Naslov je slobodna interpretacija izjave koju je za Jutarnji list dao izvršni predsjednik HNSmdash;a Damir Vrbanović kao razlog zašto se utakmica između Hrvatske i Italije ne igra u Splitu nego u Zagrebu:
mdash; Nema osvete, nemamo ništa protiv Splita, nogometnoga grada, koji je zaslužio to domaćinstvo. Međutim, Odbor za hitnost je odvagnuo atmosferu među navijačima i jednoglasno je dodijelio utakmicu Zagrebu, ponajviše zbog uvježbanosti zagrebačke policije, u nadi da će nakon rigorozne kontrole utakmica ipak biti privedena kraju. HNS nema pravo igrati se sudbinom hrvatske reprezentacije i hrvatskog nogometa, mi moramo poduzeti sve da stvari ne pođu naopako. I UEFA, u kojoj smo jako “popularnirdquo; po huliganizmu, traži jaku kontrolu. Zbog utakmice na San Siru dobili smo prvi žuti karton, drugi bi sasvim sigurno bio mdash; crveni, prekid bi značio “smrtrdquo;. Ali, ponovit ću, Split je apsolutno zaslužio reprezentaciju i ona će tamo kadmdash;tad igrati. Kada, to ne znam, ali, ponovit ću; nema odmazde, nema revanšizma, u pitanju je samo sigurnost. Bilo bi suludo dodijeliti utakmicu Splitu u ovom trenutku, i to s obzirom na napete odnose s Hajdukom i dijelom Hajdukovih navijača…
Je li moguće da je novo opravdanje za neprestano igranje u Zagrebu sigurnost? Podsjećam, reprezentacija Hrvatske u Splitu ne igra službene utakmice skoro dva desetljeća, a jedini službeni susret, onaj protiv Gruzije, je igran dok je na Maksimiru pjevao Bon Jovi. Dugo je vremena razlog bio praznovjerne prirode mdash; naime, tvrdilo se da je Poljud “ukleti stadion”, ali kad su se zaredali loši rezultati i u Zagrebu onda je očito trebalo pronaći drugo opravdanje. Sada su iz HNSmdash;a poručili svim Dalmatincima i onima koji bi gravitirali tom susretu u Splitu da se boje da oni ne prekinu utakmicu svoje vlastite reprezentacije!? Ne poručuju li i splitskoj policiji da nije sposobna organizirati utakmicu? Kakve li ironije da Vrbanović tako priča o stadionu koji ima novi video nadzor i brojače na ulaz, te o policijskoj upravi koja, s obzirom na broj gledatelja na Poljudu, godišnje osigurava mir za više gledatelja nego sve ostale policijske uprave u Hrvatskoj zajedno?
Nakon svega pitanje je samo hoće li netko više dignuti glas protiv ovakve diskriminacije? I to ne više oni s kojima HNS ima, kako Vrbanović kaže, napete odnose. Možda predstavnici policije ili predstavnici vlasti koji predstavljaju regiju u kojoj živi četvrtina Hrvatske? Zar zaista poruku 30.000 ljudi sa Rive još nitko u ovoj zemlji nije shvatio?