Ljetne Olimpijske igre 1988. godine. Mjesto radnje Južna Koreja. Na međunarodnu scenu po prvi puta izlazi mlada reprezentacija Zambije, generacija igrača koja se i dan danas smatra najboljom zambijskom u povijesti i u startu oduševljava ljude plasmanom u četvrtfinale. Na putu do toga su međuostalim srušili i Talijane sa 4mdash;0 u utakmici u kojoj je briljirao Kalusha Bwalya, najbolji igrač Zambije u povijesti te današnji predsjednik nogometnog saveza, sa postignutim hat trickom. U četvrtfinalu im je ipak bio kraj, ždrijeb ih je spojio sa snažnom Zapadnom Njemačkom preko koje nisu mogli. Da ovaj rezultat nije slučajnost pokazali su odmah u kvalifikacijama za SP 1990 gdje im je nedostajao samo jedan bod za ulazak u posljednju fazu kvalifikacija te ispadanje u polufinalu i četvrtfinalu Afričkog kupa nacija 1990. i 1992. od Nigerije (kasnijih finalista) te Obale Bjelokosti (kasnijih osvajača). Iduća natjecanja koja su se održavala u 1994. godini su označena kao ona gdje bi ova generacija trebala i morala doživjeti vrhunac, osvajanjem kupa nacija te sudjelovanjem po prvi puta na svjetskom prvenstvu.
Gornji red: Samuel Chomba, Kalusha Bwalya, Charles Musonda, Estone Mulunga, John Soko, Efford Chabala.
Donji red: Johnstone Bwalya, Kelvin Mutale, Numba Mwila, Kenneth Malitol, Robert Watiyakeni
A onda je došao 27. travnja 1993. godine i jedna od najvećih sportskih tragedija u povijesti. Reprezentacija Zambije se spremala na put u Dakar na prvo kolo posljednje faze kvalifikacija za svjetsko prvenstvo. Na put zrakoplovom iz Lusake krenulo je 25 putnika (od toga 18 reprezentativaca) te 5 članova posade. Na prvom od predviđena 3 zaustavljanja u Brazzavilleu zabilježeni su problemi s motorom, ali je zrakoplov ipak poletio, kao i nakon drugog zaustavljanja u Librevilleu. Nekoliko trenutaka nakon uzlijetanja motor na zrakoplovu je otkazao, a kasnijom istragom je utvrđeno da je zbog tehničke pogreške te umora pilota pilot ugasio drugi, ispravni motor što je uzrokovalo pad zrakoplova u Atlantski ocean 500 metara od kopna. Poslije se doznalo da su test letovi s tim zrakoplovom pred polazak u Dakar također pokazali razne probleme na motoru, ali je let unatoč tome krenuo prema predviđanjima. Nitko od putnika i članova posade nije preživio pad, a danas, točno 22 godine nakon tragedije obitelji poginulih traže odgovore i dalje. Poginuli su pokopani ispred Independence stadiona, a na pogrebu se od njih došlo oprostiti nekoliko deseteka tisuća Zambijaca…
Od cijele reprezentacije radi različitih okolnosti preživjela su tek 2 igrača, gorespomenuti Kalusha Bwalya te Charles Musonda (u trenutku tragedije igrali u Europi). Musonda, tada igrač Anderlechta, je propustio let zbog ozljede koljena (radi koje je u 7 godina imao 7 operacija), a nakon tragedije je rekao kako više nije psihički sposoban igrati za reprezentaciju. Bwalya je u to vrijeme igrao u PSVmdash;u te je sam sebi organizirao put iz Eindhovena u Dakar, a vijest ga je zatekla baš na putu za svoj let.
S obzirom da se Musonda distancirao od reprezentacije, Bwalyu je kao jedinom preostalom dotadašnjem reprezentativcu dopao težak zadatak. Htio je ispraviti ovu nepravdu te nastaviti dalje jer bi tako sigurno htjeli i njegovi poginuli suigrači. Trudio se uz pomoć trenera Poulsena, kojeg je poslao danski savez kao pomoć, organizirati kompletno novu reprezentaciju te donijeti malo slavlja naciji koja je tugovala za svojim zvijezdama. Organizirani su kampovi preko cijele države kako bi se obnovila reprezentacija, a od mladih igrača i igrača koji su prethodno bili izvan spiska reprezentativaca nitko nije mnogo očekivao. Samo 5 tjedan nakon pada zrakoplova pedeset tisuća gledatelja došlo je na njihovu prvu utakmicu kvalifikacija protiv Maroka u Lusaki gdje su suprotno svim očekivanjima zahvaljujući dvojcu Bwalya (Kalushi i Johnstonu) slavili sa 2mdash;1. Sjajno su igrali sve do posljednjeg kola gdje im je u Maroku bio potreban bod za plasman u SAD na svjetsko prvenstvo. Nisu uspjeli, Lahgrissi je svojim pobjedničkim pogotkom uništio san nacije te spriječio jednu od najvećih sportskih senzacija.
To ipak nije demoraliziralo Zambijce koji su još jednom zasjali na velikoj pozornici, 1994. godine na kupu nacija u Tunisu redom su padali Obala Bjelokosti, Senegal i Mali. U finalu ih je čekala Nigerija predvođena Yekinijem, Finidijem, Okochom, Amokachijem… s kojom su u najmanju ruku odigrali ravnopravnu utakmicu, ali su još jednom ostali za malo kratki od cilja, poraženi su sa 2mdash;1.
Nakon toga zambijski nogomet nije dolazio ni blizu tih uspjeha dobrih 20mdash;ak godina, sve do 2012. i kupa nacija koji se održavao u Ekvatorijalnoj Gvineji i Gabonu, državi gdje se dogodila tragedija 19 godina ranije. Bwalya je odlučio vratiti izbornika Renarda odmah nakon kvalifikacija, a ždrijeb ih je svrstao u skupinu koja se igrala u Gvineji. Jedini način da dođu do Gabona i Librevillea je bio taj da dođu do finala. Nitko ih nije svrstavao ni približno među favorite, ali oni su došli na misiju. Vjerovali su i bili koncentrirani na to da će dospjeti do Librevillea. Grupu su prošli kao prvoplasirani, zatim izbacili Sudan u četvrtfinalu bez većih problema nakon čega su došli najveći testovi. Prvo u polufinalu Gana, kontinentalna velesila, koja ih nije uspjela srušiti, Gyanu je Mweene obranio jedanaesterac u startu utakmice, a 13 minuta prije kraja Mayuka je pogodio za veliko slavlje svih istinskih ljubitelja nogometa koji su od ranije poznavali priču o generaciji 1993.
Dan pred utakmicu posjetili su mjesto tragedije, a nekadašnja zvijezda, danas predsjednik saveza Kalusha Bwalya je poručio da tu ne smiju stati, da je vrijeme da napokon odu do kraja, da osvoje naslov kad su već došli do Librevillea. U finalu ih je čekala Obala Bjelokosti, a i oni su kao i Gana protiv Zambije promašili jedanaesterac, Drogba je prebacio vrata. Pogodaka nije bilo, išlo se na jedanaesterce. Nakon dugih 9 serija, Sunzu je svojim pogotkom s 11 metara ostvario san cijele reprezentacije i nacije. Zambija je po prvi puta postala kontinentalni prvak i to na lokaciji gdje je zambijski nogomet doživio svoju najveću tragediju, a kao heroj je slavljen predsjednik saveza Kalusha Bwalya koji je ovu pobjedu posvetio tragično preminulim suigračima.
Jedna od pobjeda ovog uspjeha Zambije je i poboljšanje odnosa između Gabona i Zambije koji su zahladili još od 1993. i toga tko će platiti istragu do brojnih drugih tema (krivilo se suca iz Gabona za poraz kod Maroka), a riječ gabon u zambijskom rječniku je dobila značenje nečega čemu se ne smije vjerovati. Ipak, u finalnoj utakmici domaći navijači su stali uz stranu “Chipolopola” (nadimak zambijske reprezentacije) i prepoznali su koliko bi im ovaj uspjeh značio. Prepoznali su i da je to za Zambiju bilo nešto više od sporta, nešto što je ujedinilo cijelu naciju kako bi ostvarilo svoj cilj.
Snimljeno je i nekoliko dokumentaraca o ovim događanjima.
After The Plane Crash, Zambia Football Plays On
Faces of Africa mdash; Tragedy to Triumph: The story of Zambian Footbal
Documentary on 1993 Zambian National Team plane crash
Zambia 1994 World Cup Qualifying feature
Marino Krstanović
