Odmor od europskog nogoloptanja trajao je kratko, a naša su oči opet razasute diljem Europe, a sve ne bi li vam dopremili svježe i zanimljive priče. U Registaturi se vraća kući..
El Loco je opravdao nadimak
Prošla sezona bila je u većem dijelu odlična za igrače i navijače Marseillea. Veliki argentinski stručnjak, Marcelo “el Loco” Bielsa, dugo je držao momčad na samom vrhu, ozbiljno istaknuvši kandidaturu za naslov. Veliki pad dogodio im se u završnici sezone, te su se zadovoljili samo 4.mjestom i plasmanom u Europsku ligu. Ova sezona otvorena je domaćim porazom protiv Caena, nakon kojega je Bielsa šokirao cijeli nogometni svijet neočekivanom ostavkom. Uz obrazloženje kako je Marseilleu dao sve što je mogao, zaključio je kako je vrijeme za povratak u domovinu. Zbog čega ovakva iznenadna odluka, u vrlo nezgodnom trenutku za momčad, nitko ne zna. Nagađa se da je nezadovoljstvo tinjalo u njemu zbog ljetne rasprodaje tijekom koje su klub napustili nositelji igre Imbula, Payet, Gignac i Andre Ayew. Već je jednom, netom nakon dolaska u Marseille godine, javno kritizirao upravu Marseillea za negativno odrađen “mercato”, naglasivši da je uprava propustila priliku poraditi na izgradnji jačeg tima. Kako god bilo, El Loco je prošlost za Marseille i Europu, najavljen je povratak u Argentinu, dok će momčad Marseillea preuzeti Franck Passi, dosadašnji pomoćnik Bielse.
(Ivan Mušlek)
Malmouml; mdash; reže ti krila
Još jednu godinu Red Bull Salzburg ostaje bez Lige prvaka. Nevjerojatan niz neuspjeha ove bogate momčadi u vlasništvu najbogatijeg Austrijanca, Dietricha Mateschitza, nastavio se i ove sezone. I dok su svojevremeno prejaki bili Maccabi Haifa, Hapoel Tel Aviv, Dudelange i Fenerbahce, zadnje dvije godine kao nepremostiva prepreka na putu do Lige prvaka našao im se švedski Malmouml;. Što se dogodi s Red Bullom u kvalifikacijama, zaista je teško reći. Momčad koja ispadne od luksemburškog Dudelangea u kvalifikacijama za Ligu prvaka iduće sezone uđe među najboljih 16 u Europa ligi. Neobjašnjivo loši ulasci u sezonu siguno frustriraju i vlasnika i navijače. Nakon prve utakmice, izgledalo je kao da su sigurni putnici u play off Lige prvaka. Ali 2:0 iz Salzburga nisu uspjeli obranitimdash; Baš kao i sezonu prije, švedski nogometaši porazili su ih 3:0. Nevjerojatna je činjenica da je u jeku dominacije Red Bulla u austrijskom nogometu, jedan naslov uzela bečka Austrija i u svom jedinom pokušaju izborila Ligu prvaka. Bečki Rapid koji ove sezone igra u kvalifikacijama za Ligu prvaka u dijelu neprvaka, otišao je već sad stepenicu dalje nego Red Bull. U play offu Europa lige igrat će protiv bjeloruskog Dinama iz Minska i veliki su favoriti za ulazak u skupine, gdje će kao i inače sigurno imati što za reći, no s obzirom na budžet i ambicije momčadi, igranje Europa lige gleda se kao veliki neuspjeh. Kada se na sve ovo nadoda i nevjerojatno loš ulazak u prvenstvo gdje Red Bull nakon tri kola ima samo jedan osvojeni bod, može se reći da Bikovi ne žive svoj san. A ako gazda tijekom sezone odluči najbolje igrače preseliti u Leipzig, moglo bi postati još i gore.
(Toni Perković)
Tako je dobro vidjeti vas opet
Do odlaska Davida Beckhama u Los Angeles Galaxy, samo su najzagriženiji nogometni fanatici znali za nogometnu momčad iz “grada anđela”. Grad koji je dao Lakerse, Angelse, Kingse, u kojem su nekad igrali Raidersi nikada nije bio poznat po “socceru”. Svjetsko prvenstvo 1994. populariziralo je nogomet u Sjedinjenim Američkim Državama. Ali, dolazak jedne od najvećih nogometnih zvijezda napravio je puno više. Kako za Galaxy, tako i za nogomet općenito u SADmdash;u. Iako je od Beckhamova odlaska iz Los Angelesa prošlo već puno godina, Galaxy ne posustaje. U momčadi se trenutno nalazi bivša velika nada Barcelone Giovani dos Santos, velika nada američkog nogometa Gyasi Zardes i još nekoliko američkih reprezentativaca, no razlog zbog kojih smo se dotakli američkih Galacticosa jest da su u njemu ponovno spojili tandem Robbie Keane mdash; Steven Gerrard. Da ova liga još uvijek poprilično zaostaje kvalitetom za Europom, jasno je iz činjenice da Gerrard i Keane tamo izgledaju kao igrači iz najboljih dana Liverpoola, dok u Europi ne bi mogli pronaći angažman u klubu s ozbiljnim ambicijama. No, bez obzira na kvalitetu lige, sjajno je vidjeti ovakva dva nogometna znalca na terenu, posebno u istoj ekipi. Kada je u utakmici protiv Seattle Soundersa Robbie Keane zabio, golu se najviše veselio upravo Gerrard. Iako su obojica zaradili za dva života i igranje nogometa u poznim godinama im zaista nije potreba, jednostavno je prekrasno vidjeti kako ta dva starca uživaju u svakoj sekundi provedenoj na terenu. Stoga samo možemo reći hvala MLSmdash;u što nam pruža mogućnost da još koju godinu uživmo u gledanju njih dvojice, Pirla, Ville i ostalih nekad velikih igrača. Možda nije kvalitetna kao što smo navikli gledajući lige petice, ali je svakako mdash; šmekerska. Popularizacijom nogometa i navijači su se uspjeli suživjeti s momčadi iz svog grada, pa sada više ni atmosfera nije trula kao nekada kada je “soccer” tek dolazio. Sve u svemu, LA Galaxy su dobili novog navijača, a MLS vjernog pratitelja.
(Toni Perković)
Aleničev vraća Spartak na stare staze slave
Svatko tko je pozorno pratio nogomet 90mdash;ih vjerojatno se sjeća sjajnih nastupa Spartaka iz Moskve u Ligi prvaka. Odlični nastupi u grupnoj fazi Yurana, Nikiforova, Aleničeva, Tihonova, Kečinova, Onopka koje uredno nisu pratili rezultati u eliminacijskoj fazi u veljači kad je rusko prvenstvo u fazi hibernacije kao i forma ruskih ekipa, Od 2001. popularno “Meso” čeka na osvajanje titule jer niti naftni gigant Lukoil niti gazda Fedun ne uspjevaju najpopularniji ruski klub vratiti na stare staze slave. Ovo ljeto je za trenera doveden Dmitrij Aleničev, igrač iz zlatnog razdoblja 90mdash;ih koji je dobro startao u prvenstvo s 10 bodova u četiri uvodna kola. Preferira sustav 4mdash;2mdash;3mdash;1 koji se u pojedinim fazama pretvara u klasični 3mdash;5mdash;2. Ekipa je sastavljena od iskusnijih igrača iako naprimjer svoju šansu na vratima čeka velika nada ruskog nogometa Anton Mitruškin, najbolji vratar Umdash;17 prvenstva prije dvije godine na kojem je Rusija bila prva i važan dio jake ruske Umdash;19 reprezentacije koja je ovog ljeta bila srebrna. Kratki spoj na relaciji klubmdash;navijači je nakratko izazvao odlazak djeteta kluba Artema Dzyube u Zenit. Hoće li Spartak uspjeti prekinuti dominaciju jačih i bogatijih (špekulacije govore da Zenit ima oko 300 milijuna dolara budžet, dok je Spartak otprilike na duplo manjoj svoti) Zenita i CSKA ostaje za vidjeti, možda već u idućem kolu kad je na redu gradski derbi protiv “Konja” CSKA. Usput, Spartakovi navijači su prošle godine unatoč sezoni za zaborav bili daleko najvjerniji s prosjekom oko 25 tisuća po utakmici, drugi najgledaniji, Terek, je bio na 16 tisuća, dok je generalni ruski prosjek oko 13 tisuća po utakmici.
(Domagoj Mikulić)
Juventus preorao kinesku oranicu za svoju sedmu Supercoppu
Talijani nastavljaju iznenađivati specifičnim sitnicima svako malo. Odluka da se finale Supercoppe igra u Šangaju s financijske točke gledišta je razumljiva, međutim, čini se da se odigravanje samog meča uzelo organizacijski zdravo za gotovo. Jer, kako objasniti katastrofalan teren u Kini gdje je igračima primarna zadaća bila sačuvati vlastite noge umjesto da pokušaju zaigrati žešće i čvršće budući da je trofej u pitanju? Tako smo, svi mi nesretnici koji volimo Calcio, bili osuđeni gledati iznimno užasnih prvih 45 minuta uz vrlo netalentiranog režisera utakmice koji se najlošije snalazio od svih protagonista. Najbolje će situaciju opisati ovaj dosjetljivi komentar: “Lichtsteiner šutne na gol, a u usporenoj snimci gledaš kako Del Piero šutira Didi.”
Vidjeli smo tek jedan udarac prema golu Lazijevog Marchettija i to je bilo sve što je važno za spomenuti. Bezidejni Juventus postavljen u 3mdash;5mdash;2 više se brinuo kako ugasiti povremene bljeskove Andersona, Candreve i Klosea nego kako pokušati iskreirati što prema naprijed. Sva limitiranost formacije 3mdash;5mdash;2 najlakše dođe na naplatu kad vam je seconda punta izuzetno neraspoložena što je kod Bianconera i bio slučaj. Mlađahni Kingsley Coman zaigrao je u napadu iza našeg Marija Mandžukića i odigrao izuzetno loš meč u tehničkom aspektu za što je dakako zaslužan i užasna “travnata” podloga. Nije niti naš reprezentativac briljirao, no ruku na srce, nije niti imao upotrebljivih lopti.
U nastavku utakmice rasplamsao se ritam igre i polako je to sve počelo ličiti na solidnu nogometnu predstavu. Brzo se Mandžukić našao u stopostotnoj situaciji koju je naivno promašio, odnosno, Federico Marchetti obranom spašava Biancoceleste od primljenog pogotka. Juve je zatim nanjušio krv i krenuo jače gristi.
U 69. minuti, prvaci Italije dolaze u vodstvo. Stefano Sturaro lijepo je s desnog boka ubacio loptu u srce peterca Rimljana gdje je Dušan Basta neuspješno pokušavao zaustaviti u skoku novu sedamanesticu Stare dame. Mandžo je elegantno poentirao glavom, baš kao nekad njegov prethodnik u napadu s istim brojem na leđima. Taj pogodak dao je krila Zebrama, pa su nastavili jednakim tempom i nagrada je stigla vrlo brzo.
Četiri minute kasnije, Mandžukić je probio po desnoj strani i centrirao prema Paulu Pogbi koji je lijepo namjestio loptu za otvoren šut novoj velikoj nadolazećoj zvijezdi Serie A mdash; Paulu Dybali. Mladi Argentinac lijevom nogom zakucava loptu pod gredu nemoćnog Marchettija i tu se priča polako počinje privoditi kraju, jer vladari Apenina u posljednjih dvadeset minuta suvereno kontroliraju dešavanja na terenu. Tako je Juventus postao talijanski rekorder po broju osvojenih superkupova. Broje ih sedam u riznici, dok pomalo zaboravljeni Milan ostaje na šestici. Ovom je pobjedom torinski sastav pokazao da nije izgubio svoju iskonsku snagu mdash; pobjednički mentalitet, koji i unatoč odlascima fundamentalnih igrača poput Andree Pirla, Artura Vidala i Carlosa Teveza ostaje jednako čvrst. Pored toga, Massimilano Allegri je ponovo pogodio s izborom formacije i postavio jedanaestoricu u pouzdanu varijantu 3mdash;5mdash;2 te tako očekivano otupio oštrice Piolijevog stroja. Juventus, bez obzira na novi trofej, plovi opasnim vodama jer kralježnica tima se tek gradi. Dojam je da tu visoke kvalitete ima, no ipak, potrebno je vrijeme da stvari skroz sjednu na svoje mjesto.
Kad je Lazio u pitanju, ekipa koja je prošle sezone igrala ponajbolji nogomet na čizmi ostala je netaknuta i svi su na okupu za novu sezonu, pojačani zanimljivim mladim igračima poput Kishne, Milinkovićamdash;Savića i Morrisona. Poslagani u formaciji 4mdash;3mdash;3, očekuju od svog ubitačnog napadačkog trozubca da ih nosi preko Bayera iz Leverkusena u skupine Lige Prvaka. Apotekari bi im ipak trebali biti ravnopravniji konkurent od Juventusa, a i ulog u tom dvomeču koji ih čeka je puno veći.
Superkup je u teoriji šminkerski trofejčić kojeg je lijepo uzeti u startu sezone da se atmosfera uoči ulaska u prave bitke podgrije, dok gubitak istog, ne treba predstavljati nikakvu katastrofu i pretjerane razloge za razbijanje glave. Uostalom, riječ je o dvije momčadi koje su prethodne sezone bili u vrhu prvenstvene ljestvice i finalu domaćeg kupa.Kvaliteta je, sama po sebi, na nivou i to bi se od jeseni trebalo manifestirati kod Lazija i Juventusa.
(Dejan Lovrić)
Novi početak iz ponora 3.lige
Zbog velikih financijskih dubioza, teška sudbina zadesila je bugarskog velikana CSKA iz Sofije. Bivši klub Tončija Kukoča prvi se puta u svojoj povijesti suočava sa igranjem 3.lige, što je veliki udarac za najtrofejniji bugarski klub (rekordan 31 naslov u prvenstvu, 19 puta pobjednici Kupa). Momčad se u potpunosti raspala, svi igrači dobili su odriješene ruke da pronađu nove poslodavce. Među njima je i Kukoč, koji još uvijek traži novi klub. Bez ijednog stranca u ekipi, CSKA je jučer započeo lov na drugu ligu. Na domaćem su terenu, uz veliku i bučnu potporu navijača, lakoćom svladali Strumsku Slavu sa 3mdash;0, te na taj način potvrdili najave o što skorijem povratku u elitni razred bugarskog nogometa.
(Ivan Mušlek)
I krenu “Nane” pobjedom
Nakon ipak neočekivanog ispadanja West Hama iz Europe od strane rumunjske Astre određeni dio publike je već počeo dizati obrve na račun Bilićeve sposobnosti ophođenja s najvećim trenerskim izazovom u njegovoj karijeri. Doduše, tragikomična je realnost da većina tih obrva obitava u ovom našem, hrvatskom podneblju; što opet stavlja u prvi plan ovdašnju nogometnu kulturu i nedostatak iste. No, nakon jučerašnje pobjede Bilićevih trupa na Emiratesu, prve West Hamove pobjede kod Arsenala još od 2007., mnogi su iz tog kampa kritičara pohrlili glorificirati svoje navodne nade položene u našeg trenutno najprominentnijeg trenera.
Ipak, donositi bilo kakve zaključke o Biliću u kontekstu West Hama nakon jučerašnjeg trijumfa jednako ima smisla kao i nakon blijedog pripremnog perioda koji uključuje i famozne zabrinjavajuće europske predstave. Komparativno, ova pobjeda može donijeti toliko lošeg Biliću, koliko je s druge strane uspješni pripremni period samo produbio euforična očekivanja od Wengerove momčadi, one koja redovito ulazi s velikim ambicijama u prvenstvo, da bi praktički sami sebe izbacili iz utrke do blagdana Svih svetih. Bilić mora biti svjestan kako njegova igra još ima mnoštvo upitnika; napad se bez ozljeđenog Valencije previše oslanja na individualnu kvalitetu Payeta, dok se nastup Zaratea može usporediti s onim Coutinha protiv Stokea mdash; vidljiv samo pri greškama sve do fantastičnog pogotka.
Obrana je doduše imala svoje lice i naličje, generalno predstavljajući impresivniji dio West Hamovog nastupa. U prvom dijelu se činilo kako je pitanje vremena dok netko od razigranog trojca Ozil mdash; Oxlademdash;Chamberlain mdash; Ramsey pronađe put ili do Girouda ili do gola, pogotovo jer je West Hamova zadnja linija djelovala nepovezano i nervozno (u prvih pola sata su i Tomkins i Ogbonna, uz Noblea, pokupili kartone), uporno ostavljajući previše prostora zbog problema u pokrivanju zone ispred šesnaesterca nauštrb individualnog praćenja igrača, a koje je često bilo poprilično naivno i diletantski izvedeno. Drugo poluvrijeme je pak ponudilo smireniju, koherentniju varijantu defanzivnog bloka, gdje se mdash; uz vrlo dobrog Winstona Reida mdash; naročito istaknuo mladi šesnaestogodišnji debitant Reece Oxford, koji je strpljivo i odgovorno “pospremio” Ozila.
Neki će reći kako je Slaven Bilić narodski rečeno “imao više sreće nego pameti”, ali nekada tu sreću i treba isprovocirati. Trenerski pečat je neizbježno primjetiti po činjenici da je u drugom poluvremenu Slaven očito uvidio greške u igri i sveo ih na minimum. Ali jučer je West Ham imao s(p)retno i naglo vodstvo kao vodu na svoj mlin; treba tek vidjeti kako će se momčad postaviti u utakmicama protiv ekipa koje pretendiraju na sličnu poziciju kao i oni. Ponajprije im malo više kreacije i smislenije igre u napadu ne bi škodilu, a to tek moramo vidjeti kako će preslagati. Svakako, obećavajući start Naneta, kojeg tek čeka dug i mukotrpan posao.
