liblinga, nakon što je poslije prvih iskaza u USKOK-u bio šikaniran, a medijima se nudile priče o njegovim ljubavnim aferama. Da, ozbiljan nastavak tek je u rujnu u Osijeku i nema nekog smisla sada raditi spinove, ali ne bi bilo prvi put da PR tim iza Zdravka Mamića napravi neku glupu ludoriju. Možemo se pitati i je li se po prvi put baš ovako obrušio na Naš Hajduk jer mu klizi pod nogama pa udara po onima koji su mu najveća antiteza i najveći strah. Jer, sam spomen neke udruge, institucije ili bilo čega takvog što bi ima (il’ bi moglo imati) veze s transparentnosti kao temeljom kod njega izaziva hladan znoj. Da je iole transparentnosti bilo, odavno bi se znalo da je lagao kad je govorio da svi novci od transfera ostaju u Dinamu. Mogli bi se zapitati i ima li jaka niša za izgradnju nove farmaceutske tvornice, koja bi proizvodila antipsihotike za sve one koji i danas tvrde da je moj prezimenjak vrhunski menadžer. Iako je pitanje koliko takvim teškim slučajevima i antipsihotici pomažu. Mogli bi se još jednom podsjetiti i svih onih novinara koji su stvorili ovo što on danas jeste. Podmazani prljavim novcem ili iz čistog uvjerenja da je dobro gazdi se uvući u analni otvor, tamo je toplo. Mogli bi se zapitati i gdje su osude od strane političara, tako revnih u prozivanjima i slanju žandara kad se nekog od njih prozove. Ali, završila je predizborna kampanja, ne zanim ih Mamić sad, bar ne u toj perspektivi. Mogli bi se zapitati i gdje je zagrebačka policija kad ovaj ima barbarske ispade. Ili je njihova teza još uvijek kako je Zdravko malo temperamentan. A možda jednostavno čekaju mirovinu i nadaju se da će kao mnogi bivši policajci nako toga dobiti kakvo mjesto u Maksimirskoj 128. Sve bi to mogli, ali zašto bi? Kad isperete mulj s ruku i voda ode u slivnik, jeste se ikad zapitali kamo ta prljava voda zapravo ide? Niste? Niste ni trebali, bitno je da je nečistoća nestala.
Stanislav Mamić Piksi
