Fantastična večerJana Oblakana vratima Atletica još je jednom potvrdila važnost vratarske uloge u nogometu. Pravovremene i refleksne reakcije mladog Slovenca odvele su madridsku momčad u finale, a uništile snove prepune Allianz arene. Ako je obrana kaznenog udarca Thomasu Mulleru kod rezultata 1:0 za domaćine učvrstila vjeru gostima, onda je bravurozna reakcija u 89.minuti kada je obranio volej Davidu Alabi potvrdila prolazak colchonerosa u veliko finale. Bila je to sjajna reakcija na loptu, koja je promijenila smjer i kada su je već svi vidjeli u golu Oblak zaustavlja udarac. Velika večer mladog Slovenca podsjetila nas je na neke druge nezaboravne vratarske izvedbe u najjačem europskom klupskom natjecanju.
>>Oblak koji je zakrio muuml;nchensko sunce
U grupnoj fazi Lige prvaka, sada već davne 2000. godine, Barcelona je na svom terenu deklasirala engleski Leeds United rezultatom 4:0. Bila je to nadahnuta izvedba katalonske družine, a mrežu Nigela Martyna tresli su Rivaldo, Frank De Boer i dva puta Patrick Kluivert. Uzvrat u Leedsu nudio je malo nade domaćoj momčadi, nedostajalo je nekoliko igrača, a na gol je umjesto Martyna stao tada 23-ogodišnji Paul Robinson. No, susret je opovrgnuo očekivanja. Lee Bowyer je doveo Leeds u vodstvo nakon samo četiri minute igre, uz ne baš sjajnu reakciju Richarda Dutruela na vratima Barce. Katalonci su morali uzvratiti, samo ih je pobjeda vodila dalje. No mladi Robinson u dva je navrata čudesno spašavao mrežu nakon udaraca Rivalda. U nastavku je nastavio svoj posao još i bolje, udarac Alonsoa glavom te dva pokušaja Rivalda iz slobodnih udaraca brani upravo fantastično. Barcelona je uspjela postići gol, duboko u sudačkoj nadoknadi, nakon što je Rivaldo ugurao loptu u mrežu. No Leeds je uspio, nadahnuta izvedba Paula Robinsona odvela je Leeds dalje.
Finale odigrano 2001.godine između Bayerna i Valencije pamtit će se upravo po nevjerojatnim golmanskim reakcijama i raspucavanju, nakon kojeg je kanta s velikim ušima otišla u Bavarsku, a Valencia, u svom drugom finalu zaredom, ostala bez konačne nagrade. Bio je to odličan susret, koji će obilježiti dva velika vratarska imena. Oliver Kahn, možda i najbolji vratar svijeta u tom periodu, nosio je Bavarce do finala, a onda i u samom finalu. S druge strane bio je osebujni Santiago Canizares, čovjek koji je s Realom već bio na vrhu Europe. Valencia je povela na samom početku utakmice, Mendieta je realizirao kazneni udarac. Bayern je dobio priliku uzvratiti na identičan način, ali je udarac Mehmeta Scholla Canizares zaustavio nogom. Ipak u nastavku susreta Bayern dolazi do izjednačenja i to iz još jednog jedanaesterca. Santiago ovaj put nije imao šanse, Effenberg ga šalje u jednu stranu, a loptu plasira u drugu. Oba su vratara imala još nekoliko sjajnih reakcija prije nego li je došlo do raspucavanja s bijele točke. Paulo Sergio poslao je loptu visoko preko gola, a Mendieta donio prednost Valenciji. U trećoj seriji Kahn je zaustavio udarac Zahoviča i vratio stvari na početak. U četvrtoj seriji oba vratara brane udarce s bijele točke. Finale je riješeno tek nakon sedme serije udaraca, nakon što je Oliver Kahn obranio pokušaj Pellegrina i osigurao 4 naslov najbolje europske momčadi Bayernu. Ipak više od svega finale će se pamtiti po vratarskim obranama kaznenih udaraca i potezu njemačkog vratara, koji je odmah po završetku utakmice pokušao utješiti razočaranog Canizaresa.
Ipak, najpoznatija vratarska izvedba u najjačem klupskom natjecanju dogodila se prije punih 30 godina. Bilo je to finale tadašnjeg Kupa europskih prvaka između Barcelone i Steaue. Susret se igrao 7.5.1986.godine u Sevilli, sve je bilo spremno za prvi naslov Katalonaca u povijesti. Katalonski navijači su izvršili pravu invaziju na Andaluziju, preko 50.000 njihovih navijača doputovalo je zrakoplovima, autobusima i vlakovima. Šačica rumunjskih navijača nije se mogla nositi s bukom temperamentnih Mediteranaca, ali na terenu Belodedici i Boloni su se ravnopravno nosili s najvećim zvijezdama Blaugrane. Bernd Schuster je zamijenjen pred kraj regularnog dijela, a Archibald se gotovo nije ni vidio. Bila je to zapravo dosadna utakmica s malo prilika, koja je otišla u produžetke, a onda i do kaznenih udaraca. Prvi je šutirao Rumunj Majearu, ali je Urruti doveo stadion do euforije obranom njegovog pokušaja. S duge strane Helmut Duckadam zaustavlja udarac Alexanka. Vratari i u drugoj seriji rade svoj posao, brane pokušaje Bolonija i Pedraze. Mreža se napokon trese u trećoj seriji kada je Lacatus siguran, a njegov suigrač Duckadam nema namjeru stati; brani i udarac Pichi Alonsoa. Balint pogađa za 2:0, a rumunjski heroj u nevjerojatnom nizu brani i četvrti uzastopni pokušaj suparnika. Fantastični Duckadam donio je neočekivani naslov Steaui, obranio sva 4 pokušaja igrača Barcelone i postao veliki junak navijača Steaue.
Edo Zdravković
