Hajduk je prošlog tjedna uplatio Gradu Splitu 2 milijuna kuna na ime duga za kredit od 30 milijuna kuna, za koji je Grad bio jamac. Lijepa vijest koja je obradovala sve istinske navijače Hajduka, jer se napokon posluje odgovorno, a računi se plaćaju. Prošlo je zauvijek vrijeme kada se trošilo novac kojega nema, a račune ostavljalo za neko buduće vrijeme i nove uprave. Moramo poslovati odgovorno i trošiti ono što zaradimo jedna je od osnova održivog poslovanja i to je Hajduk shvatio za razliku od nekih mdash; recimo novinarke Lane Banely iz sportske redakcije javne nam televizije. U sportskom pregledu središnjeg Dnevnika krajem tjedna dala je ozbiljan prostor sudbini HAVK Mladost iz Zagreba, koji grca u problemima. Dug je navodno 18 milijuna kuna, igračima se duguju plaće, a teški oblaci nadvili su se na ovaj vaterpolo klub. Banely spas vidi u Gradu Zagrebu i milijunima kuna javnog novca, koji bi po tko zna koji put trebali biti spas za neracionalno poslovanje. Mladost je ime, Mladost je institucija i kada voda dođe do grla onda će javni novac spasiti stvar. Objašnjavao je i Perica Bukić kako je zapravo za stanje kriv Grad Zagreb, a ne uprave koje su plaćale igrače 150.000 eura godišnje kojih nemaju, jer eto iznos novaca je ovisio o statusu kluba. Uprave su u dobroj namjeri da zadrže status vrhunskog kluba (i novca koji taj status nosi sa sobom) kupovale igrače i gomilale troškove. Grad će dati lovu za skupog igrača, koji će pomoći ostvariti sportske ciljeve, kako bi i dogodine mogli dobiti lovu od Grada! Dok se na osiromašenom jugu zemlje shvatilo da javni novac ne smije i ne može biti pokriće za profesionalni sport i krenulo putem održivog poslovanja u Zagrebu se još uvijek, dapače isti dan kad Hajduk uplaćuje Gradu Splitu 2 milijuna kuna, zaziva spas od Grada!
Nemam ništa protiv vaterpola, štoviše drag mi je to sport, a Mladost simpatičan klub nekako od milja nazivan i četvrtim splitskim klubom mdash; no moram se zapitati gdje su bili prilozi o drugim klubovima? Gdje su bile minute posvećene Jadranu, POŠKmdash;u, Mornaru, pa ako hoćete i KK Zadru, Šibenci itd? Njihovo financijsko i sportsko propadanje nije bilo praćeno minutama u središnjem Dnevniku, za razliku od Cibone lani, čiju smo gorku sudbinu pratili poput kakve sapunice. Dok je propadao sport u Slavoniji i Dalmaciji nije bilo srcedrapajućih priloga, a moglo je biti. Mogao je biti ako ništa prilog o najboljoj neameričkoj košarkaškoj momčadi svih vremena, otrostrukom uzastopnom šampionu Europe u jednom od najpopularnijih sportova svijeta, mogao je al’ etomdash; nije. Zašto bi javnim novcem spašavali samo neke i po kojem kriteriju? (iako je Grad Split, za razliku od Hajduka, KK Splitu i dao javnog novca u iznosu od 10mdash;ak milijuna kuna, ali očito nedovoljno za spas mdash; op.u.)
Nije samo u pitanju Mladost i Cibona, evo je i “superuspješni” Mamić najavio politiku oslanjanja na mlade snage. Kada uzmemo u obzir da su objavili i 90 milijuna kuna gubitka u prošloj godini, čini se da se i kod njih počeo osjećati smanjeni priljev novca iz gradske blagajne. Sustavi koji su godinama funkcionirali uz izdašnu pomoć gradskog novca našli su se tako u prilično teškoj situaciji. Godinama su moć i uspjehe gradili upravo na novcu grada Zagreba, dok drugi gradovi i klubovi to nisu mogli pratiti. U visoko centraliziranom društvu poput našega proračun Grada Zagreba veći je gotovo 10 puta od drugog najvećeg grada u državi pa je poprilično lagano shvatiti da su sportski klubovi naslonjeni na izdašne donacije daleko najbogatijeg proračuna bile u velikoj prednosti, a oni koji su im pokušavali parirati jednostavno su propadali. No kako to često u životu biva s usudom ili sudbinom mdash; sada ista prijetnja propasti stoji nad onima koji su i generirali krizu hrvatskog klupskog sporta.
