Jedan od ciljeva projekta „(Hajdučkom) suradnjom i volonterstvom do društvenog razvoja“ koji udruga Naš Hajduk provodi u suradnji s udrugom Nogomet Plusom te Ekonomskim i Kineziološkim fakultetom u Splitu odnosno Odjelom za sociologiju Sveučilišta u Zadru, a koji je financiran iz Europskog socijalnog fonda je promocija volonterstva. Na realizaciji samog projekta će kroz udruge Naš Hajduk i Nogomet Plus sudjelovati minimalno 52 volontera.
>> Krenula Hajdučka suradnja, novi projekt Našeg Hajduka!
Što je onda volontiranje?
Volontiranje je dobrovoljna aktivnost usmjerena za opće dobro odnosno aktivnost od koje korist ima čitava zajednica. Volontiranjem se pomaže drugim ljudima i zajednici u kojoj živimo, ali se istovremeno razvija vlastita osobnost i vještine. Volontiranje je prirodna težnja ljudi da unaprijedimo sebe i zajednicu na način da ulažemo vlastito vrijeme, trud, znanja i vještine bez primanja novčane naknade ili neke druge imovinske koristi. Volontiranjem uz zadovoljavanje osobnih potreba te osobni razvoj pokrećemo i pozitivne društvene promjene i društveni razvoj. Istovemeno dajemo odgovor na konkretne društvene probleme zajednice.
Volontiranje nisu aktivnosti koje su protivne važećim propisima i za koje postoji uvjet isplate novčane nagrade. Volontiranje nisu ni aktivnosti koje su povezane s radnim odnosom ili stručnim osposobljavanjem, odnosno nekim drugim obveznim ugovornim odnosom ili koje se obavljaju na temelju sudske odluke. Pod volontiranje ne možemo ubrojiti ni aktivnosti koje su uobičajene u sklopu prijateljskih, roditeljskih ili susjedskih odnosa.
Radi se o aktivnostima koje u neformalnom obliku postoje otkako je čovjeka, dok se postanak „formalnog“ volontiranja veže uz razdoblje nakon velikih građanskih i svjetskih ratova. U Hrvatskoj pak do formalizacije volontiranja dolazi s razvojem civilnog društva odnosno uspostavom demokratskih procesa u postsocijalističkom razdoblju. Usprkos formalizaciji volontiranja koje se intenzivnije događa u proteklom razdoblju ono je i dalje izuzetno aktivno i na neformalanoj razini odnosno u tom slučaju se radi o povremenim i spontanim aktivnostima koje se ne odvijaju unutar registrirane organizacije civilnog društva ili određene institucije.
Pod formalnim volontiranjem pak podrazumijevamo aktivnosti koje se odvijaju po pravilima koja je utvrdio Zakon o volonterstvu. Odnosno radi se o aktivnostima koje se odvijaju unutar organizacija civilnog društva ili institucija, neprofitnih organizacija, na način da organizator volontiranja ima određenu strukturu i ciljeve koje želi postići volontiranjem u određenom vremenskom periodu.
Osim za zajednicu od volonterskih aktivnosti koristi ima i sam volonter i to na način da njima ostvaruje potrebu za samoostvaranjem odnosno potrebu da ostvari sve svoje potencijale te nadraste sam sebe. Volontiranjem se ispunjava vrijeme, usrećuje i pomaže druge, upoznava nove ljude i sredine, usavršava postojeće i razvija nove vještine, ispravlja pogreške, izražava vlastita uvjerenja, stječe nova iskustva, otvaraju nove mogućnosti, postavlja primjer drugima, razvija samopouzdanje i empatija… Formalizacijom volontiranja te dobivanjem mogućnosti da se kompetencije stečene kroz volontiranje priznaju i putem službene potvrde volonterima se pospješuje njihov status na tržištu rada.
Da bi volonter bio efikasan u svom radu potrebno je da bude upoznat sa svojim pravima, ali i odgovornostima. Volonter treba dobiti precizan i realan opis svojih aktivnosti, biti upoznati sa rizicima svog angažmana, treba mu se jamčiti zaštita osobnih i privatnih podataka kao i mogućnost formalizacije volonterskog odnosa. Radi bolje efikasnosti poželjno je da volonter bude upoznat sa neprofitnom organizacijom odnosno misijom, vizijom, ljudima i programom koji se unutar nje provodi. Volonteru se trebaju omogućiti i prikladni uvjeti rada, obučiti ga se vezano za zadatke za koje je zadužen te ga savjetovati i usmjeravati tijekom procesa. Volontere se treba uvažavati na način da ih se smatra ravnopravnim dijelom organizacije, a treba ih i poticati da daju svoje prijedloge te ih uključiti i u planiranje aktivnosti. Volonterima se treba odati i priznanje kroz napredovanje, zahvalu te simbolične nagrade.
S druge strane od volontera se očekuje da njegove aktivnosti budu u skladu s propisima i etičkim standardima, da čuva profesionalnu i poslovnu tajnu, da poštuje stručne stavove i metode kao i upute organizatora volontiranja, da prihvati samo one aktivnosti koje i može obaviti. Svoje zadatke treba obavljati odgovorno uz poštivanje dogovorenih rokova te uz suradnju s drugim volonterima kao i za zaposlenicima neprofitne organizacije.
Neprofitna pravna osoba ili određena institucija koja je organizator volontiranja dužna je napraviti prezican opis posla kao i vremena za volontiranje, pripremiti zaposlenike na dolazak volontera, osigurati adekvatne uvjete za rad i stvoriti prilike za osobni razvoj volontera, obavijestiti volontere o mogućim rizicima, ponuditi programe za obuku volontera i njihovih koordinatora, tretirati volontere kao suradnike te ih uključiti u donošenje odluka dajući im značaj, ocijeniti rad volontera te odati priznanje za njegov angažman.
Organizator volontiranja pak ima pravo odbiti neprihvatljivog volontera, tražiti da se poštuju dogovoreni rokovi, biti informiran o ograničenjima i očekivanjima volontera, očekivati komunikaciju s volonterom te biti pravodobno obaviješten o prekidu volontiranja.
Formalizacija volontiranja nema za cilj sputavati volonterske aktivnosti nego ih jasno urediti kako bi postale što efikasnije i korisnije za samog volontera i organizaciju u kojoj osoba volontira.
Društveno se angažirajte, ispunite svoj potencijal, postanite volonter te na taj način kao što je rekao Gandhi budite promjena koju želite vidjeti u životu.
