Dan nakon Hajdukova trijumfa u Koprivnici u našu redakciju stigla je zanimljiva priča. Naime, Ivan Matenda, dvadesetdvogodišnji student ekonomije i dugogodišnji član i pretplatnik kluba, na gostovanje Hajduka u Koprivnicu odlučio se zaputiti biciklom. Srećom za njega bar se nije morao vraćati tužan jer je splitski klub bio bolji od domaćina, Slaven Belupa, sa 2mdash;0.
N+: Za početak, Ivane, obzirom da dolaziš iz Bjelovara, odakle takva ljubav prema Hajduku kod jednog kontinentalca?
Ivan: Hajdukom me još kao malog zarazio stariji brat. Prva utakmica Hajduka na kojoj sam bio je bila čuvena utakmica protiv Slavije za 100. rođendan. Nakon što sam vidio veličanstvenu proslavu Torcide, cijeli stadion na nogama, koreografiju i sve ostalo, ostao sam zapanjen, a ljubav između mene i Hajduka je počela. Od tada idem na utakmice kad god mi se ukaže prilika.
N+: Koliko je teško pratiti klub toliko udaljen od grada u kojem živiš?
Ivan: Put je jako skup za studenta, ali ode se ponekad. Ova bliža gostovanja nikada ne propuštam. Iako ne idem redovno u Split na utakmice, ponosni sam pretplatnik.
N+: A čuli smo i da si dugogodišnji član.
Ivan: Da, član sam od 2011. godine. Za članarinu se uvijek mora naći. To bi za svakog navijača Hajduka trebala biti svetinja.
N+: Dakle, podržavaš model “narodnog” kluba?
Ivan: Apsolutno. Ovo što sada imamo je jedini održivi model. Dosta je bilo da politika odlučuje i da klub služi za uhljebljivanje ljudi.
N+: Kako to da si se odlučio na ovaj pothvat?
Ivan: Osjetio sam potrebu dati podršku našoj mladoj momčadi na ovom dosta teškom i neugodnom gostovanju. Pogotovo sam mišljenja da bi navijači u ovakvoj situaciji u kojoj se našla momčad, a i cijeli klub, trebali biti 100% jedni uz druge. I tako pokazati da vjeruju i u momčad, i u koncept narodnog kluba.
N+: Koliko je trajalo putovanje? Kolika je uopće udaljenost?
Ivan: Između Bjelovara i Koprivnice ima četrdesetak kilometara, ali kako je bjelovarski kraj dosta brdovit, bilo je pomalo naporno. Prema Koprivnici sam krenuo u 14 sati, a putovanje je trajalo dva sata. U povratku je bilo gadno jer sam se morao voziti kroz šume po mraku, što baš i nije ugodno. Kući sam stigao nešto poslije 22 sata.
N+: Planiraš li još ovakvih pothvata?
Ivan: Koprivnica će definitivno postati tradicija, a nadam se uskoro i u Zagreb biciklom. Za sve više se ipak treba pripremiti fizički i organizacijski. A i neko društvo bi dobro došlo. Želja mi je jednom doći do Splita na utakmicu biciklom i pokazati ljudima da je sve moguće.
Toni Perković
