listopada 2017. godine, te su podaci uzeti na temelju tadašnjeg stanja u klubovima. Npr. u trenutku skupljanja podataka (mjesec dana nakon početka sezone) u Grčkoj 7 od 16 prvoligaških klubova nije imalo glavnog sponzora za dres.

Svi klubovi u najvišim nogometnim razredima Austrije, Grčke, Nizozemske i Rusije za glavne sponzore na dresu imaju samo domaće tvrtke. U Engleskoj je po ovom pitanju situacija, naravno, suprotna. U Premier Leauge 16 od 20 klubova na dresu ima stranog glavnog sponzora, a u Championshipu njih 12 od 24. Najviši engleski nogometni razred ujedno je i jedini od 16 analiziranih liga u kojem je većina glavnih sponzora strana. Ova činjenica usko je povezana s onom da su vlasnici klubova većinom stranci, što nas pak vodi do zaključne činjenice na ovu temu, a ona je ta da su glavni sponzori na dresovima uglavnom povezani s glavnim investitorima i većinskim vlasnicima klubova. Ovaj trend najizraženiji je u Istočnoj Europi i nižim europskim ligama.

Godišnja vrijednost ugovora s glavnim sponzorom

Iako su sponzorski ugovori u prosjeku značajno manji nego ugovori s tehničkim sponzorom, tri najveća lokalna kluba ostvaruju pet puta veće prihode od domaćih rivala i 25 puta veće od ostalih klubova u svojim ligama. U većini slučajeva glavni sponzor na dresu je percipiran i kao glavni sponzor kluba. Ugovor za glavnog sponzora na dresu u prosjeku traje 4,4 godine. Trenutno najduži sponzorski ugovor ima Manchester City FC (10 godina), dok najkraći imaju Atletico de Madrid, AS Monaco i SSC Napoli (jedna godina).

Struktura glavnih sponzora

Priznat ćete, pomalo očekivano, najčešći glavni sponzori na dresovima su kockarnice i kladionice. Tvrtke iz ove kategorije djelatnosti imaju ukupno 45 aktivnih ugovora (od 256 klubova obuhvaćenih analizom). Kockarnice kao sponzori najzastupljenije su u prve dvije engleske lige i grčkoj prvoj ligi s oko 50% klubova u navedenim nogometnim razredima. U Švicarskoj pola glavnog sponzorstva na dresovima prvoligaša pripada financijskim institucijama (bankama i osiguranjima), dok pola prve škotske lige za glavnog sponzora na dresu ima industrijske tvrtke.

Razlike u ukupnoj zastupljenosti tvrtki iz određenih grana djelatnosti ipak nisu drastične. U analizi su grupirane u 9 kategorija.

U 256 klubova obuhvaćenih analizom kao glavni sponzori na dresovima zastupljeno je 212 različitih kompanija, a njih samo 5 se pojavljuje kao glavni sponzor u više od jedne lige. Avionska kompanija Fly Emirates je najčešći sponzor u različitim ligama, imaju čak šest velikih sponzorskih ugovora u šest različitih zemalja. Proizvođač energetskih pića Red Bull, energetska kompanija Gazprom, i kladionice Dafabet i Marathonbet su jedine druge tvrtke koje su svoje udarno mjesto na dresovima osigurali u dvije različite lige.

Prava na ime stadiona i sponzorski ugovori za ostale dijelove dresa

Od ostalih sponzorskih ugovora potrebno je izdvojiti da je 26% klubova iz 16 liga obuhvaćenih ovom analizom prodalo prava na naziv stadiona svojim sponzorima. Također 88% klubova ima glavnog sponzora otisnutog na prednjoj strani dresa, dok njih 56% ima sponzora otisnutog i na rukavima. U Njemačkoj i Engleskoj, koje se smatraju najvećim europskim nogometnim tržištima, 58% klubova potpisalo je pred početak sezone 2017/2018 nove ugovore sa sponzorima koji su istaknuti na rukavima dresova. Ova vrsta isticanja sponzora u njemačkoj Bundesligi je centralizirana (dozvoljen jedan sponzor), a u engleskoj Premier League odobrena je tek od ove sezone.

Twitter/ Everton FC

Iako je isticanje sponzora na rukavima uobičajena praksa u 12 od 16 analiziranih liga, samo polovica klubova u ligama ima tu vrst sponzorstva, dok u nekim ligama takva praksa uopće ne postoji. Plaćanje dodatnih sponzorskih mjesta na klupskoj opremi sve je učestalija praksa u europskim klubovima, a mjesta isticanja ostalih sponzora su raznovrsna. Tako je u Engleskoj uobičajeno da sponzori plaćaju mjesto na opremi za treniranje, u Belgiji se sponzori ističu na hlačama, u francuskoj ligi uobičajeno je istaknuti nekoliko sponzora na prednjoj strani dresa, dok je u Austriji praksa da se manji sponzori nalaze na stražnjoj strani dresova.

Anđelko Zlopaša


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter