UEFA je jučer zbog provjere o pridržavanju Financijskog fairmdash;playa (FFP) pokrenula istragu nad čak 76 klubova od 237 koji su nastupili u prošlogodišnjim Europskim kupovima, a koji svi ukupno duguju 600.000.000 eura. Prve kazne će se znati u travnju sa rokom da se do srpnja isprave. Nekad, u neko (sritnije?) sportsko vrime navijači su brinili samo o onome šta se događa na terenu. Financijska situacija u klubu je bila manje bitna jer su se i sami klubovi držali uglavnom sportskih postulata, a manje onih novčanih utrka kapitalizma. Često se pojam veže uz Pierrea de Coubertina, utemeljitelja modernih Olimpijskih igara koji je već u samom začetku definirao igre kao natjecanje sportaša amatera. Odnosno da oni koji primaju novac za bavljenje sportom i nisu sportaši. Već 1913. godine američki atletičar Jim Thorp ostaje bez medalje jer se saznalo da je primao 20 dolara u američkoj bejzbol ligi. Taj olimpijski duh je živio godinama i u nogometu pa su igrači Hajduka recimo igrali 50mdash;tih igrali za meso i slične stvari, a pravi profesionalci su bili iznimno rijetki. Prvi naš veći transfer je bio 1957. Vukasa u Bolognu za tadašnjih 600m lira.
Prvi nogometni transfer uopće dogodio se 1893.godine kada je Willie Groves za 100 funti iz WBA prešao u Aston Villu. Dugo vrimena je prošlo dok se u ugovorima nije pojavilo 6 znamenki, 1961. Luis Suarez prilazi iz Barcelone u Inter za 152.000 funti, a 1.000.000 funti je probijeno 1975. godine kada Giuseppe Savoldi prilazi iz Bologne u Napoli. Usporedo s time se vode bitke i u Olimpijskom odboru da se i profesionalci uključe u igre te da se tretiraju jednako kao amateri. Samo tih godina još uvijek je bilo jače razmišljanje da sport treba ostati “čist”. Konačno 1990. godine kada Juan Antonio Samaranch mijenja sporni članak i profesionalci mogu nastupiti na igrama. Usporedba nogometa i Olimpijskih igara u uvodu je baš iz toga razloga jer se tada otpušta kočnica i u nogometnim transferima. Recimo, Maradona je 1982. u Barcelonu stigao iz Boca Juniorsa za 3m funti, a već 1992. Lentini iz Torina ide u Milan za 13m funti. Svijest se promijenila drastično, ali i sve oko nogometa. Nogomet postaje ogroman biznis. Najvažnija sporedna stvar na svitu koja je i prije okupljala ogroman auditorij sada sa TV pravima, komercijalizacijom, sponzorstvima, Ligom prvaka (od 1992.) dolazi do neslućenih razina. Postaje gotovo najvažnija stvar na svitu sa ogromnim obrtajem novaca. Sada mjerimo rekordne transfere sa 9 znamenki, Ronalda, Balea, Neimara, Messija.
Hajduk kao Hajduk se pogubio malo u toj tranziciji jer glad za novcem je dovela do mnogih kriminalnih radnji, a bili smo u sjajnoj poziciji tih godina plasmanom u četvrzavršnicu. Siromašno tržište uvjetovano životom u prošlom sistemu izazove kod ljudi glad. Glad za novcem, uticajem, autima, luksuzom, kreditima. I mnogi se pogube. Upadnu u dugove, kriminalne radnje. Ne razmišlja se dugoročno, čisto politički. Tko je jamio jamio je. Ljudski rod nije drugačiji u ostatku svita. Razlika u postotku kriminala. I postotku sposobnosti i znanja.
Ta težnja za uspjehom i ogroman financijski kolač uprave klubova gura u velike rizike i potrošnju više nego šta imaju. Tu se počinju sudarati sportski i ekonomski svijet. Odnosno, kako su klubovi postali tvornice novaca tako su uprave zaposjeli, s razlogom, vrsni ekonomski stručnjaci kojima nogomet može, ali i ne mora biti temeljno znanje. Samo “prokletstvo” (kvazi) ekonomista je šta sport ima svoje zakonitosti, kakve tvrtke nemaju. I dok tvrtku uvuku u dugove, pravdajući to poslovnim rizicima i inim stvarima te na kraju tvrtka propadne. Kapitalizam ljude tretira kao stvari, danas jesimdash;sutra nisi. Tvrtka propala, naći ćeš drugi posao, sa nogometnim klubom to baš nije tako lako. Upravo Financijski fairmdash;play (FFP) daje za pravo Našem Hajduku i Njemačkom sistemu kao jedinom ispravnom. Njemački sistem je to i dokazao jer osim pravila da je 50%+1 vlasništvo članova kluba imaju specifičan sustav provjere knjiga nogometnih klubova koji je vezan uz licenciranje za iduću sezonu tako da Njemački i Francuski klubovi gotovo da nemaju problema sa Financijskim fairmdash;playom za razliku od Talijanskih, Španjolskih i Engleskih. Naš Hajduk je stigao u zadnji tren da osvijesti FFP u glavama naših ljudi. To u zadnji tren se očitava i sa činjenicom da smo došli do same crte, donje razine granice dugova gdje smo u zadnje 2 godine bili na promatranju kod UEFAmdash;e. Prvi put kažnjeni sa 40.000 eura, a drugi put nakon promatranja oslobođeni.
Sadašnjost:
Najnovija vijest, jučer iz UEFAmdash;e, da je 76 klubova od 237 koji su sudjelovali prošle godine na promatranju. Vjerojatno opet i Hajduk. UEFA je zadržala diskrecijsko pravo da u ovoj prvoj instanci ne objavljuje imenaklubova na promatranju jer se za većinu njih dubinskim promatranjem pokaže da je sve u redu. Sam FFP se u cijelosti počinje primjenjivati od iduće sezone, 2014/2015.
I sada kao predigra novoj sezoni 2014/15 je izašla vijest o nadzorom nad čak 76 klubova jer se po prvi put FPP primjenjuje u potpunosti.
Šta je Financijski fairmdash;play ?
U osnovi, duhovito, pravilnik kojim UEFA štiti klubove o njih samih. Istraživanjem 2009. se došlo do rezultata da je čak 56% od 665 klubova radilo sa gubitkom, od toga 130 sa prekomjernim gubitkom kojeg takvim poslovanjem neće moći nadoknaditi (Sjajno je objašnjenje da pod pritiskom navijača i javnosti mnogi direktori ne znaju raditi i srljaju u propast (Hajduk je očiti primjer)). Tada UEFA donosi FFP kojim određuje da klubovi moraju raditi s onim šta zarađuju, kod nas narodno rečeno, pokri se koliko ti je lancun dug. Klubovima je, grubo rečeno, dopušten ukupni gubitak od5m eura, ali ne veći od 45m eura, a od sezone 2015/2016 gubitak može biti 5mdash;30 m eura, s time da taj gubitak od 5mmdash;30m može (mora) biti pokriven od strane vlasnika. Tolikim iznosom je ograničeno i maksimalno ulaganje u klub vlasnika.
Kada je donesen financijski fairmdash;play ideja UEFAmdash;e nije bila tako “općenarodna” o očuvanju sporta nego se htjelo zaštititi natjecanje od ekstremnih bogataša. Prvenstveno bogatih Arapa koji su nogomet vidili kao promociju sebe i svojih država. Prilično jeftinu (koliko god nama to izgledalo s obzirom na velike brojeve) za masu koja je opčinjena nogometom. I sada, pojavi se čovjek koji hoće investirati milijarde (Šeik Mansour je u 5 godina potrošio 1 milijardu eura u Manchester Cityu ?!) i otkupi sve najbolje igrače svita i praktički uništi natjecanje (na kraju i svoj klub jer da nema natjecanja nema ni onih najbogatijih). FFPmdash;om je sada to ograničeno iako veliki klubovi pokušavaju zaobići pravilnik pumpajući novce priko sestrinskih firmi ili prekomjernim sponzorskim ugovorima. Naravno, UEFA ima i taj članak u pravilniku kojim je zabranjena i bilo kakva sporna investicija i radi revizije svih ugovora(Manchester City recimo ima ugovor sa Abu Dhabi Investment Group, PSG sa Qatari Investment Group, Chelsea sa Gazpromom koji je otkupio od Abramoviča Sibneft). Najnovije je da klubovi iznajmljuju prava na korištenje vizualnog identitea njihovih igrača. Čak i Europska komisija se slaže s ovim da UEFA mora istražiti sve napumpane iznose putem sponzorstva, čak i one vezane uz ime stadiona (ManC 40m funti godišnje !). Posebne stavke su i offmdash;shore tvrtke koje se jednako tako istražuju. Klubovi se snalaze i na druge načine, Trabzbonspor je napravio solarnu elektranu u koju je uloženo 40m eura, a koja će godišnje vraćati 10m eura, Real Madrid radi otokmdash;park u UAE vrijedan 1 milijardu dolara.
Pojavile su se i tužbe protiv FPPmdash;a koje za sada odlijevaju, ali suđenja će navodno trajati i po 5 godina dok se sve iznese i dokaže. Radi se o tome da se spriječava sloboda tržišnog natjecanja ograničavanjem budžeta. UEFA je zato i išla 2012. na dogovor sa Europskom komisijom da se zaštiti specifičnošću sporta i natjecanja.
Ako se vratimo u naše gabarite, FPP je odličan mehanizam nadgledanja da se sa Hajdukom ne dogode stvari koje su se događale 15 godina, kada nikoga nije bilo briga za financijsko poslovanje jer bi to netko drugi pokrio. Grad, država, nije bitno. Ulaskom u EU i taj dio je zabranjen kao nelegalne potpore.
FPP je svakako dobra stvar jer je od onih 130 klubova van gabarita 2012. ostalo 47 klubova od 665 nad kojima je provedeno istraživanje, i vrlo vjerojatno će u potpunosti nestati prekomjerno ulaganje sa navijačkom željom. Ova najnovija vijest o 76 klubova odnosi se i na klubove na koje se sumnja da su dali ispravnu dokumentaciju. Ostat će na kraju klubovima samo realno ulaganje, koliko su u stanju zaraditi svojim poslovanjem, koliko je lancun dug da se možeš pokriti.
Prvo malo povijesti:
2009. Izvršni odbor UEFA donio odluku o FFPmdash;u sa primjenom 2011/2012.
2010. Udruženje Europskih nogometnih klubova (ECA) (navodeći razlog prilagodbe klubova FPPmdash;u) zatražilo i dobilo odgodu potpune primjene do 2014/2015 u protivnom bi 2011/2012 veliki dužnici bili izbačeni iz Europskih kupova
2011./12. Započela primjena FPPmdash;a sa nekim ograničenjima
2012. Zajedničko priopćenje UEFA i Europske komisije o primjeni FFPmdash;a(jako bitno s obzirom na slučaj Bosmann i moguće tužbe klubova)
2012./13. Prve kazne, za 23 kluba zaustavljena isplata nagrada za Europska natjecanja (Hajduk među njima), 6 klubova novčano kažnjeno (Hajduk 40.000 eura), dva izbačena iz euro natjecanja kada se plasiraju (Malaga i Rapid Bukurešt)
2013./14. Pod istragom 12 klubova, među kojima i Hajduk koji je kasnije oslobođen bez kazne.Ovaj put je 5 klubova kažnjeno novčano, a Metalurg Donjeck, Skonto i Petrolul sa godinom ne igranja kada se plasiraju u euro natjecanje
