Inter Zaprešić nije ušao ludo i nezaboravno u ovaj prijelazni rok. Dosta je ljudi otišlo, ali ne čini se da su u klubu nešto posebno zaradili.
Konkretno, dva su podosta bitna igrača napustila ekipu ove sezone. Josip Šoljić, 29-godišnji defenzivni vezni bio je standardan još otkad je došao iz Lučkog na ljeto 2015, a otišao je u ACS Poli Timisoara, klub iz donjeg dijela tablice prve rumunjske lige. Svom se novom klubu isplatio već 20.2., kada je zabio svoj prvi prvoligaški pogodak u karijeri, u 2-1 pobjedi nad CSM Iașiem. Lijevi bek Ivan Čeliković godinama je već nezamjenjiva pojava na svojoj poziciji u zaprešićkom klubu. Slavonac koji je igrao u školi Hajduka dočekat će sada svoj 28. rođendan igrajući za makedonsku Shkendiju gdje se pridružio nekadašnjem suigraču iz Intera Stephanu Vujčiću. Možda nije baš sasvim očekivan smjer, ali novi mu je klub čvrsto drugi u ligi i vjerojatno će igrati u kvalifikacijama za EL. Za zaprešićki klub odigrao je čak 122 ligaške utakmice od svoga dolaska, čak 111 u prvih 11, i zabio 6 golova.
Na Čelikovićevo mjesto dolazi Hrvoje Čale, gotovo zaboravljeni nekadašnji reprezentativac koji se kao senior dokazivao u zaprešićkom klubu na posudbi iz Dinama još tamo prije 12 godina. Zadnji klub, ovog skoro 32-godišnjaka, bila je ljubljanska Olimpija – od tamo je otišao prije pola godine, ali novi klub nije našao. Upitno je možda u kojem se stanju nalazi trenutno i u principu je i nepoznanica, ali Čelikovića bi morao moći, barem nakon nekog vremena, nadomjestiti.
Abid Mujagić, 23-godišni krilni igrač iz Goražda proveo je dobar dio karijere u Češkoj i nekadašnji je BiH U17 reprezentativac. Zadnje 2 godine je, međutim, proveo na drugoj razini BiH nogometa. Njegovih je 5 golova u 14 utakmica na jesen bila donekle preporuka da ga se uzme. U Interu se odmah našao u prvih 11, ali treba se i prilagođivati na razliku u kvaliteti između njegove prošle i sadašnje lige. Tek trebamo vidjeti što može pružiti. On nije jedini krilni igrač kojeg je Inter potpisao. Tu je još i Joseph Mbong – nekadašnji malteški mladi reprezentativac, rođen 15.7.1997. Kako se da i zaključiti iz imena, njegov je otac bio nigerijski nogometaš koji je igrao na Malti, a Joseph je tamo odrastao i odabrao kao svoju reprezentaciju. Trenutno je U21 reprezentativac. Bio je velika zvijezda prije koju godinu, debitiravši za seniore s tek 17 godina. Ima 52 utakmice odigrane u seniorskoj konkurenciji. Jedino je problematično to što zasad na seniorskoj razini nije zabio gol u službenoj ligaškoj utakmici. Ipak, Inter je klub u kojem se igrači znaju “probuditi”, a tome se u Zaprešiću i ovom prilikom ponajviše nadaju.
Došao je i 22-godišnji Igor Postonjski iz NK Gorice. Zagorac koji je prošao školu Tondacha iz Bedekovčine, Varteksa/Varaždina i Rijeke te bio U15 reprezentaciji, sad tek ima priliku dokazati se. Barem će osjetiti za početak prvu ligu – ugovor mu je do 2019., tako da nema žurbe. Trenutno ulazi s klupe za prvu ekipu.
Otišla su oba Makedonca koja su došla na ljeto. Dvadesetpetogodišnji napadač Marjan Altiparmakovski bio je bliže formi u kojoj je u 15/16 zabio tek 5 golova u 31 utakmicu makedonske lige nego sezonu prije kad je u jednu više zabio 15. Ukratko, 10 nastupa (5 startova), nijedan gol. Možda i nisu baš očekivali novog Iliju, ali nisu baš valjda ni “sušu” golova. Novi klub mu je litvanska Sūduva. Godinu starije ofenzivno nastrojeno krilo/veznjak Zoran Danoski još je manje igrao. Pet utakmica, tek jedan start te se vratio u prilepsku Pobedu.
Toni Martinac (3.4.1995) i nije bio najočekivanija prinova zaprešićkog kluba na ljeto. Zadarski veznjak, nekadašnji član škole Zagreba i Dinama, koji se nije naigrao ni u juniorima Zadra, stigao je bio preko sukošanske Zlatne Luke, Mosora i Sesveta u klub, nakon što je za Sesvete u pola sezone upisao tek jedan ulazak zadnjih 6 minuta. U Zaprešiću nije igrao, ali je proslijeđen na posudbu do kraja polusezone u Maksimir, a kraj posudbe se poklapa i s istekom ugovora. Identična je situacija i s Darijom Čavarom (2.4.1991), nekadašnjim juniorom Hajduka, koji već sezonama obitava na rubu profesionalnog nogometa i skuplja povremene minute tu i tamo. Premda je skupio tek 19 minuta za Inter prošle sezone, dobio je novi stipendijski ugovor, a sada uopće nije bio u kadru. Otišao je do kraja ugovora, ovog ljeta, u HAŠK.
Očekivano, klub je napustio i Matija Soldo (9.6.1995.). Mladi veznjak, Zvonimirov sin, nije se uspio nametnuti prošle sezone u klubu, pa je posuđen Dugom Selu, a situacija se na jesen nije popravila. Novi mu je klub slovenski drugoligaš Krka Novo Mesto.
Još čak trojica obrambenih igrača ’97 godišta otišla su sada iz Intera. Najpoznatije je ime možda Tin Kulenović (5.1.1997.). Mladi, 1.89m visoki stoper koji je došao iz škole Dinama (gdje je igrao i za B ekipu jednom) “nestao” je između prve i juniorske ekipe i nije nastupao ni za jednu. Zanimljivo, bio je standardni U19 reprezentativac u sezoni 15/16, kada je za reprezentaciju odigrao 15 utakmica (14 startova), dok je za juniorsku i B ekipu nastupio ukupno na tek 17 (16 za juniore – 11 startova, 1 put za B. Otišao je sada u Legionoviu iz Legionowa, klub iz 3. razine poljskog nogometa, tek pola sata od Varšave gdje mu za Legiju nastupa mlađi brat Sandro.
Luka Kunštić (11.7.1997), koji se pojavio i u seniorskom kadru nakon što je bio standardan za juniorsku ekipu, poslan je na posudbu u Lučko. Otišao je i njegov kolega iz juniorske obrane Tin Turk (9.5.1997) u Savski Marof, uz raskinut stipendijski ugovor. Ako kome nije jasno što su još igrači tog godišta radili u juniorima – od prije par godina, određen broj igrača koji su realno završili juniorski staž smije igrati za juniorsku ekipu, pa ostanu u svojevrsnoj prijelaznoj fazi. U ’98 godište došla su dva igrača, prvi je Goran Mihovljanec (13.4.1998) koji je došao iz Oroslavja, za koje je igrao seniorski nogomet u 2.ŽNL, a drugi vezni Emanuel Nikpalj (21.4.1998), koji dolazi iz Zadra, gdje je na jesen debitirao u 3. ligi (u trash timeu jedne utakmice). Zanimljivo je za Nikpalja da je dosad dosta “lutao”, trenirajući u Arbanasima, Solinu, Hrvatskom Dragovoljcu, Splitu i zadnje u Zadru.
Prvo pojačanje u ’99 godištu se pokazalo zapravo, pomalo neočekivano, i prinovom za prvu ekipu. Veznjak Frane Šiljić (8.3.1999) već je upisao dva nastupa ulazeći s klupe u Prvoj HNL. Radi se o nedvojbeno talentiranom igraču, koji je počeo u školi vranjičkog Omladinca, a dokazao se u splitskom Hajduku, gdje je postao i mladi reprezentativac (U15 i U16). Prošlih je sezona, međutim gubio minutažu, opravdano, dijelom i zbog neozbiljnog odnosa prema nogometu, da ne ulazimo u detalje. Nije naročito iznenadilo nikog da je otišao iz kluba, pa makar i u Dinamo, gdje se nije uspio nametnuti u juniorskoj ekipi sada na jesen (3 ulaska s klupe). U Interu je, međutim, prošao probu i trener se nada vratiti ga na put kojim je trebao ići. Zasad dobiva prilike i vjerojatno ovisi striktno o njemu hoće li ih dobivati i dalje. Iz Varaždina ŠN je u juniorsku ekipu stigao desni bek Leon Martinčević (3.9.1999). Standardan prošle godine, često je igrao prijateljske utakmice za kadete Dinama. Tamo ipak nije prešao, a kako se našao u drugom planu i u matičnoj ekipi, moglo se očekivati da će ići. Inter ima više igrača koji mogu to igrati i sad se treba izboriti za poziciju, ako već i nije. Zadnja vijest je povratak vratara Hrvoja Alagića (10.2.1999) koji je bio na ljeto prešao u Lokomotivu, ali odmah i raskinuo registraciju i prešao u Rudeš, gdje je branio za obje momčadi juniora.
Inter je u kadetskoj i pionirskoj konkurenciji širio kadar. Potonje je sasvim logično, s tek 14-ak igrača ’02 godišta prije roka u kadru i moguće najmlađom ekipom u Prvoj HNL pionira, iz prvoligaških pionira HAŠK-a doveden je zato standardni Tin Gredelj, a posegnuli su, kao što je uobičajeno za igračima iz zagorskog bazena. Pa su tako dovedeni Karlo Krznar iz konjščinske Sloge i Martin Miklenić iz Bestovja. U kadetima je slična priča recimo, samo je treći golman Skledar iz ’00 otišao u Savski Marof, a u ’01 su došli Bruno Bajan i Antonio Miljan iz Španskog.
Ne čini se da je ove zime Inter našao novog Iliju, dapače, izgledao je ofenzivno puno slabiji nego u njegovo doba. To će se možda klubu obiti o glavu, ali ne i nužno. Inter ima tendenciju stvaranja ili “oživljavanja” igrača praktički na razini Istre. Tek trebamo vidjeti kako će se igrati do kraja sezone.
MODD
