Sve nas zanima zašto pada kvaliteta nogometa u HNL-u. Kolege koje prate svaku utakmicu najbolje to znaju. I ne, nije to vezano samo uz onu najvidljiviju činjenicu, manjak zgoditaka, jer to može značiti i dobru organiziranost ekipa, odgovornost, taktičke postavke trenera. Razlozi su višestruki i nije ih nikad jednostavno objasniti. Stoga ih treba pravilno poredati:
1. HNS treba kompletnu reorganizaciju
Hajduk je dobio u ruke jedan dokument koji je predočen HNS-u, a radi se o kompletnom restrukturiranju, započevši od Statuta. Sadašnji čelnici razmišljaju samo o sebi, umjesto o kompletnom nogometu u Hrvatskoj. Novi ustroj treba biti razvojan i neutralan prema bilo kojem klubu ili osobi. To uključuje ravnomjernu raspodjelu funkcija samo osobama sa znanjem umjesto sadašnjeg nepotizma.
HNS ima 5 središta (Osijek, Varaždin, Zagreb, Rijeka i Split) i raspodjela funkcija po pojedinim komisijama trebala bi biti na način da pojedino središte ima predsjednika u nekoj. Nastavno na to ide izmjena osoba na tim funkcijama. Sada se praktički može biti doživotni predsjednik na bilo kojoj od funkcija. Pravilna raspodjela bila bi i u sudačkoj organizaciji, a suci bi se se ždrijebom određivali. Ovime se sprječava korupcija, utjecaj i nepotizam.
HNS ima ogromna sredstva UEFA-e za razvoj nogometa. Sadašnja vrhuška to koristi iz samo njima poznatih razloga na neke čudne projekte umjesto da ulaže u infrastrukturu, prvenstveno travnjake jer su podloge na kojima se igra sramotne. Ulagati se treba i u znanje. Znanje sudaca, znanje trenera, znanje djelatnika. Ako treba, suspendirati cijelu sudačku organizaciju dok ne pokažu zadovoljavajuće znanje te unajmiti strane suce do tada.
Istovremeno HNS treba uvesti sportsku kulturu i moral kao temelj svog djelovanja. Jednostavno se ograditi od svega što nas okružuje. Svi smo svjesni kako je to nemoguće dok se ne izmjeni kompletna sadašnja garnitura jer su previše povezani jedni s drugima. Najbolje o tome svjedoči kako suci koji su sudjelovali u aferi Širića i Djedovića nikad nisu otkriveni i kažnjeni. Dinamo je dugogodišnjim pomaganjem sistema dovoljno odmakao i praktički ne bi mu trebala pomoć, ali teško je iz ljudi izbiti naviku. Još uvijek je tu pomoć cjelokupne organizacije koja sve ostale demotivira. Najviše navijače. I logično da je time i slaba gledanost.
2. Odlazak kvalitetnih mladih igrača
Slične probleme pada kvalitete lige ulaskom u EU imale su gotovo sve tranzicijske države. Rumunjska, Češka, Slovačka, Poljska, Bugarska, Estonija, Cipar, Litva i Slovenija prema IFFHS-u, nazadovale su, a samo Latvija nije i to iz razloga što nitko nije ni tražio njihove nogometaše. Financijsko stanje hrvatskih nogometnih klubova je uglavnom katastrofalno, liga ne zanima nikoga i preostaje za šaku eura rasprodavati mlade igrače kako bi se preživjelo. Nekad igrače transferira Zdravko Mamić kako bi svoje saveznike na trenutak zakrpao, ali u većini onih osrednjih igrača radi se o EU klubovima, najčešće talijanskima. Takav odljev malim klubovima nije lako nadoknaditi. Uz to Dinamoim pohara i mlađe kategorije, ukoliko dijete odskače. Prerani odlazak tako mladih igrača nosi problem i nedovoljnog razvoja istih kao osoba. U novim sredinama nije se lako snaći bez potpore obitelji i prijatelja i mnogi propadaju.
3. Nedovoljna motiviranost igrača
Svim nabrojenim problemima, najbolji pojedinci trebali bi odskakati u ligi, ali to se ne događa. Jednostavno je, nemaju dovoljno motiva igrati takve utakmice. Loši tereni, (pre)borbeni igrači lošijih momčadi postavljeni kao parkirani autobus ispred svog kaznenog prostora, uz već unaprijed poznate rezultate, ne izvlače od igrača najviše što mogu dati. Čuvaj se za prodaju. Osim Hajduka liga gotovo da nema gledatelja pa čak ni Rijeka koja se na sve načine pokušava prezentirati kao lijepa priča.
4. (Pre)oprezni treneri s nedovoljnim znanjem
Jedan dobar dio opravdanja trenerima svakako je nedostatak kvalitete uzrokovan odlaskom igrača, ali mnogi od njih skrivaju se potpuno iza toga. To već ne stoji. Gotovo da nema trenera za kojeg se može reći da je supertalentiran. Neke naznake daje Željko Kopić, ali za sada su to samo naznake. Oprez je naravno u službi njegovog visočanstva, rezultata. Hajduk je od svih najuspješniji u usporedbi s prethodnom sezonom, primio je čak 27 golova manje, ali i postigao 15 manje. Zanimljiv je slučaj iz Belgije u kojem je nogometni savez postigao konsenzus s klubovima da sve mlađe kategorije igraju sistemom 4-3-3 ili 3-4-3, čime su te lige postale razvojne za talente. I nije slučajno da je time Belgija postala svjetska nogometna velesila. Naravno, to je nemoguće napraviti u seniorskim kategorijama. Iako, za primjer može poslužiti Bundesliga koja svojim otvorenim nogometom i visokim prosjekom golova privlači sponzore i televiziju. Samo, i to je vezano s gledateljima i kulturom vezanosti istih uz klubove. Jednostavno, u tom slučaju igrači i treneri imaju viši motiv, dužni su to najvjernijima. I kad to radiš iz kola u kolo, imaš sjajnu ligu iako jedan klub dominira. Razlika je što taj klub nema pomoć sudaca niti organizacije. Svi su jednaki. Sve je do kulture.
Zaključak je da riba u našem slučaju smrdi od glave koja se nema namjeru mijenjati. Nažalost, visoka politika istima daje ruku kako bi sve ostalo tako, usprkos teškim optužbama. Svima u svijetu bi bilo nevjerojatno kako čak policija i pravosuđe svoje reforme podređuju takvima, ali nama ne. Mi smo navikli. Ipak je ovo Hrvatska.
Renato Čupić
Ovaj tekst nastao je uz potporuFonda za pluralizamu sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, “legalne potpore” u diskriminaciji.
