Naš sljedeći tuđinac je Damijan Rovšek, iz Kresnica u Sloveniji, član od 2011. godine, koji je vrlo doslovno opisao kako je počeo njegov put s Hajdukom, pa pročitajmo njegovu priču u cijelosti:
Bilo je to 1980. godine, kad sam sa 6 godina, uz oca na TV-u pratio jednu od povijesnih utakmica sa HSV-om.
Otac nije bio neki vatreni navijač, al je volio pogledati dobar balun i u bivšoj državi je njegov izbor bio »majstor s mora«. Čak je uspio jednu utakmicu i pogledat na Starom placu. Otac je uvijek bio kritičan, al te večeri je čak i on bio zadovoljan viđenim. Hajduk je bio jak.
Dakle te večeri meni nije baš bilo jasno, kako smo to pobijedili, a opet nismo pobijedili!?
Ali je s tom večeri počelo nešto veće, nešto što teško opišem riječima, a što me slijedi kao sijena u mom životu. U zadnjem razdoblju ta je sijena teški križ, koji Hajdukovci nosimo na ramenima….al nikad nas neće štufat !
Te večeri se rodila Ljubav mog života !
Sa prvim HNL derbijima počela su i moja praćenja Hajduka uživo, najprije na Maksimiru, kasnije na Poljudu, Kantridi, u Kranjčevićevoj, u Varaždinu, Karlovcu, Puli,…skupilo se tih utakmica, ligaških, europskih, pa zadnjih godina i zatvorenih-prijateljskih utakmica.
Ja sam tu uvijek bio malo drukčiji, pratio sam i domaći nogomet i europski, ali istinsko, ono dušom, navijao sam i navijam samo za splitski Hajduk i za Carioce.
Može se rodit novi grobar hrvatskog nogometa, mogu se pojavit novi carevi globalnog komercijaliziranog nogometa, može se dogodit novi Elf, no Hajduk (i carioce) će (u meni) ostat !
Današnja situacija, nažalost, nije bajna. Krivica i nepoštenje haraju nogometom i cijelim životom uopće. Tako je i Hajduk godinama talac HNL carstva.
Možeš ti radit odlično u svom dvorištu (što godinama baš i nismo), no ako te se krade i ponižava na višem nivou, ne možeš uspjeti.
Vjerujem, kako je na kriminalne radnje u HNL upozorio i predsjednik UEFE, Čeferin, prilikom zadnjeg posjeta u Zagrebu, no niti on, iako navijač Hajduka u mlađim godinama, nema moć to riješiti jednim potezom. Taj će rat, jednoga dana, dobiti jedino obični ljudi sa ulice, navijači zbog kojih bi se u prvom redu trebalo i igrati. I mladi i stari. I djeca i Bego. I sjever i istok i zapad.
I zbog toga ja ne osuđujem proteste ni povremene izgrede jer i jednom običnom čovjeku pukne zbog krađa. Uz nogomet je to još puno brže zavrije, jer su emocije zaj….ne !?
Za Hajduka se svi mi borimo, i borit ćemo se, ponekad i više od toga.
Sve u svemu, ne žalim za ničim u vezi Hajduka, jedino da sam se možda rodio 20 godina ranije i uživo »uhvatio« zlatnu generaciju…
Vjerujem, da će moja krv doživit još nešto slično, ako ne osobno, onda u liku kćeri i sina, koji su isto već godinama članovi Hajduka.
I znaju, da su oni, a nakon njih Hajduk, ljubav mog života.
HAJDUK ŽIVI VJEČNO, BOG I NIKO VIŠE !
Odjel za članstvo – HNK Hajduk Split
