Kada je prije samo 5 godina Hajduk slavio svoj 100.rođendan bila je to nenadmašna fešta, nedoživljena i neponovljiva. Neusporediva s bilo čim u sportskom svijetu. Bio je to spontani odraz ljubavi, koja ne može proći. Navijači su bili ti koji su zapalili nebo, opiturali Dalmaciju u bilo i doveli Hajduka na naslovnice svih svjetskih medija. Istovremeno sa tim neobuzdanim slavljem u klubu je carevala neorganiziranost, površnost i posvemašnja nespremnost da se odgovori velikoj obljetnici. Bio je to obrnuto proporcionalni odnos, u kojem se fanatična odanost sudarala sa neozbiljnim i nedoraslim pojedincima, koji nisu znali iskoristiti savršen trenutak. Sav taj potencijal rasplinuo se u vjetru nesposobnosti.
itav roendanski tjedan je proao u predstavljanju novih sponzorskih suradnji
Samo pet godina kasnije Split je slavio mali jubilej, a slike sa ulica gradova i mjesta širom Hrvatske opet su prikazivale sjajnu atmosferu. Od Dubrovnika i Sinja, Šibenika i Lošinja pa sve do Đakova stizale su vijesti o fešti za svog Hajduka. Subota je donijela kulminaciju slavlja u Splitu. Gotovo 20 000 ljudi na utakmici protiv Slavena i pozitivna atmosfera, koju se moglo osjetiti, opipati. Znali smo da narod neće zakazati.
Andrija Jurjevi iz Ratevia kraj Benkovca je jubilarni lan Hajduka
No subota je pokazala i da se Klub (konačno) pomaknuo miljama naprijed. Cijeli tjedan je zapravo govorio da će biti tako. Svakodnevne promocije novih sponzorskih ugovora u “velikom tjednu” pokazale su da se može. Novi poslovni partneri su odradili svoj dio posla, dokazujući ozbiljnost i profesionalnost kakvu Hajduk i zaslužuje. Veliki sponzori su osjetili i prepoznali priču, koju se više ne može ignorirati. Otvoren je i novi “fan shop” u trajektnoj luci, a broj članova se popeo na više od 20 000. Odjel za članstvo odradio je veliki posao na krilima euforije, a navijački artikli su bili dostupni u trgovini. Iznenađenja su uslijedila i na stadionu, od poklon čokolada na ulazu, do veličanstvenog, slavljeničkog vatrometa na kraju utakmice. Pamtit ćemo i izlazak na teren malog Andrije iz Benkovca. Hajdukov 20 000. član dobio je dres sa svojim imenom i uspomenu za cijeli život.
Puno je još posla pred Hajdukom. Od reorganizacije omladinske škole, koja vapi za strukturnim i kadrovskim promjenama na bolje do nastavka rada na marketinškom planu. Jer Hajduk zaslužuje samo najbolje. Prošli je tjedan dokazao da je to moguće i ostvarivo. Igrači su na terenu odradili svoje, trener Burić je svojim izjavama i radom pokazao put, utišavši i dežurne protivnike i bacače spinova.
Ako je proslava 100 godina Hajduka bilo emotivno pražnjenje, subota je navijačima bijelih pružila nevjerojatno emotivno punjenje baterija. Ono što smo sanjali počinje se ostvarivati. Na simboličkoj vrijednosti Hajduka rastao je Pokret, koji nam je konačno vratio klub.
Edo Zdravković
