Search
Close this search box.

Zašto nema demokracije u Interu iz Zaprešića?

Inter iz Zaprešića udruga je građana u koju se svatko može učlaniti, no to ne znači da tim učlanjenjem ima i pravo izbora vodstva kluba. Nažalost, unatoč višekratnim pozivima i pokušajima kontaktiranja, iz Intera su se oglušili na naš upit koliko rade na članstvu, koliko članova imaju, koja su njihova prava i obveze i zašto ne otvore klub svojim članovima.

Iz dostupnih financijskih izvješća vidljivo je da je prihod od članarina Interu u 2012. godini donio 329 tisuća kuna, godinu potom 308 tisuća kuna, a prošle godine 288 tisuća kuna, što nisu mali iznosi, ali za pretpostaviti je da u to ulazi i plaćanje treniranja u nogometnoj školi Intera, a možda i koja druga kategorija članstva. Ipak, svi oni, kad je u pitanju biranje vodstva kluba, nemaju pravo glasa. Pa, tko onda bira jer po zakonu o udrugama, netko mora izabrati vodstvo?

Nažalost, kada je pitanju nogometni klub i demokratizacija istog, zakon o udrugama omogućava da vodstvo kluba bira Skupština kluba (koja bira Izvršni odbor), a onda tijelo koje je izabrala samo skupština, određuje tko uopće može ući u nju. Takav zatvoreni krug poznat nam je i iz GNK Dinama, ali za razliku od neprobojnog bedema iz Maksimirske 128, Inter je utoliko transparentniji klub jer su na njihovim stranicama dostupni i statut kluba, kao i popis članova famozne Skupštine.

U slučaju Intera, unatoč tome što se kaže da se članovi skupštine biraju iz redova zaslužnih igrača i funkcionera Kluba, takvih zapravo ima najmanje. Od poznatijih tu je tek legendarni Srećko Bogdan, a od ljudi iz nogometnog miljea tu su i sportski direktor i bivši trener, Đuro Bago, zatim predstavnik pionira, Darko Dumbović, trener mlađih pionira Zlatko Lučan, te predsjednik i tajnik škole nogometa, Petar Ljubičić, odnosno Jakov Jozinović. I to bi od onih iz striktno nogometnog miljea bilo manje-više to. Navijača ovdje nema, ali zato ima sva sila političara i lokalnih poduzetnika. Čak i onih za koje je vrlo upitno bi li tamo trebali sjediti.

NULL

Za početak, dugogodišnji šef Intera, trenutno u funkciji direktora (tamo izabran na mandat do 2018. godine), Branko Laljak, nije jedini u svojoj obitelji koji nešto radi u Interu. U skupštini tako sjede Nikola i Vjekoslav Laljak, sin i otac Branka, a da bi obitelj bila na okupu su još i Stjepan Laljak i Davorin Laljak (inače po zanimanju postolar), također članovi obitelji Laljak. Doima se kao da Brankova obitelj ne mora na zajednički ručak, dovoljno je sazvati Skupštinu kluba i svi će se vidjeti.

Nogometnim zaljubljenicima za oko će zapasti i ime Antona Samovojske, prominentnog novinara koji je svojevremeno i na televiziji objašnjavao sve čari nogometne igre, no čini se da mu nešto slabije ide objašnjavanje sastava Skupštine Intera čije analize nismo imali prilike čitati ili su nam promakle. No, ostaje i misterij kako se on uklapa u ovu skupštinu, ako njeni članovi mogu doći samo iz redova zaslužnih igrača i funkcionera, donatora i sponzora te predstavnika lokalne samouprave.

Također, tu je i trio iz nevjerojatnog skandala u Zaprešiću, svi iz HDZ-a; gradonačelnik Zaprešića, Željko Turk, njegov prethodnik Vinko Morović te još jedan član te stranke i Gradsko vijeća Zaprešića, Krešo Slatković. Ukratko, ta je trojka potrošila 9 milijuna kuna javnog novca kako bi pogodovala vlastitim poslovima. Njima treba pridodati još jednog HDZ-ovca, a to je Drago Bago, dopredsjednik Gradskog vijeća Grada Zaprešića.

No, nisu oni jedini sa skandalom na svojim leđima u Skupštini kluba. Tamo je i Rade Pilipović, čovjek kojeg istražuje USKOK oko kupovine dionica Hidroelektre, zatim Ivo Lukić, direktor tvrtke Graditelj Zaprešić kojeg se spominjalo u vezi krađe šljunka, a svoj teret skandala ima i Dane Gudelj iz Montkemije kojeg su radnici te tvrtke optuživali za sumnjive poslove.

Nakon reda skandala, još malo političara. Snage Hrvatske stranke umirovljenika predvodi Mirko Meštrović, tu je i HSS-ov Damir Benčević koji usput obavlja i funkciju zamjenika gradonačelnika Zaprešića, a imamo i lokalca: Dario Baća predsjednik je stranke Glas Zaprešića te također član skupštine Intera. Od nositelja funkcija u lokalnom političkom životu Zaprešića, a koji su članovi Skupštine, ističu se Branko Kenji iz Odsjeka za prostorno uređenje i zaštitu okoliša u Zaprešiću, Miroslav Novosel, šef u ŠRC Zaprešić te Vladimir Pavetić, predsjednik Zajednica športskih udruga grada Zaprešića.

I dok se predstavnike političkih i inih institucija još i može progutati s obzirom na to da klub igra na stadionu u vlasništvu Grada, a i klub iz proračuna Zaprešića dobiva 950 tisuća kuna za rad omladinske škole, a ove godine dobili su i dodatnu nagradu u iznosu od 250 tisuća kuna za ulazak u Prvu ligu, postavlja se pitanje kako se u priču o skupštinarima iz redova zaslužnih igrača i funkcionera, donatora i sponzora te predstavnika lokalne samouprave uklapaju šahist Željko Kiseljak, liječnik Goran Krstačić, rukometni trener Josip Obrubić, košarkaški trener KK Zaboka Dragutin Črnjević te Velimir Mrkonjić iz Kuglačkog kluba Zaprešić. Zanimljiva je i pozicija tajnika kluba, Igora Džanka kojeg osim Intera s Brankom Laljkom veže i drugačija poslovna suradnja. Naime, oboje su dio tvrtke Džangol koja nudi rješenja na području informatike, elektronike i mehanike, isključivo vezana za sport, odnosno nogomet i nogometne stadione. Ista obuhvaćaju online aplikacije za sportsku administraciju klubova, aplikacije za upravljanje digitalnim ulazima, prodaju karata i proizvodnju digitalnih ulaza brojača.

Kako bilo, ovo društvo iako je prilično šareno s obzirom na svoj profesionalni “background” u jednom se čini se slaže – nema nikakve potrebe da se naruši dugogodišnja vladavina klubom od strane Branka Laljka, a skupštinari su, čini se, birani ne samo po poziciji i stručnosti, nego i po podobnosti, barem neki. Klub tako ostaje začahuren, na odgovornim pozicijama dostupan uskom krugu ljudi, bez da se otvara prema vlastitim navijačima i članovima, nudeći im veća prava i mogućnost odlučivanja. Takva “tiha privatizacija” nažalost učestali je modus operandi u domaćim nogometnim klubovima, koji iako organizirani kao udruge građana funkcioniraju kao privatno vlasništvo uz prednosti i mane koje nudi poslovanje organizirano u udrugu, a ne u klasičnu tvrtku.

Takav manjak demokratičnosti, a i nepostojanje želje za demokratizacijom na kraju dovodi, uz sve ostale probleme u domaćem nogometu, do praznih tribina koje nažalost “krase” i stadion u Zaprešiću. Priču o demokratizaciji mogli bi pogurati sami navijači, ali u trenutnom odnosu snaga čini se da fali motiviranosti, upućenosti i glasnog traženja za uključenjem u rad kluba. To je nešto što bi svakako trebalo mijenjati jer klub pripada cijeloj lokalnoj zajednici, a ne samo uskom krugu ljudi.

Veljko Tomić

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za pluralizam u sklopu projekta Demokratizacija sportskih klubova i saveza te pravo na javno informiranje kao podloga za šire društveno djelovanje.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter