Rijetko koja zvijezda sja na hrvatskom nogometnom nebu kao ona Damira Miškovića, predsjednika HNK Rijeka i za ovu priču važnije, člana Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza, dopredsjednika toga saveza i samim time, člana famoznog Odbora za hitnost HNS-a. Litre su tinte potrošene, kao i mnogi pixeli upaljeni na tom nebu kako bi se naglasila uloga i zasluga Miškovića u stabilizaciji riječkog kluba, kao i rezultatskom i infrastrukturnom iskoraku HNK Rijeke. S druge pak strane, o ulozi Miškovića u HNS-u jedva koje slovo da je ugledalo svijetlo dana.
Podsjetimo se, Mišković je 18. ožujka 2014. izabran u Izvršni odbor HNS-a, a već je po svojoj inauguraciji na tu poziciju izjavio da ga će vjerojatno često biti spriječen prisustvovati sjednicama, ali da će ga na toj poziciji zamijeniti netko iz HNK Rijeke. To je naravno protivno pravilniku HNS-a, no nema veze.
Možda najsvježiji primjer Miškovićeva djelovanja je posljednja lakrdija oko izbornika reprezentacije. Obje odluke (onu o razrješenju Nike Kovača, kao i onu o ustoličenju Ante Čačića) po riječima predsjednika HNS-a Davora Šukera, Izvršni je odbor donio jednoglasno. Pogađate, član IO-a i je Mišković, a kao što je posve jasno, on se svojim glasom (bio prisutan ili ne) nije usprotivio ni jednom riječju da Ante Čačić bude novi izbornik. Sramežljivo je sinoć na KanaluRi rekao da je imao svog kandidata, ali osudu lakrdije iz njegovih usta teško ćemo čuti.
Takva praksa predsjednika Rijeke vlada i u svim drugim, u najmanju ruku spornim, odlukama HNS-a. Od potpredsjednika Miškovića, nema ni traga ni glasa, a da bi se usprotivio onima koji drmaju domaćim nogometom, sada je već potpuno nezamislivo. Jeste li ikada čuli da se Mišković javno usprotivio tome da Lokomotiva može igrati Prvu HNL? Niste. Jeste li se ikada našli čitajući intervju s Miškovićem u kojem on kaže da je nedopustivo da i dalje na domaćim travnjacima sude suci upleteni u aferu “pošteno suđenje”? Niste. Umjesto toga, ostat će upamćeno da je upravo Mišković bio na čelu Udruge prvoligaša kada je ona ugašena, a bilo je to jedino mjesto gdje su klubovi koliko toliko mogli izraziti neslaganje s odlukama vladajuće garniture HNS-a.
Po dolasku u hrvatski nogomet 2012. godine, gospodin Mišković predstavljen nam je kao uspješni biznismen, s dovoljno znanja, moći i financijske samostalnosti da bude neovisan o tada već dobrano kontaminiranom HNS-u. Umjesto toga, dobili smo još jednog poslušnika, vjernog glasača i podražavatelja odluka Zdravka Mamića i klike koja ga okružuje, a njegova navodna neovisnost zasad, izvan administrativnih granica Grada Rijeke, nije doprinijela nikakvom boljitku domaćeg nogometa. Što će nam onda uopće takvi ljudi unutar HNS-a?
Veljko Tomić
