Ovog vikenda ispratili smo veliki prosvjed navijača Newcastlea, milanski derbi, svratili smo do West Hama i zapitali se mdash; što je to trulo u državi HSV?
ENGLESKA mdash; Bojkot na St James Parku
Nedjeljnu utakmicu engleske Premier lige između Newcastlea i Tottenhama, u kojoj je Harry Kane postigao svoj 30. gol u sezoni i koja je završila pobjedom gostiju (1:3) čime je domaćin upisao šesti uzastopni poraz, pratilo je za britanske prilike samo 40mdash;ak tisuća gledatelja što je najlošija ovosezonska posjeta na St James Parku. Stadion koji ima 52.405 sjedalica bio je slabije popunjen zbog bojkota koji su organizirali navijači The Magpiesa okupljeni u organizaciji Newcastle United Supporters Trust.
Mike Ashley
Razlog prosvjeda je neslaganje s politikom Mikea Ashleya, britanskog milijardera i vlasnika najvećeg britanskog lanca sportskih trgovina Sports Directa, koji je klub preuzeo 2007. godine. Usprkos tome što je Newcastle posljednje četiri sezone redovito završavao u financijskom plusu, koji je za sezonu 2013/14 bio rekordan te je iznosio čak 18,7 milijuna funti, ulaganja u momčad te sportska politika i rezultati su bili razočaravajući.U osam godina Ashleyeve vladavine klub je samo jednom na kraju sezone završio u gornjem dijelu tablice Premier lige, a u sezoni 2008/09 su čak ispali iz najvišeg ranga.
U Kup natjecanjima, u kojima prema izjavama vodstva kluba nemaju ambicija, nikad nisu prošli dalje od četvrtfinala, a u derbijima sa svojim najvećim rivalima iz Sunderlanda imaju pet uzastopnih poraza. Simpatizeri kluba su razočarani konstantnim promjenama na rukovodećim pozicijama gdje se prema njima postavljaju osobe za koje smatraju da nemaju potrebne kompetencije obavljati tako odgovorne poslove, dok za legende kluba poput Alana Shearera mjesta nema.
Odnos prema legendama kluba najbolje oslikava recentni događaj kad su prilikom preuređenja klupskih prostorija uokvirene slike legendarnog trenera Sir Bobbya Robsona i momčadi koja je 2002. godine ostvarila plasman u Ligu prvaka završile u smeću. Klub još uvijek nije pronašao ni dugoročno rješenje na trenerskoj klupi nakon što je menadžer Alan Pardew početkom godine otišao u Crystal Palace, a privremeni trener John Carver je u 15 utakmica ostvario samo dvije pobjede.
Nezadovoljni su i ulaganjima u akademiju za mlade igrače koja zbog neadekvatnog trenerskog kadra čak dvije godine nije mogla dobiti priznanje tzv. prvog statusa (Cat A) koje dodjeljuje engleski nogometni savez. Slab rad u školi nogometa potvrđuje i činjenica da u 8 godina nijedan njen izdanak nije postao standardni član prve postave.Usprkos konačnom financijskom plusu prihodi od sponzora su manji nego u vrijeme kad je Ashley postao vlasnik kluba, a prihodi od prodaje robe (klupskih dresova, suvenira) te prihodi ostvareni na dan utakmice su u padu. Financijska moć je ostvarena zahvaljujući lukrativnim ugovorima koje Premier liga ima za TV prava i koja će u idućem trogodišnjem razdoblju (2016mdash;2019) skočiti na nevjerojatnih 5,1 milijardi funti što je povećanje od 71% u odnosu na prethodni ugovor. Upravo u tom novcu navijači vide jedini razlog zbog kojeg je Ashley vlasnik kluba.Prema njima klub koji je u Top 3 prema posjećenosti u Premier ligi te Top 10 u čitavoj Europi, a koji se ubraja i među 20 najbogatijih europskih kluba zaslužuje bolje. Zbog toga kampanjom AshleyOut.com nastoje pritisnuti trenutnog vlasnika da stavi svoje dionice na prodaju i neće se pomiriti dok im to ne uspije. (K.P.)
ITALIJA mdash; (Ne)riješene stvari
Siromašan sadržaj milanskog derbija razočaravajuć je epilog. U nogometu nezamislivo može postati realno i sve je moguće, pa tako i to da se odigra prvi Derby della Madonnina nakon 25 godina bez pogodaka. Međutim, tužnije od samih događanja na terenu Meazze je činjenica da se takvo što moglo i očekivati. Derbi za deveto mjesto ponudio je tri opravdano poništena zgoditka i kvalitetu igre ispod svake razine centralnog talijanskog derbija. Remi je možda i najpošteniji ishod jer niti jedan od ova dva kluba trenutno ne zaslužuju nositi titulu najboljeg u gradu tako da to pitanje ostaje neriješeno.
Neriješenim možemo nazvati i čitavo 31. kolo Serie A. U sedam od odigranih devet mečeva pobjednika nije bilo i jedino su Juventus i Napoli upisali po važna tri boda. Benitezove i Allegrijeve trupe nisu imale jednostavnu zadaću. Na vrućoj Sardiniji Cagliari pod vodstvom živopisnog Čeha Zdeneka Zemana tražio je bodove spasa nadajući se da će Napoli doći umoran nakon odlične europske predstave kod Wolfsburga i tako im olakšati posao. Ipak, Benitezov tim shvatio je posao vrlo ozbiljno i uvjerljivom (0mdash;3) pobjedom približio Cagliari drugoj ligi. Zaostatak za Atalantom narastao je na devet bodova i posljednjem trojcu lagano ponestaje zraka. Otpisana Parma, slabašna Cesena i pogubljeni Cagliari najizgledniji su putnici u Serie B. Ironično, najbolje partije između njih pruža Parma koja se bori do posljednje sekunde za svaku loptu.
Derbi kola igrao se u Torinu. Opasni Lazio o čijoj smo ljepoti nogometa već pisali u jednom od prethodnih članaka gajio je slične nade kao Cagliari protiv Napolija. Htjeli su svoju kvalitetu spojiti sa potencijalnim umorom Juventusa i eventualnim manjkom motiva jer logično je da se Zebre već tjednima posve fokusiraju na dešavanja u Ligi Prvaka gdje imaju realne šanse za polufinale. U tom okršaju dobili smo dva sigurna razloga zbog čega su Bianconeri toliko dominantni u odnosu na Biancoceleste i ostatak Apenina.
Prvi je pobjedničko iskustvo, odnosno činjenica da Juventus pobjeđuje kroz više načina igre. Znajući da će Lazio težiti posjedu, Massimiliano Allegri je poslao na teren igrače u formaciji 3mdash;5mdash;2 i više se orijentirao na defenzivu i kontranapade. Da je to dobitna kombinacija, bilo je jasno pogledom na semafor poslije tridesetak minuta igre. Vodstvo od 2mdash;0 uz kompletnu jalovost Laziala sugerira to da Juve u Italiji može i zna kako hoće.
Druga stvar koja čini razliku od petnaest bodova između dva suparnika je širina igračkog kadra. Najjačih jedanaest Stefana Piolija doista je na visokoj razini i kad nemaju važnijih izostanaka, uglavnom pobjeđuju i igraju dobro kao posljednjih tjedana. U Torinu nisu mogli računati na važne defenzivce Radua, De Vrija, Novarettija i Cavandu, dok je gubitak veznjaka Parola djelovao nenadoknadivo kad uzmemo u obzir blijedo izdanje mladog Cataldija. Lazio je prvi pogodak primio iz individualne pogreške posljednje linije, dok je u drugom nedostajao profil igrača Marca Parola koji bi u startu sasjekao pobjednički trk Leonarda Bonuccija.
Zaključak je jasan mdash; Laziju, a i ostatku družine koja planira napadati Scudetto od iduće jeseni potrebno je još kvalitetnih igrača. Juventus je u ogromnoj prednosti jer i dalje uspješno ratuje na sva tri fronta, a subotnjom pobjedom uz novi kiks Rome, prednost ispred Rimljana narasla je na petnaest bodova i Scudetto je praktički riješena stvar.
Kolo se kompletiralo utakmicom na stadionu Artemio Franchi gdje je Fiorentina poražena od Verone. Montella se odlučio kalkulirati sa sastavom te odmoriti važnije prvotimce za presudan duel u Europi protiv Ukrajinaca. Ovim porazom, Viole su svoje šanse za treće mjesto svele na minimum.
Talijani fokus prebacuju na europska događanja. U srijedu od 20.45 h Juventus kod Monaca traži kartu za polufinale Lige Prvaka, a 24 sata kasnije uz spomenutu borbu Fiorentine i Dinama iz Kijeva, Napoli ima objektivno i najlakši posao jer moraju na San Paolu obraniti uvjerljivih 4mdash;1 protiv Wolfsburga kojih donose iz Njemačke. Nije sve tako sivo… (D.L.)
NJEMAČKA mdash;Kud plovi Hamburgov brod?
Dva su moguća odgovora na pitanje iz naslova. Prvi; u luku spasa, drugi; u drugu ligu. Pedeset i prva sezona njemačke Bundeslige mogla bi biti upisana crnim slovima u povijest HSVmdash;a. Nogometni dinosaur kako ga neki vole zvati nalazi se na posljednjem mjestu njemačkog nogometnog prvenstva. Crne brojke i katastrofalna statistika prikovala je momčad naših Ivice Olića i Ive Iličevića na samo dno lige.
U posljednjih pet kola imaju isto toliko poraza, a slast pobjede zadnji put su osjetili sedmog veljače protiv Hannovera (2:1). Prije šest dana angažirali su Brunu Labbadiju koji bi ih trebao podići psihološki jer momčad je u zaista lošem stanju. U prilog tome govori činjenica da su u posljednjih sedam utakmica postigli samo jedan pogodak, a zaradili su čak pet crvenih kartona!
Nervoza, frustracije i nemoć dodatno su poremetili Hamburgov brod koji polako tone, iako se još može izvući od potonuća. Kada smo kod crvenih kartona, ovaj put pocrvenio je Valon Behrami, kojem je bio i rođendan toga dana. ”Počastio” je svoje suigrače crvenim kartonom i kaznenim udarcem kojeg je napravio, a Werder ga je pretvorio u pogodak vrijedan tri boda. Derbi sjevera kojeg su izgubili protiv Werdera u Bremenu obilježio je i sukob navijača dva rivala u kojem je stradalo nekoliko prijevoznih sredstava.
Optimista u Hamburgu je sve manje, čak i među vjernim navijačima i bit će jako teško HSVmdash;u podići glave iznad crte. Imaju 25 bodova, četiri manje od spasonosnog mjesta. Olujno nevrijeme čini se preteško i premoćno za HSVmdash;ov brod, a luka spasa trenutno se ne čini kao realna opcija.Na službenoj web stranici postoji sat koji odbrojava njihovo vrijeme provedeno u Bundesligi. U trenutcima pisanja ovoga teksta stajalo je:
BUNDESLIGAVEREIN SEIT:
51 JAHREN, 239 TAGEN, 20 STUNDEN, 17 MINUTEN, 40 SEKUNDEN
Da li je odbrojano vrijeme za Hamburg? Hoće li se velika tradicija prekinuti? Saznat ćemo nakon pet kola, a možda i ranije.
Raspored do kraja sezone:
HSV mdash; Augsburg
Mainz mdash; HSV
HSV mdash; Freiburg
Stuttgart mdash; HSV
HSV mdash; Schalke 04 (M.G.)
ENGLESKA mdash;Any Given Sunday?
Veliki je dan to bio za veteranskog golmana Shaya Givena. Samo jedan dan prije svog 39mdash;og rođendana istrčao je na Wembleyju za svoju Aston Villu. S druge strane favorizirani Liverpool, protivnik po mjeri za testiranje refleksa starog Irca.Nema Given neka lijepa sjećanja s FA Cup završnica. U svojoj dugotrajnoj karijeri ili je branio i gubio ili je sjedio na klupi i promatrao, a čak ni osvajanje u promatračkoj ulozi s Manchester Cityjem nije mu ispralo nenadanu klupu u finalu s Manchester Unitedom davne 1999. kada je u dresu Newcastlea, kluba koji je najviše obilježio njegovu karijeru, izgubio bez prigode da pokuša zaustaviti Crvene Vragove.
Ove sezone u prvenstvu nije branio ni minute pošto američki internacionalac Brad Guzan ima zdravstveni bilten sunarodnjaka A.C. Greena, neuništivog NBA rekordera u uzastopnim nastupima, no svoju formu marljivo je hvatao kroz kup i rezerve, došavši čak i do ponovnog poziva u reprezentaciju Irske iako se formalno oprostio na Euru 2012.
Polufinale je dobro započelo za starog Givena, Aston Villa pomlađena i u naletu od dolaska trenera Tima Sherwooda s kojim je Shay kao mladić dijelio svlačionicu Blackburna, kontrolirala je situaciju na terenu, no kako to obično biva nominalno jačoj momčadi treba mnogo manje za zabiti i tako je Coutinho u 30mdash;oj minuti doveo Liverpool u vodstvo bez da se Given ozbiljnije i zagrijao. Srećom po Givena i Villainse, Benteke samo 6 minuta kasnije izjednačuje i daje novi reful poticaja svojim suigračima. Dobru situaciju na terenu u drugom poluvremenu koristi Delph koji je uspio ukrotiti tešku loptu i okružen većinom obrane Liverpoola ostao smiren te pospremio loptu za vodstvo Aston Ville 2mdash;1. Jalovi su bili pokušaji Liverpoola da okrene situaciju u svoju korist, najbliže tome bio je kapetan Steven Gerrard, no njegov pokušaj s crte je očistio još jedan veteran mdash; Kieran Richardson. Balotelli je čak i savladao Givena no obrana Aston Ville nije ni trčala za njim zbog zaleđa, istini za volju krivo dosuđenog.
Tako je Given zaradio još jedan izlet na Wembley i sudar s Arsenalom za trofej. Njegov prijatelj Sherwood ne čini se podmuklim poput Gullita ’99 pa bi Shay čak mogao i osvojiti svoj prvi trofej kao aktivni sudionik. Bila bi to krasna priča za kraj karijere, iako tko zna…tek mu je 39. (B.R.)
ENGLESKA mdash;Thames Ironworks
West Ham
Protekli vikend igrali su protiv još uvijek aktualnih prvaka Manchester Cityja i ostavili neloš dojam. Poraženi su doduše 2:0, ali igra je bila bolja nego što to sugerira rezultat. Ne bi se možda ni ja uhvatio West Hama danas, ali kako su sve glasnija govorkanja da su Samu Allardyceu odbrojani dani na klupi, a kao nasljednik najbolje kotira Slaven Bilić, odlučio sam napisati koju o njima. Klub kojemu je najveći vlasnik David Sullivan, izdavač i filantrop, koji se obogatio na pornografskim filmovima, stabilan je prvoligaš. Godinama drže poziciju u sredini tablice, ne brinuvši se za ostanak u ligi, ali i bez velikih izgleda za ozbiljniji iskorak u europska natjecanja.
Gledajući momčad Čekićara nailazimo na par zanimljivih imena. Visinom, cijenom i kvalitetom svakako odskače Andy Carroll. Engleski reprezentativni napadač, koji je u svojoj karijeri ipak naslovnice više punio pijanstvima nego golovima, udarna je igla Allardyceove momčadi. Na posudbi iz Barcelone je Alex Song, a ekvadorski reprezentativac Enner Valencia stigao je prošlo ljeto kao najbolji igrač meksičke lige. U momlčadi je i Diego Poyet, mladi urugvajsko mdash; engleski nogometaš, inače sin bivše legende Premiershipa Gusa Poyeta. Bivše reprezentativno krilo Engleske Stuart Downing i reprezentativac Obale Bjelokosti Guy Demel, uz Matta Jarvisa također su standardni prvotimci momčadi s Upton Parka. Naoko kvalitetna momčad svejedno ne može napraviti iskorak iz prosječnosti i učiniti korak više.
Čini se kako je vlasnicima kluba dosta prosječnosti i da će od ljeta s novim trenerom pokušati učiniti korak dalje. Kao glavni konkurent navodi se Slaven Bilić koji je godinama igrao u Engleskoj i sigurno vrlo dobro poznaje mentalitet, a dolaskom na klupu West Hama postao bi drugi Hrvat koji je trenirao momčad u Premiershipu nakon kratke avanture Velimira Zajeca u Portsmouthu. Ostaje nam vidjeti kako će se situacija rasplesti, ali svakako bi bilo lijepo imati trenera u ligi petice i velikom klubu kao što je West Hama. A za slučaj da ne uspije plan sa Slavenom, mogu kao i dio Hajdukovih navijača zavapiti “treba vratit Štimca”. (T.P.)
Boris Rakić, Mario Glasnović, Toni Perković, Dejan Lovrić, Karlo Propadalo
