Kada je Bobby Charlton 31. ožujka 1973. na gostovanju u Southamptonu zabio dvjesto četrdeset i deveti te ujedno svoj posljednji pogodak u dresu Manchester Uniteda gotovo nitko nije razmišljao o njegovom potencijalnom nasljedniku na vrhu ljestvice najvećih strijelaca Uniteda. S obzirom da je Bobby Charlton u svom podvigu pretekao Denisa Lawa, Jacka Rowleya, Dennisa Violleta, Georga Besta i ostale legende kluba iz Manchestera, da je igrao u zlatnom dobu Uniteda te da je srušio sve rekorde u broju nastupa gotovo nitko nije ni mislio da će njegov rekord biti moguće prestići. Kada je Wayne Rooney krajem kolovoza 2004. potpisao za Manchester United većina je sa sumnjom popratila vijest o rekordnom transfernom iznosu za jednog igrača ispod dvadeset godina. Gotovo nitko nije sanjao o karijeri koja slijedi za klinca iz Liverpoola.
Dvanaest i pol godina kasnije od njegovog dolaska u United, četrdeset i četiri od posljednjeg gola Sir Bobby Charltona na vrhu ljestvice najvećih strijelaca Manchester Uniteda zasjalo je novo ime, ime Waynea Rooneya. U iznimnoj karijeri u kojoj je osvojio pet naslova prvaka Engleske, Ligu Prvaka, naslov Svjetskog klupskog prvaka, FA kup, dva Liga kupa i četiri Community Shielda te postao najbolji strijelac u povijesti engleske reprezentacije, također prestigavši Sir Bobby Charltona, dodano je novo ostvarenje koje će imati posebno poglavlje u svim knjigama koje će biti napisane nakon njegove karijere.
S obzirom na sve trofeje koje je osvojio u crvenom dresu, kapetansku traku i na kraju ovo fenomenalno postignuće zanimljiva je ravnodušnost kod većeg dijela navijača Uniteda, a kod manjeg dijela i otvoreno priželjkivanje da ovaj rekord ostane u rukama Bobbya Charltona. Vrući temperament i crveni kartoni u ranijem dijelu karijere, razočaranja s reprezentacijom i ozljede su zasigurno bili razlog navijačke frustracije, ali kao što to većinom biva na Otoku, najveći dio zamjerki se odnosi na dio izvan terena. Pijanstva i ekscesi u privatnom životu te posebno dva zahtjeva za transferom 2010. i 2013. godine učinili su veliku štetu u navijačkoj ljubavi.
Šteta koja će se u narednim godinama ublažiti, kao što se već uostalom dogodilo u prošlosti. Kada se spomene ime Georga Besta ne pamti se njegovo preskakanje treninga i utakmica zbog alkoholiziranog stanja te pokušaji odlaska iz kluba već virtuoznost na terenu. Sir Alex Ferguson je dao i drugu perspektivu, Wayne Rooney je lako mogao krenuti istim putevima autodestrukcije kojima su pošli Best i Gascoigne, ali je na svakom raskršću na kojem se našao prikazao zrelost i odabrao ispravno rješenje. Uostalom drugačije se i ne može opstati trinaest godina u najzahtjevnijoj ligi svijeta. Daleko od toga da je Rooney na nogometnom terenu bio bez mana, ali kao što se često prenaglašavaju vrline, tako se u njegovom slučaju često prenaglašavao svaki njegov krivi potez. Rooneyev najveći teret je što nije bio velik koliko su navijači mislili da mora biti.
Kada će se na koncu njegove karijere podvući crta ne smije ostati nezabilježena koja je on sila prirode bio u doba najveće forme te prilagodba i evolucija igre u trenucima kad je izgubio karakterističnu eksplozivnost i brzinu. Za njega je momčad uvijek bila na prvom mjestu za vrijeme utakmice stoga ni tranzicija u vezni red, a u ponekim slučajevima i žrtva na krilima i bekovima nije bila upitna.
889 igrača je nastupalo u dresu Manchester Uniteda i Newton Heatha kroz 139 godina postojanja, a nakon subotnjeg susreta u Stokeu Wayne Rooney je sam na vrhu liste najvećih strijelaca ovog kluba. Ostvarenje dovoljno za kip ispred stadiona ili ime na vrhu tribine.
Gol protiv Stokea kojim je postao najbolji strijelac Manchester Uniteda u povijesti:
Nikola Slonja
