Nogometni travnjaci nisu mirovali ni za vrijeme i koji dan prije ili poslje uskršnjih praznika. Naši su stručnjaci za vas izdvojili nekoliko zanimljivosti.
NJEMAČKA mdash; Pep, gdje ti je kraj?
Pep Guardiola
Nakon što ga je bivši, a u međuvremenu i osuđeni, predsjednik Uli Hoeness nakon iscrpnih pregovora u prosincu 2012. godine u New Yorku uspio nagovoriti da od nadolazeće sezone preuzme voditi bavarskog velikana, Pep Guardiola sustavno ispisuje novu uspješnu povijest Bayerna uz pregršt novih rekorda i superlativa. Od prve pobjede na klupi protiv Borussije M’gladbach na startu sezone 2013/14 prošlo je 607 dana, a do jubilarne 50. trebala mu je točno 61. utakmica. S učinkom od 82 % uspješnosti ostavio je iza sebe nekolicinu trenerskih ikona u Njemačkoj. Dugo nitko nije mogao skinuti s trona dvije istinske trenerske legende Bayerna, Udu Latteka (50 od 78) i Pala Csernaija (50 od 81), dok je za njima kaskao legendarni Austrijanac Ernst Happel (50 od 89) s zlatnom generacijom HSVmdash; a.
U samo godinu i pol dana provedenih u bavarskoj prijestolnici momčad pod njegovim vodstvom igra najatraktivniji nogomet u povijesti s prosjekom od 2,7 postignutih golova po utakmici, dok u samo pet susreta Bundeslige njegova momčad nije uspjela zatresti mrežu protivnika. Niz od 28. utakmica bez poraza od preuzimanja momčadi još je jedan rekord koji će biti ispisan u arhivi natjecanja.
Sudbina mu ipak nije dozvolila da već u 26. kolu pred svojim navijačima na Allianz areni protiv Borussije M’gladbach, momčadi protiv koje je ostvario prvu pobjedu u njemačkom natjecanju, slavi i jubilarni 50. uspjeh. U taktičkom nadmetanju velikih trenera, Lucien Favre slavio je svoju najveći pobjedu karijere. Ipak, slavlje na stadionu velikog rivala u prošlom kolu i teško izborena pobjeda protiv oponenta Juuml;rgena Kloppa natjerale su mu suze na oči na konferenciji za novinare poslije utakmice.
Pep Guardiola, gdje ti je kraj? (R.K.)
ITALIJA mdash; Mancinijeva tikamdash;taka
Inter se ove sezone isprofilirao u prosječnu talijansku momčad koja bi htjela igrati u Europi naredne sezone, ali da to ne bude sad “tamo nekakva” Liga Europe, nego Liga Prvaka. Nije važno što Italija ima samo tri predstavnika u tom natjecanju, nije važno niti to što od Intera trenutno postoji barem šest boljih momčadi na terenu. Klupska povijest generira jedinstvenu ambiciju mdash; crnomdash;plavi se moraju boriti za sam vrh. Međutim, kuća se gradi od temelja. Temelj u klubu koji želi preporod je entuzijastičan trener koji iza sebe ima velike uspjehe i koji zna kako podići demoralizirane igrače i vratiti im vjeru u vlastite mogućnosti. U samom startu sezone, bilo je jasno kako Inter takvu osobu nema. Odlaskom velikog kapetana Javiera Zanettija, otišao je i posljednji obris ratničkog i pobjedničkog duha iz svlačionice kluba sa Meazze. Tadašnji trener Walter Mazzarri pred sobom je imao dvadesetak kvalitetnih igrača od kojih mora napraviti jedinstveni tim koji će do posljednje kapi krvi voditi bitku sa Juventusom, Romom i Napolijem. Smatralo se da je plasman u Ligu Europe minimalan cilj koji će u svakom slučaju biti ispunjen. Walterova rigidnost i nefleskibilnost dovela je klub u očajnu situaciju. Nije bilo igre, nije bilo niti rezultata. Isključivih 3mdash;5mdash;2 nije odgovaralo igračima jer primarna defenzivna sigurnost nije uspostavljena, a sama priča oko kreativne i šarmantne igre Intera zvučala je suviše nerealno. Zaključak vladajućih bio je sasvim logičan, Mazzarriju se zahvalilo na suradnji, a potraga za nasljednikom nije dugo trajala.
Roberto Mancini je odmah nakon svog ustoličenja ispisao svoju listu želja i predao ju bogatom vlasniku Ericku Thoriru. Indonežanin nije kočio renesansu u najavi mdash; osigurane su usluge krilnih napadača Podolskog i Shaqirija, a transferi Brozovića i Santona trebali su kvalitativno proširiti kadar igrača. Krenulo se odmah u taktičku transformaciju što je bio prvi znak ohrabrenja. Napadački limitiranih 3mdash;5mdash;2 Mancini je okrenuo u 4mdash;3mdash;1mdash;2 (slično kao što je Massimiliano Allegri napravio u Juventusu ove sezone) i tako pokrenuo modernizaciju igre te udahnuo život u kreativne veznjake poput Guarina, Kovačića i Hernanesa. Kolumbijac Guarin posljednjih je mjeseci možda i najbolji igrač u klubu jer često zabija i sudjeluje u ključnim akcijama, dok je kod Hrvata i Brazilca situacija malo kompleksnija. Mancini ne uspijeva pronaći dobitnu formulu u kojoj bi njegov tim pružao sigurniju igru u svim fazama. U formaciji 4mdash;3mdash;1mdash;2 tim ima velikih obrambenih poteškoća na protivnički posjed i presing, naročito problemi nastaju u posljednjoj liniji gdje odnosi na relaciji stopermdash;bek ne djeluju sinkronizirano. Niti kreacija igre nije pohvalna jer Mancinijev Inter niti se zna kolektivno braniti, niti kolektivno napadati. Kompletan tim u ovom trenutku je posve nestabilan i neuigran, taktički neuredan i psihološki pretučen. Da niti sam trener ne zna gdje udara, dokazalo je posljednje kolo. U sustavu 4mdash;3mdash;3 Inter je dočekao katastrofalnu Parmu uvjeren da s njima može kako poželi. Gosti su stali čvrsto iza lopte, zatvorili prilaze svom vrataru Miranteu i posve zaustavili domaćina.
Otpisana Parma nije se uplašila prilike. Udarili su šamar ionako razbijenom Interu usred Milana. Rezultatski, pobjeda i jednima i drugima ne bi previše značila. Ta utakmica bila je prilika za Mancinija i Inter da konačno nekog nadigraju, izigraju, razbiju i pobjede uvjerljivo. Nije završilo dobro kao i mnogo puta ove sezone. Kompletna milanska ekspedicija djeluje izgubljeno i bezidejno što na terenu, što izvan. Zvučat će pomalo utopijski, no što ako su u klubu odlučili iskoristiti drugi dio sezone za taktička iživljavanja novog trenera koji za zadaću ima pronaći dobitnu formulu do naredne jeseni? Bilo kako bilo, Manciniju istječe vrijeme u svakoj varijanti, a pozitivinih pomaka nema. Tika taka, tika tak… (D.L.)
ENGLESKA mdash; Gol koji život znači
U 154. Wearmdash;Tyne derbiju Sunderland je dočekao Newcastle United. S obzirom da se domaćini bore za opstanak ovaj je lokalni derbi imao još veći ulog i značaj nego inače. Prošlih godina “Crne mačke” su spašavali Di Canio i Poyet, a navijači sad to isto očekuju i od novog trenera; Dicka Advocaata. Domaćini su odnijeli pobjedu u zadnje četiri utakmice protiv velikih rivala i nizozemski stručnjak je dobio zadatak nastaviti taj niz. 
Suncem okupani “Stadion Svjetlosti” primio je nešto manje od 50 000 gledatelja koji su u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena svjedočili prekrasnom golu Jermaina Defoea. Sve je započelo s bezidejno napucanom dugom loptom koju je Fletcher glavom prebacio u prostor gdje se nalazio Defoe. Bivši napadač Spursa pogodio je volej slabijom lijevom nogom i poslao loptu neobranjivo preko Krula u gornji desni kut. Tribine su eruptirale od sreće, a gol koji život znači Defoe je doživio vrlo emocionalno te je pustio čak i suzu. Sunderland je u nastavku utakmice još više pritisnuo goste, koji su rijetko prijetili, štoviše uputili su samo jedan udarac prema golu u cijeloj utakmici i to u 78. minuti. Za blijedu igru gosti mogu tražiti opravdanje u nizu ozlijeda koji su ih pogodili u zadnje vrijeme. Trener Carver je u nedostatku igrača pojedincima “izmišljao” pozicije, pa je tako Colback umjesto u sredini zaigrao na lijevom beku. U potpunosti je zakazao vezni red na čelu s iskusnim Moussom Sissokom kojeg je neumorni Lee Cattermol odlično markirao. Cattermol je zajedno sa Fletcherom diktirao igru Sunderlanda, a pogled na statistiku otkriva njihovu superiornost u svim segmentima igre (57% posjed lopte, 12 udaraca, 4 u okvir gola).
Momčad iz Wearsidea je nakon dugih devet kola potpuno zasluženo uzela sva tri boda s kojima su barem nakratko pobjegli od zone ispadanja. (J.L.)
ITALIJA mdash; Gladijatorsko finale
Minimalnim slavljem Lazija na San Paolu, Coppa Italia dobila je i drugog predstavnika u finalu koje će se odigrati 7. lipnja na Olimpicu u Rimu. Sam prolazak Rimljana, odnosno Juventusa u finale, nije iznenađenje. Međutim, poslije prvog čina, zaustavljeni polufinalni protagonisti imali su sasvim solidan kapital pred uzvratnu utakmicu na svom terenu. Ipak, Fiorentina i Napoli ostali su korak prekratki, tako da neće doći do reprize lanjskog finala.
BiH reprezentativac Senad Lulić, ponovo je bio ključan u najvažnijem kup trenutku za Biancoceleste. Ljevonogi krilni igrač presudio je sinoć momčadi Rafe Beniteza, baš kao što je i prije dvije sezone srušio u finalu omražene gradske rivale. 26. svibnja 2013. godine srušena je Roma, a Laziova igra trenutno djeluje tako da mogu računati na trofej i protiv snažnog Juventusa. Bila im je ovo peta uzastopna pobjeda na oba kolosijeka i novi dokaz kako nebeskoplavi misle ozbiljno. Preostaje im borba za poziciju koja vodi u Ligu Prvaka (drugo ili treće mjesto) i gladijatorski okršaj početkom lipnja za pehar kupa.
Novimdash;stari prvak Apenina prošetao se Firencom. Iako nisu mogli računati na Lichsteinera, Pogbu, Pirla i Teveza, Bianconeri su pronašli odgovarajući recept kako zaustaviti uigrani tim Vincenza Montelle. Ponajviše, kako zaustaviti Mohameda Salaha koji ih je u Torinu praktički sam pobijedio. Ulogu Egipćanina na suprotnoj strani preuzeo je Alessandro Matri, napadač koji je ove zime pristigao u Vinovo kao peta napadačka opcija. Ne bi tu bilo ništa posebno zanimljivo da talijanski napadač nije trenutno igrač Milana na posudbi u Juventusu. Naravno, trošak njegove plaće snose Rossoneri dok on u međuvremenu se bori za trofeje.
“Buying Matri, selling him to Milan, then loaning him back. That’s Marotta making Galliani his bitch.”
Uvjerljiva pobjeda na Franchiju (0mdash;3) potvrdila je moć torinskog sastava koji želi prvi doći do desete osvojene Coppe. Lazio s druge strane želi trofejem potvrditi svoje sazrijevanje i ulazak u najuži krug favorita za Scudetto od naredne jeseni. Kad se sve zbroji i oduzme, ovakav epilog je i najpravedniji. (D.L.)
Dejan Lovrić, Joško Listeš, Romano Kolendić
