Search
Close this search box.

U registaturi – osvrt na europski tjedan

Liga prvaka i Europska liga odradile su svoje obveze i ovog tjedna, a iznenađenja nije nedostajalo. No, osim već opjevanog crvenog kartona za Zlatana Ibrahimovića, ispod površine dogodilo se još značajnih stvari.

Neuvjerljivi Everton mdash; posljednja nada Premiershipa

Preko tjedna je liverpulski Everton, na domaćem terenu, teškom mukom pobijedio kijevski Dynamo 2:1 u prvom kolu četvrtmdash;finala Europa lige. Roberto Martinez, slavljen kao spasitelj nakon dosadnih, mediokritetnih godina pod Davidom Moyesom, nakon sjajne prve sezone uzbudljivog i rezultatski uspiješnog nogometa, susreće se sa svojom prvom ozbiljnom krizom na čelu Evertona. Ništa čemu smo mogli svjedočiti sinoć na Goodisonu, od neuvjerljive obrane, sporog veznog reda do nekoherentne i nepovezane prednje linije, nije upućivalo da su momci u plavom na pravom putu. Činjenica je da je momčad koja je lani bila otkriće Premier lige i dalje djeluje letargično, nesigurno i bez jasnog plana igre i bilo kakve strukture kako u napadačkoj tako i u obrambenoj fazi igre. Zabrinjavajuće je, barem za ljubitelje engleskog nogometa, da je upravo ovaj neuvjerljivi Everton vrlo vjerojatno i posljednja nada za engleskog predstavnika u nastavku europskih natjecanja.

Dan prije toga je londonski Chelsea izbačen iz drugog kruga Lige prvaka, dok će, ukoliko ne dođe do nogometnog čuda, za tjedan dana istu sudbinu doživjeti Manchester City, aktualni velebni i plemeniti prvak Engleske te londonski Arsenal, koji može proći u četvrtmdash;finale tog elitnog natjecanja jedino ukoliko promijeni trenera ili im protivnik u ime fair playja preda susret. A svima je jasno koji od ta dva scenarija je izgledniji. Evertonov gradski rival, Liverpool, nije niti doživio nokaut fazu. Sve u svemu, ovo nije bio samo europski tjedan za zaboravit za engleske klubove, nego očiti nastavak slobodnog pada kvalitete lige koja je u pet godina između 2005. i 2009. imala 6 od 10 mogućih finalista Lige prvaka. (L.K)

Drugačije ruho Di Matteovog Schalkea?

Ako izuzmemo činjenicu da je, sudeći po općoj klimi, jedina bitna stvar u uzvratnom dvoboju Reala i Schalkea bila ulazak našeg Luke Modrića u igru, utakmica je sama po sebi prezentirala interesantno i drugačije ruho Di Matteovog Schalkea od onog na koje smo obično navikli. Dok je činjenica kako je ovo prvi domaći poraz Reala u europskim natjecanjima još od 2011. impresivna sama po sebi, još je impresivnije bilo postavljanje njemačke momčadi na terenu. Di Matteova trenerska karijera je sama po sebi obilježena težnjom za kompaktnošću i pragmatičnom, defanzivnom igrom. Pitanje je da li je fokusiranje na takav pristup posljedica frustracije upravo zbog krnje postavljene obrane West Bromwich Albiona, gdje je svojedobno Hodgson kao njegov nasljednik na klupi isticao upravo obranu kao najveći problem; ali i u Chelseaju i sada u Schalkeu je struktura momčadi više orijentirana na defanzivni dio, što moram priznati radi poprilično uspješno.

Schalke je na Bernabeu istrčao u 3mdash;5mdash;2 formaciji, što je zapravo začuđujuće s obzirom da je mdash; iako nominalno igra s trojicom u zadnjoj liniji jest Di Matteov trademark mdash; Schalke kudikamo koherentnije i povezanije, naročito u sredini, djelovao u 4mdash;4mdash;2 varijaciji s kojom je za vikend pobijedio Hoffenheim. U utorak je, nakon blijede igre u prvom susretu sve osim novog poraza bilo iznenađenje, ali upravo se ono i dogodilo. Drska, napadačka igra je impresionirala svojom fluidnošću, pogotovo u iznošenju lopte te tranzicijom. Istovremeno pozivajući Real na pritisak, igrači Schalkea su pametnom, kratkom pas igrom vrlo lako stvarali višak i otvarali prostor za Sanea i Huntelaara, gdje je potonji odigrao možda i ponajbolju utakmicu ove sezone. Također se još jednom pokazao enorman talent mladog Leona Goretzkea te pogotovo Maxa Meyera, koji je ponovno demonstrirao dojmljiv i eksplozivan moment u fazi napada. No, igra Schalkea nije bila ni bez mana; obrana je na trenutke bila previše izložena, gdje su se greške u postavljanju i čuvanju igrača ponavljale kod sva tri Realova pogotka, a nije pomogao ni Neustadter dok bi se povlačio duboko. Također, mladi vratar Wellenreuthe ima perspektivu, ali igrom slučaja je i u nedavnom derbiju protiv Borussie, kao i u susretima protiv Reala istovremeno imao nekoliko odličnih, ali i katastrofalnih reakcija.

Schalke je pokazao da mu je ova promjena pristupa itekako godila, te da konzistenciju mogu pronaći u mladim snagama poput Meyera, Goretzke i Sanea umjesto da trpe nezainteresiranog i jednostavno lošeg Boatenga. S ovakvom brzom, direktnom igrom i nešto većom odvažnosti u igri put naprijed, momčad iz Gelsenkirchena do kraja sezone itekako može osigurati nastup u Ligi prvaka i iduće sezone. (J.V)

Sjetiš li se nekad Kevina, Mou moj?

Klub iz vučjeg grada jedan je od najvećih favorita za osvajanje Europa lige i sasvim je izvjesno kako ćemo taj tim gledati od naredne jeseni u najelitnijem klupskom nogometnom natjecanju. Nije slučajno, nije nezasluženo. Drugo mjesto u Bundesligi praktički je u džepu, ono što predstoji za zelene je borba u Europi. Na lijepom su putu prema četvrtzavršnici Europa lige nakon što je pred domaćom publikom srušen veliki Inter rezultatom 3mdash;1. Situacija danas je takva da je taj Inter autsajder u ovom srazu, pa stoga nije iznenađenje što su im Nijemci preokrenuli rezultat i tako velikim koracima zagrabili u narednu fazu natjecanja.

Gledajući igru Wolfsburga običan nogometni laik mora se osjećati ugodno. Nema gubljenja vremena, nema previše fantaziranja i soliranja na terenu. Nema pojedinačne igre, uvedena je disciplina za što je zaslužan trener Hecking. Igra se uglavnom napadački i okomito, zbog takvog direktnog načina najviše profitiraju krilni igrači poput novopridošlog Schuuml;rrlea koji tek mora opravdati uložen novac u njega. Portugalac Vieirinha posve se ustalio na poziciji desnog beka, iako je po prirodi napadački orijentirano krilo. Pokušava se brzim protokom lopte osvojiti prostor pa zatim gurnuti loptu na bok gdje bi brzi i tehnički moćni igrači (Perišić, Caliguri, Vieirinha, Schuuml;rrle) pokušali napraviti razliku u igri “jedan na jedan”. Neke ekipe imaju problema sa zadnjim pasom i ostanu bezidejne u posljednjoj trećini terena, međutim, Wolfsburg uživa u takvim situacijama jer u svojim redovima imaju vrlo talentiranog Kevina de Bruynea. Njegova tehnička profinjenost i urođeni talent za ovaj sport oplemenjuju igru kluba iz grada Volkswagena, ali i reprezentacije Belgije čiji je također prvotimac.

Talijani bi ga nazvali “trequartistom” budući da operira na pozicijama iza skroz isturenih napadača, no Kevinov opus na terenu puno je bogatiji. Po potrebi se može izvući i na lijevu ili desnu stranu, vrlo je mobilan i pokretljiv na terenu i lopta je najčešće u njegovom posjedu. Napadačka orijentacija Heckingovog tima najviše odgovara njemu i mainstream zvijezdi, Bas Dostu. Nizozemac trpa nemilo i glasi za prvu zvijezdu tima, njegovim pogocima osvajaju se bodovi i ide mu sve kao od šale. Kad bi malo dublje analizirali njegove pogotke, bez omalovažavanja zasluga, došli bi do zaključka da je Wolfsburg ipak ovisniji o fluidnoj konstrukciji igre u kojoj prednjači de Bruyne, nego što je ovisan o realizaciji Dosta.

Stasiti napadač uglavnom odrađuje onaj završni dodir u maniri napadača poput Trezegueta i Inzaghija. Do problema dolazi ukoliko je on kvalitetno markiran, tada ubojita realizacija staje i Wolfsburg mora tražiti druge načine za stvaranje prednosti. Kad im se donekle zaustavi tranzicija i protok lopte i kad se školski zatvore bokovi, Bas Dost na terenu ne postoji. Tada na scenu stupa plavokosi mladić iz Drongena i uzima stvari pod svoju ingerenciju. Prvo zabije jedan lagani sa desetak metara, pa zatim spraši iz slobodnjaka i drugi. Bila je to jedna sasvim uobičajena večer za majstora lopte, Kevina de Bruynea. Ime koje posebno peče Josea Mourinha, priča koja otvara jednu sasvim drugu temu. Sjetiš li se nekad Kevina, Mou moj? (D.L)

Dove stai andando Serie A?

Uzbudljiv europski tjedan je iza nas i postoji velik broj nogometnih priča koje se mogu analizirati i o njima pisati. Zanimljivo je bilo pratiti talijanske klubove i njihove nastupe te broj talijanskih igrača koji su nastupili. Pet predstavnika Serie A nastupa u osmini finala Europske lige (u Ligi prvaka igra samo Juventus, i to sljedeći tjedan). Inter, Napoli, Torino, Fiorentina i Roma. U prvim susretima osmine finala Talijani su upisali jednu pobjedu i dva poraza s time da su snage odmjerili Fiorentina i Roma koji su remizirali (1:1). Interesantno je bilo primijetiti i izbrojati koliki je bio broj talijanskih igrača u prvoj jedanaestorici spomenutih klubova. Dakle, od 55 igrača koji su za talijanske klubove startali u Europskoj ligi, samo 13 talijanskih igrača nastupilo je u prvih 11, kod klubova koji predstavljaju Serie A što je svega 23,63% od ukupnog broja startera. Torino je imao sedam Talijana u startnoj postavi, Inter tri, Roma dva, Napoli jednog, dok je Fiorentina startala bez Talijana na terenu.

Torino: Padelli, Benassi, Darmian, Gazzi, Moretti, Quagliarella i Molinaro

Inter: D’Ambrosio, Santon i Ranocchia

Roma: De Rossi, Florenzi

Napoli: Jorginho (naturalizirani Brazilac)

Fiorentina: 0

Kod igrača koji su ulazili s klupe situacija nije ništa bolja. Šansu su dobili tek njih trojica. Vives kod Torina, kod Rome je s klupe ušao Astori, a Vincenzo Montella je u igru Fiorentine ubacio Alberta Aquilanija. Treba dodati da je još jedan talijanski igrač nastupio u Europskoj ligi, ali u redovima Zenita. To je branič Domenico Criscito koji se upisao u strijelce. U Ligi prvaka su tri talijanska igrača igrala u redovima PSGmdash;a: Salvatore Sirigu, Thiago Motta i Marco Verratti te Davide Calla kod Basela.

Mnogi će reći da ovo nije ništa novo, i da je posebno izraženo kod engleskih klubova, ali u Italiji je odavno pokrenuta medijska rasprava na tu temu. Marcelo Lippi, legendarni trener i svjetski prvak s Italijom 2006. godine svjestan je problema i što oni znače za reprezentaciju. ”Nemam ništa protiv toga da ekipa kupi stranog igrača koji im je vrlo važan. No, ne mogu podržati ovo što se sada događa. Nije dobro što je više od 50% stranaca u Serie A. Ako se to nastavi, neće biti mjesta za perspektivne mlade talijanske igrače.” Talijanski nogometni savez upoznat je s ovom problematikom, predložene su i promjene kojim bi se povećao broj domaćih igrača, ali to nije odmah naišlo na plodno tlo. Svakako će biti zanimljivo pratiti kako će se stvari na ”Čizmi” odvijati po tome pitanju. (M.G)

Mario Glasnović, Dejan Lovrić, Juraj Vrdoljak, Luka Kostić.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter