Kao grom iz vedra neba nekima je odjeknula današnja vijest o kazni UEFA-e Dinamu zbog nepridržavanja pravila Financijskog fair playa, a upravo iz razloga što su mnogi u Hrvatskoj pali pod utjecaj jakog medijskog lobiranja o Zdravku Mamiću kao najboljem menadžeru na ovim prostorima, uz mantru da je Dinamo klub koji posluje odlično, iako su brojke završnih računa ukazivale na nešto sasvim suprotno. Nakon što su se američki istražni organi uključili u istraživanje off shore računa, ovo je još jedan velik udarac Dinamu.
>>UEFA kaznila Dinamo zbog kršenja financijskog fair playa!
Pravila UEFA-e nalažu kako klub ne smije imati više od 30 milijuna eura gubitka/manjka u prethodne 3 godine. Ako ima, vlasnik tada mora namiriti gubitak od 25 milijuna eura te minus ne smije prelaziti 5 milijuna eura.
>> NK Dinamo unatoč Ligi prvaka u gubitku od 49 milijuna kuna! (fin. izvještaj za 2015. godinu)
>> Analiziramo Dinamove financije: Od 20 do 270 milijuna kuna obveza u samo dvije godine! (fin. izvještaj za 2014. godinu)
Što se to točno dogodilo Dinamu? Ogromni troškovi za koje možemo samo pretpostaviti kako su nastali (off shore, prevelike plaće,…) gomilali su gubitak u posljednje tri sezone koji je, po financijskim izvještajima prijavljenih Ministarstvu financija, dosegao kumulativni manjak od 20 milijuna eura. Unatoč izdašnim nagradama UEFA-e, donacijama Grada Zagreba i Turističke zajednice i milijunskim transferima.
Iako i danas na službenim stranicama Dinama piše kako je manjak “samo” 6,9 milijuna eura, mi još nismo dokučili kako se dođe do te brojke? A nije da pretjerano vjerujemo PR službi Dinama – sjećate li se kako su medijima prezentirali financijske rezultate iz 2015. godine? Pričali su im o operativnoj dobiti, frenetičnom pljesku skupštinara nakon objave brojki, a na koncu je, usprkos Ligi prvaka, manjak na kraju godine bio 50 milijuna kuna. Gdje su nestali svi oni novci transfera koji su punili naslovnice medija? Kako Dinamova Skupština ili Nadzorni odbor ništa ne pitaju? Hoće li netko konačno i njih prozvati za odgovornost kao suučesnike ovom stanju? Puno je pitanja bez odgovora. Možda ova kazna UEFA-e otvori oči i najvećim slijepcima.
>> Nadamo se da financijsku reviziju Dinama ne rade u PR službi
Kako dalje? Kako Dinamo nije privatan klub, vlasnik ne može namiriti dugovanja. Svakako to neće napraviti ona ista Skupština koja predstavlja “udrugu građana”, a koja svih ovih godina podržava Zdravka Mamića. Sad je jasnije zašto se još prošle godine Zdravku Mamiću žurilo privatizirati klub. Pitanje je imaju li višemilijunske posudbe iz stranih izvora veze s privatizacijom: Dinamo je 2015. godine imao 141 milijun kuna obveza za kredite iz inozemstva(+32 milijuna obveze za kredite iz Hrvatske). Jesu li te obveze povezane s off-shore računima koji se istražuju u Aferi Godot?
Što znači nagodba s UEFA-om? Nagodba je riječ kojom Dinamo pokušava umanjiti medijski udar. UEFA je još 2014.godine uvela nagodbu u rješavanje financijskog fair playa kako bi se izbjegle eventualne tužbe klubova na redovnim sudovima. Time izbjegavaju i troškove suđenja, ali se uštedjelo i vrijeme do donošenja presude. Do sada se sama konačna presuda, uz žalbe, razvlačila do završne instance, sportskog suda u Švicarskoj – CAS-a. Do njihove odluke bi se već održao ždrijeb za europska natjecanja, a pozitivnom ili negativnom odlukom bi se narušavala sama regularnost. Osim toga, veliki klubovi prijetili su svojim skupim odvjetnicima – posebno se to odnosilo na slučaj Manchester Citya i PSG-a. Stoga je nagodba bila spasonosno rješenje prema kojoj se klubovi obvezuju u određenom roku ispraviti financijsko stanje. Klub time ne biva automatski izbačen iz europskih natjecanja, a UEFA dobije potpis nakon kojeg nema daljnjh suđenja i žalbi. Kazna od 200.000 eura i registriranje samo 23 igrača umjesto 25 za iduću sezonu europskog natjecanja dio su ove Dinamove nagodbe.
>>UEFA drastično kaznila City i PSG
Naravno, mora postojati plan i mogućnost da klub dođe u plus (ili dozvoljeni trogodišnji minus) te sanira gubitke.
Čime se to Dinamo obvezao put UEFA-e? Kako od Dinama nismo navikli da transparentno prikazuje svoje stanje i poslovanje, osim medijski prenapuhanih transfera, što je u planu možemo samo nagađati. Ako smo mi dobro zbrajali službene financijske izvještaje manjak je 20 milijuna eura, a da bi on došao u normalne gabarite Dinamo bi 2016. godinu trebao završiti u višku prihoda od preko 15 milijuna eura.Je li za to dovoljan ulazak u Ligu prvaka i nekoliko unosnih prodaja? Ako su prošle godine uz Ligu prvaka (17 milijuna eura) i prodaje (Čop, Brozović, Šimunović zbrojili smo na nekih 10 milijuna eura)završili sa manjkom od nekih 7 milijuna eura, izgleda da bi ove godine trebali prodati igrača u vrijednosti od preko 30 milijuna eura i ući u Ligu prvaka!?
Iz Dinama umiruju javnost, pa Tomislav Svetina, glavni direktor, kaže:
– Zbog realiziranih transfera Pinta i Brekala kao i posebnog računovodstvenog tretmana Brozovića i Čopa gdje se veći dio transfera knjiži u 2016. kao i ugovorenih bonusa kod Halilovića i Šimunovića mi sigurno nećemo imati nikakvih problema zadovoljiti kriterije financijskog fair playja.
Ne znamo što je to poseban računovodstveni tretman, ali ako je igrač prodan u 2015. godini, makar i na višegodišnje rate koji dospijevaju u 2016. godini, tada se cijeli iznos knjiži u 2015. godini. Ali ako je, recimo, igrač posuđen ili se ostvaruju dodatni bonusi – tada bi se iznos konačne prodaje ili ostvarenog bonusa zaista mogao i knjižiti u 2016. godini. U svakom slučaju upitno je jesu li svi nabrojeni prihodi + eventualna prodaja Pjace, Ćorića, Roga, … dovoljni da se osigura 15 milijuna eura viška na kraju godine? Točnije da ukupni prihod Dinama bude veći za 15 milijuna eura od rashoda, čime bi se zbrojeni manjak iz 2014. i 2015. godine smanjio na ispod 5 milijuna eura!?
Neka vas slučajno ne zbunjuje to što Dinamo za neke svoje igrače nije dobio sav novac, to je stvar likvidnosti – prodaja tih igrača već je davno zavedena u financijskim izvještajima.
Mogu li muljati UEFA-u?UEFA-ino tijelo koje provjerava financijsko stanje klubova ne može se preveslati lažnim podacima, PR objavama, pa čak ni friziranim izvještajima. Tijekom godina stekli su ogromno iskustvo s brojnim pokušajima kojima su klubovi htjeli premostiti svoje gubitke. Tako bilježimo slučajeve prenapuhanih sponzorskih ugovora (PSG) kada bogati vlasnici preko sestrinskih tvrtki potpisuju nerealne iznose, bilo za sponzorstvo, ime stadiona, ili natpis na dresu. UEFA u tim slučajevima priznaje samo realan iznos.
Što preostaje na kraju? Privatizacija kojom bi netko (tko?) uplatio i sanirao manjak? (Ras)prodaja? Sada kada je ime Dinama izašlo javno kao klub koji je u financijskim problemima, postaje jako teško trgovati i dovoditi igrače. Uostalom, kada se rasproda sve kaj hodas kojim igračima će se napadati skupine Lige prvaka?
Ako Dinamo ne uspije ništa od ovoga, njegovim konkurentima u HNL-u otvara se mogućnost nastupa u kvalifikacijama Lige prvaka i to ako i ne budu prvaci. Upravo iz razloga ptpisane nagodbe kojom se Dinamo obvezao put UEFA-e kako će riješiti navedene nepravilnosti tijekom sljedeće sezone. UEFA, a i mi, s velikim zanimanjem pratit ćemo razvoj događaja.
Renato Čupić
Ovaj tekst nastao je uz potporuFonda za pluralizamu sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, “legalne potpore” u diskriminaciji.
