Bruce Lee i Veselin Vujović. Kad sam bio mali htio sam biti jedan od te dvojice. Odabrao sam ovo drugo, ali snovi su se brzo rasplinuli, jer kako sam uvijek bio širi nego viši, gurnulo me na pivota, pa nikako nisam mogao biti Veselin Vujović, a s obzirom na to da nisam nikad uspio izrasti preko 180 čak ni utješni snovi da ću postati barem Veselin Vuković, koji je igrao pivota za Metaloplastiku nisu dolazili u obzir. Pa sam se, još manje uspješno uhvatio knjige.
Ali divljenje prema sportašima je ostalo, pa sam dobar dio svog života proveo prateći ih na njihovim natjecanjima, i nije mi žao niti jedne sekunde provedene na sportskim terenima.
Danas su iz Francuske došle vijesti o četiri europske medalje koje su osvojili naši Brus Lijevi i Lijice. Za nekih sat vremena će ona dva što veslaju nastupiti u finalu europskog prvenstva, a ako ste ikad u životu vidjeli samo jedan veslački trening, trebalo bi vam biti jasno o kakvom se uspjehu radi. Što se mene tiče, oni su prvaci, bez obzira na to što će oni to vjerojatno i službeno potvrditi.
Kako sam zbog nekih jako dragih ljudi putovao na nekoliko karate prvenstava, znam u kojim uvjetima putuju i gdje odsjedaju. Ovi momci i cure, koji su ovog vikenda osvojili četiri europske medalje, ponovit ću: četiri, a od toga dvije u ekipnoj konkurenciji, otputovali su u Francusku autobusom. Zagreb – Montpellier cca 17 sati vožnje u natrpanom autobusu.
A onda su spavali u Ibisu, meni dragom lancu hotela, jer za moje osnovne potrebe kao navijača dođe taman. Ima krevet, ima barem pola metra od kreveta do zida, kupatilo je čisto, doduše minijaturno, pa sam se često tuširao s otvorenim vratima tuš kabine, jer jednostavno nisam uspio cijeli stati u nju. Ključno je da je jeftin. Koliko je prikladan za smještaj vrhunskih sportaša, procijenite sami.
Kad se vrate sutra ujutro u Zagreb, pred Domom Sportova dočekat će ih rodbina, prijatelji i možda neki zalutali novinar. One koji nisu iz Zagreba, čeka nastavak puta prema kući, autobusom, kombijem ili autom.
Prekosutra će se vratiti u klupe svojih fakulteta ili na svoja radna mjesta. U životu neće zaraditi od sporta niti onoliko koliko je dovoljno za život čak ni u trenutku dok su nosioci medalja, a kamoli da bi im nešto ostalo.
A mi ćemo slaviti one koji će u Francusku za koji tjedan otići charterom i odsjesti u svom privatnom resortu, za račun onoga koji će na postotku transfera samo jednog od njih zaraditi više nego svi ovi ranije spomenuti sportaši u cijelom svom životu.
