Nogometni tjedan bi se možda mogao najbolje opisati kao 6 dana politike i sat i pol nogometa, a tu tvrdnju lako je provjeriti ako pogledamo kome je dozvoljeno da se natječe pod okriljem FIFAmdash;e, a kome nije. I dok zemlje Commonwealtha, odnosno zemlje kojima i dalje “de jure” vlada engleska kraljica uglavnom mogu imati vlastite reprezentacija, a slično vrijedi i za Farske otoke koji su pod vlašću Danske, neke druge, ovisno o političkoj situaciji, do tog prava dolaze iznimno teško. Posljednji slučaj koji je primljen u UEFAmdash;u (ne i u FIFAmdash;u) je Gibraltar, a iz bližeg susjedstva svima nam je poznata situacija s Kosovom. Još jedna reprezentacija koji nikad nije ugledala službeno svjetlo i dopuštenje je i reprezentacija Katalonije. Njena pričaj je još zanimljivija jer za razliku od Gibraltara ili Farskih otoka, kada bi Katalonci dobili svoju službenu reprezentaciju mdash; to bi značajno utjecalo na raspored nogometnih snaga u Europi, ali i svijetu.
KATALONIJA
Na sjeveroistoku Pirinejskog poluotoka ispod istoimenog planinskog masiva smjestila se domovina Katalonaca. Regija graniči sa Španjolskom (čija je i autonomna oblast) na zapadu i jugu, s Andorom i Francuskom na sjeveru, dok na istoku ima izlaz na Sredozemno more. Katalonija se prostire na nekih 32.000 kilometara kvadratnih te broji oko sedam milijuna stanovnika s glavnim gradom Barcelonom u kojem živi četvrtina stanovništva. Službeni jezik je Katalonski koji je odnedavno postao i obvezan predmet u školama zbog bojazni da ne izumre. Katalonska borba za neovisnost od Kraljevine Španjolske traje već dugi niz godina, no Madrid svim silama nastoji zadržati jednu od bogatijih regija pod svojim okriljem. Najveći ambasador u svijetu u borbi za neovisnost je upravo nogometna reprezentacija Katalonije, na čijim utakmicama se šalju jasne poruke Madridu kao i ostatku političkog vrha Europe da Katalonci nisu Španjolci.
Nogometni savez je osnovan davne 1900. godine, a reprezentacija je svoju prvu utakmicu odigrala 1912. protiv sjevernih susjeda Francuza koji su bili bolji s visokih 7:0, što je ujedno jedan od dva najteža u povijesti (drugi im je nanijela Španjolska koja je pobijedila istim rezultatom), dok su najveće pobjede ubilježene protiv Litve i Nigerije s po 5:0. Reprezentacija je od osnutka odigrala blizu 200 utakmica protiv nacionalnih timova, regija i klubova. Članstvo u FIFA i UEFA je još uvijek “na čekanju”, uzaludni pokušaji FCFmdash;a (Federacion Catalana de Futbol) uvijek su bivali beskompromisno odbijani. Ono za što su dobili dopuštenje igranje je prijateljskih utakmica, gdje slobodno mogu koristiti nacionalna obilježja i himnu. Za vrijeme Francove ere prolazili su kroz teško razdoblje jer je fašistički diktator pokušao onemogućiti sve katalonsko mdash; od jezika, običaja pa čak i do samog imena Katalonija. U tom je razdoblju reprezentacija odigrala samo nekoliko prijateljskih utakmica u egzilu s raznim klubovima. U posljednjih 10mdash;ak godina FCF se bolje organizirao te sad reprezentacija igra isključivo protiv drugih nacionalnih timova redom iz vrha svjetskog nogometa kao što su Brazil, Argentina ili Nigerija, a prijateljske utakmice s klubovima održavaju se isključivo u humanitarne svrhe. Posljednju utakmicu Katalonija je odigrala 2014 s Baskijom (1:1), još jednom nacijom o kojoj će više riječi biti u drugom nastavku “zaustavljenih”.
Reprezentacija Katalonije nosi nadimak “La Segadora”, što bi u prijevodu s katalonskog značilo “kosačica”, a domaće utakmice igra na čuvenom stadionu Barcelone Camp Nou koji je na utakmicama Katalonije dobro popunjen. Nacionalne boje su žuta i crvena koje i čine izgled dresa Katalonije izmjenjujući se u okomitim crtama, dok su hlačice i čarape modre boje. Majica predstavlja Kataloniju, dok modra boja simbolizira more i vapaj za slobodom. Vrijedno je istaknuti kako je izbornik Katalonije u razdoblju od 2009mdash;2013 bio proslavljeni Nizozemac Johann Cruyff, koji je aktualnom izborniku Gerardu Lopezu ostavio dobre temelje za budući rad urezavši svoj “totalni nogomet” kao prepoznatljivu taktiku. U tom razdoblju su odigrali 5 utakmica i zabilježili 2 remija (Nigerija 1:1, Tunis 0:0) te 3 pobjede od kojih je najviše odjeknula 4:2 protiv Argentine.
Tu su utakmicu Argentinci igrali u prilično ozbiljnom sastavu, a također vrijedne spomena su pobjede protiv Hondurasa (4:0) te Zelenortske Republike (4:1). Pod Lopezom selekcija nastavlja gajiti napadački nogomet koji u formaciji 4mdash;3mdash;3 djeluje kao kopija FC Barcelone. FCF ima vrlo dobre dnose s klubovima pod svojim okriljem koji vrlo rado izlaze u susret reprezentaciji “posuđujući” svoje igrače. No, zbog strogih zakona španjolske BBVA lige klubovi ne smiju promovirati nikakve političke poruke koje pozivaju na bilo kakav oblik secesije. Takve stvari rezervirane su za navijače. Reprezentaciju uglavnom čine igrači FC Barcelone i RCD Espanyola. Trenutačni sastav čine i zvjezde poput Piquea, Jordia Albe, Bartre, Krkića, Busquetsa, Xavia, Sergi Sampera te Sergia Garcie koji je ujedno najbolji strijelac u povijesti (8 golova) i aktualni kapetan, a tu je i zvijezda RB Salzburga , Jonathan Soriano. U prošlosti su za Kataloniju nastupala i imena poput Fabregasa, Valdesa, Puyola i Rexacha, pa se automatski nameće pitanje, koji bi doseg bio reprezentacije poput Katalonije na nogometnoj sceni s ovakvim imenima?
Za vjerovati je da bi se nogometna karta svijeta znatno promijenila, a upitno je bili naslovi prvaka svijeta i Europe završili u Španjolskim vitrinama. Ipak, zbog političke situacije čini se da će Katalonci još neko vrijeme čekati na službene utakmice, ako ikad i dočekaju. Dotad im ostaje da svoju himnu slušaju isključivo u prijateljskim ogledima.
Ivan Bošković
