Search
Close this search box.

U registaturi #9 – zabavna, ali ne i dobra utakmica na Anfieldu

Ooooh what a game!

Znate kakva utakmica Liverpoola i Arsenala? Poprilično grozna. Naravno da ovakva utakmica ne može proći bez pozornosti generalskog štaba, ali vjerujte da nije bilo trganja za to tko će pisati analizu. Čak je jedan prorok rekao da će biti negledljiva utakmica. Ono što svakako stoji, utakmica je bila zabavna. Odličan intezitet, promjene vodstva, čak šest golova. Ali razlikujmo pojam dobre utakmice i pojam zabavne utakmice. Jer to nisu sinonimi. Danas smo gledali zabavnu utakmicu, ali jedino dobro je bilo što nitko nije slomio nogu.

Mislite da smo preoštri? Pozivamo vas onda da u komentarima ostavite svoje viđenje utakmice. Koji su bili generalni planovi obje ekipe? Gdje su tražili višak, u kojim zonama i kakvim mehanizmima? Što se to događalo na terenu da nije bila posljedica slučajnosti i/ili momentuma.

Klopp u tri dosadanja susreta nije poraen od Man Utd / Foto: Liverpool

Krenimo od Liverpoola. Ekipa koja ima problema u posjedu. Teško stvara višak, sistemski gotovo nikako, ali ima i ozbiljnih problema s kvalitetom kadra. Toliko da mi se polovicom utakmice omakao komentar kako u Liverpoolu igra toliko konjina da je čudno kako domaće utakmice ne igraju na hipodromu. U jednoj ekipi spojiti Kolo Turea i Sakha na stoperima, tipove toliko sklone ispadanju, a usput drvene s loptom u nogama. Moreno kao bek koji na rubu kaznenog trčkara za Canom i smeta mu, umjesto da učini najjednostavniji overlap. Vezni red gdje su Can i Henderson valjda zaduženi za otvaranje prostora Milneru koji se izvlači na krilo da stvara višak jedan na jedan. Kako to naravno nema smisla, ostaje Canu da se snalazi i zapravo sam nosi kreaciju ekipe, uglavnom probijanjem linija.

Ibe i Lallana na krilima, bez ikakve jasne uloge. Mignolet na golu, koji prima gol u svoj kut i kroz noge, u situaciji kad Arsenal nije bio niti blizu stvaranju šanse. Sigurno da je jedno sedam igrača iz ovih početnih jedanaest za otpis. Clyne, Firmino, Can, pa i Henderson, Milner ili čak i Sakho u pravom kontekstu su dodana vrijednost.

Ali ima i puno lošijih ekipa, s lošijim kadrom, koje igraju bolje, s više strukture i smisla. Liverpool nema plan napada, kad veznjaci imaju loptu, obično im se dogodi da nemaju ideju. Nemaju ideju jer nemaju opcija za dodavanje. Za to je odgovorna slaba geometrija ekipe i manjak konekcija među igračima, a uzrokuje to da igrači moraju “izmišljati” dodavanja. Riskantne i teške lopte kroz obranu po principu “ako prođe, prođe”. Uostalom to je bio i stil Kloppove Borussije. Međutim, taj način igre mora bit nadopunjen drugim aktivnostima. Poželjan je igrač u špici koji može primiti loptu okrenut leđima, a apsolutno je nužno imati gegenpressing, povratni presing na sve one lopte koje ne prođu.

Tu dolazimo do idućeg problema Liverpoola. Ovo što oni rade to nije presing. Za kvalitetan presing potrebno je imati igrače sposobne čitati situaciju oko sebe. Svaki pokušaj presinga treba biti strukturiran, imati aktivne igrače koji napadaju loptu i naizgled neaktivne, koji postavljanjem brane pas opciju i oni koji postavljanjem osiguravaju aktivne sudionike. Tek onda suparničkog igrača možeš uhvatiti u zamku. Možda i najvažnije, takav presing treba imati “okidač”, situacijski događaj koji moraju prepoznati igrači i na njega reagirati. Znači zatvaramo presing onda kad lopta ide prema igraču na liniji i onda kad ju na centru prima igrač leđima okrenut golu. U svim drugim situacijama se povlačimo u zonu i održavamo kompaktnost. Međutim, ova postava Liverpoola ima problema s time šta sadrži previše (kako ih od milja zovemo) konjina kojima prepoznavanje situacija i nije baš najjača snaga stoga se nešto što se zove metoda pokušaja i pogrešaka vrlo lako pretvori u bezvezno natrčavanje, gdje svatko stvarno daje maksimum, ali se energija rasipa uzalud. Čak da jedan ili dva igrača ne odrade svoju zadaću, pressing ne može biti playmaker, a kad je pet ili šest krivo postavljeno, jadni naš Klopp ima svu šansu posijediti od muke.

Jasno je kako će Kloppu, uz ozdravljenje nekoliko boljih igrača, trebati još pet do šest njegovih pojačanja, igrača koji su istovremeno fizički moćni istrčati zadano, ali koji će imati potrebnu dozu igračke inteligencije.

Dvostruki strijelac Firmino

Mala napomena. Benteke je u ovoj ekipi strano tijelo. Ostali trče, makar određeni broj zujao bez veze, ali on se ne uklapa niti u to. Međutim kad je on na terenu daju se golovi. Razlog je što je tada na snazi plan koji svi razumiju. Zašilji prema njemu i napadni drugu loptu. Makar plan bio toliko siromašan i bolno jednostavan on postoji i izvršava se, što nije baš često. Kad zadnjih par minuti staviš stopera (!!) da mu pomogne, onda je izjednačujući gol neminovnost. I ovo nije sarkazam, to je bio najlucidniji trenerski potez na utakmici, jedini za koji znamo koji mu je cilj, što se s njime dobiva i na što se cilja.



Nakon što smo odužili o Liverpoolu, kraće o Arsenalu. Plana kako napasti i osvojiti bodove nije bilo, ali zato je Wenger imao na umu kako se obraniti. Poučen iskustvom Citya i znajući za očite probleme Liverpoola, opširno opisane gore, odlučio nastupiti poprilično konvencionalno, dapače Aston Villovski. Oduzeo je prostor Liverpoolu dubokim postavljanjem i prepustio im loptu i posjed. Zapravo je zaigrao na kartu tranzicije koja i nije baš štimala perfektno. Bez kontrole sredine i pravog ritma, Ozil nije dolazio do izražaja, bio je igrač manje. Problem je djelomično bio i u Ramesyu, koji je bio u istoj zoni s Flaminijem. Korisno za obrambenu fazu, ali teško su preko njega prenosili loptu u iduću fazu napada. Krila ni dovoljno visoko da opterete zadnju liniju Liverpoola ni dovoljno blizu da se preko njih izlazi. Tipično Wengerovski, odlučio se glumit Villu, ali samo polovično, jer je imao tri gotovo neaktivna igrača u fazi obrane, jako loše pozicionirana za kontru. Giroud u jednoj finoj partiji, na stranu golovi, jedini je od prednjeg četverca bio konstantno koristan za ekipu. Francuski Anton Maglica, iznimno je vrijedan špic koji otvara prostor suigračima, mobilan i jak u duelu, sposoban igrati daleko od gola i zatim stizati u završnicu. Zaboravimo često koliko je dobar kad prihvati svoje okvire, a ovo je jedna od njegovih utakmica gdje je bio svjestan da nije gazda, tako da i nevjerojatni promašaji nisu uzeti za zlo. Kad zamisli da je zvijezda, onda izostane ovaj rad i ostanu samo promašaji i novinski natpisi koji vape za novim špicem u Arsenalu.

Na kraju krajeva, utakmica taktički jako siromašna, bez pravih uzoraka sve do 85. minute. Ali tko igra za raju i zanemaruje taktiku završi 3:3 u utakmici koja sigurno nije bila dosadna. Ako ništa Firminov gol je bio nešto posebno.

Mihovil Topić, GPB

Lisice lukavo do pobjede

Tottenham neće uzeti titulu ove godine, na razočarenje potpisnika ovih redova koji bi tako potvrdio bar pet svojih teorija. Leicester je po ustaljenom modelu odigrao svih 90 minuta, stvorio tri gužve ispred Llorisa i uzeo tri boda.

Dva kluba koja smo dosta gledali u zadnje vrijeme, reklo bi i s razlogom, večeras su gledala jedan nasuprot drugog. Letimični pregled sastava daje zaključak da su oba trenera izašala s uobičajenim formacijama i igračkim kadrom. Po mom skromnom sudu Tottenham je najzanimljivija EPL ekipa, sa najboljom igrom u posjedu. Pochettino iako zakleti madridista je trener kojem je Guardiola uzor, to se i vidi.

Pochettinov Tottenham je jedna od najzanimljivih momadi engleske lige

Znajući osnovne karakteristike jednih i drugih, unaprijed smo mogli s dosta sigurnosti predvidjeti na šta će ova utakmica ličiti. Tottenham je ekipa koja teži posjedu, Leicester će igrati zatvoreno, tražiti priliku iz tranzicije. Tako je i bilo, domaćin je držao loptu i više od 60%. Zanimljivo je bilo vidjeti kako je Pochettino radio prilagodbe za Ranierijevu defanzivu. Prvo smo vidjeli Eriksena koji je redovno ulazio s krila u sredinu, gdje se i onako snalazi savršeno. Tu je domaćin redovno imao 3 vs 2.

Drugo, lopta nije uvijek išla od Llorisa sistematično preko stopera, već je golman mnogo češće nego obično, brzo izbijao loptu, preskakajući igru i tražeći Kanea, tj. pokušavajući uhvatiti Lisice prije nego stanu u svoju 4-4-2 zonu. Treće, gustu 4-4-2 zonu htjeli su uhvatiti na krivoj nozi dijagonalama koji su ispaljivali najčešće stoperi, a koje su tražile prostor između krila i beka gostiju.

I sve to opet ne mora donijeti rezultat kad igraš protiv protivnika koji slijepo i ustrajno poštuje svoje defanzivne planove, koji drži postojanu i pokretljivu defanzivnu zonu i u kojoj svaki od jedanaest igrača ima jasan defanzivan zadatak. Pratio sam posebno kretanja bez lopta prve dvije zvijezde Leicestera, Vardya i Mahreza. Vardy stoji stalno uz jednog holdera, pozicionira se ili blizu njega ili na putu između njega i lopte. Mahrez drži svojih dvadesetak kvadrata zone, ispred desnog beka, niti jednom neće zaboraviti lijevog beka domaćih.

Obrana Leicestera pohvata mnogo toga, a nekako najlošije reagira na povratne lopte s boka. Lijevi bek Davies dva puta je imao dovoljno prostora tražiti priliku niskim povratnim loptama gađajući prostor koji se otvara kad Kaneovo utrčavanje isprate oba stopera. Lamela je tako s pozicije točke s koje se izvode penali dva puta mogao i morao zabiti gol.

Kad smo već tražili na koji način domaćin ipak može zabiti i uzeti tri boda, i dok su Okazaki i Vardy već bili na tuširanju, gol je zabio gost – i to niko drugi do legendarni Robert Huth. Neometan, onako visok, s čudovišnim trzajem glavom.


Tottenham je platio cijenu par promašaja, ali i ozbiljnih problema u red zoni protivnika. Mladost nekad uzima cijenu, nekad je premalo strpljenja i prebrzo se centrira. Protiv Lisica je to izgubljena lopta.

Rijad Durkić, GPB

Tko je tu gost, a tko domaćin?

Protekli vikend u Calciju donio je osam od deset gostujućih pobjeda. Ako se netko zafrkavao u kladionici pa lupao napamet dvojke na nekom “narodnom” listiću, sad vrlo vjerojatno razmatra hoće li na Bahame ili Maldive. Obraz domaćih spasili su donekle Carpi i Roma.

Carpi je upisao pobjedu vrijednu prvoligaškog života – srušen je Udinese rezultatom 2-1. Teška utakmica za obje ekipe gdje je slavila ipak ona motiviranija. Udinese se zadovoljava mirnom plovidbom zlatnom sredinom Serie A i mogli bi mnogima postati dragi gosti do kraja sezone. Ovdje ćemo istaknuti jedno ime – Lorenzo Pasciuti, veznjak Carpija koji je postigao po najmanje jedan pogodak za svoju sadašnju ekipu igrajući za nju od Serie D do Serie A. Podatak kojim se doista malo tko u profesionalnom nogometu može pohvaliti.

NULL

Drugi domaćinski uspjeh, ako ga tako možemo i nazvati, djelo je Rome. Podjela bodova na Olimpicu između Giallorossija i Rossonera ukazala je na jedno – obje momčadi igraju bez odlučnosti i samopouzdanja. Viđeno je tako dosta tzv. alibi poteza jer malo se koji pojedinac usudio iskakati iz dosadnog šablona postavljene igre. Šesnaestogodišnje čudo od djeteta na vratima Milana ponovo se istaknulo. Gigio Donnarumma, o kojem smo pisali krajem listopada prošle godine, imao je nekoliko kvalitetnih intervencija i djelovalo je poput prekaljenog rutinera. Mihajlović i društvo imaju i previše briga, međutim, vratarske probleme crveno-crni neće imati narednih godina.

Dodajmo ovoj priči još i informaciju kako je mladićev agent dobro poznati Mino Raiola, debeljuškasti menadžer Zlatana Ibrahimovića, ali i Paula Pogbe. Dakle, dodatna je to garancija talijanskom wonderkidu za razvijanje impresivne karijere.

Najveći domaći kiks djelo je drugog milanskog diva. Crnoplavi ostali su šokirani u nedjeljno podne, djelo je to opakog Sassuola, talijanske ekipe koja je već skinula skalp Juventusu minule jeseni. Veliki promašaji Intera, najviše Adema Ljajića, morali su po starom nepisanom nogometnom pravilu biti naplaćeni. U sudačkoj nadoknadi nakon dvije pogreške u seriji Murilla, a potom i Mirande, iz jedanaesterca je poentirao Domenico Berardi.

Svih devedeset minuta odigrao je i naš reprezentativac Šime Vrsaljko i to na vrlom visokom nivou, još jednom pokazavši kako je istinski materijal i za puno veće sredine od kluba iz Reggio Emilie.

Posrtaj Mancijijevih trupa dodatno je galvanizirao Napoli i Juventus. Dok su se Partonopei doslovno poigravali s davljenikom Frosinoneom (1-5), Juve je odigrao pravu mušku utakmicu na Marassiju protiv Sampdorije. Pobjedom 1-2 ostvarena je i deveta pobjeda u nizu, pamtit će se lijep pogodak Paula Pogbe za vodstvo od 0-1. Poentirao je i stari lisac Cassano, no to nije bilo dostatno Montellinim izabranicima za potencijalno iznenađenje. Allegrija, kao i pristalice Stare dame, raduje spoznaja da je kvalitetnih 90 minuta odradila i prinova iz Intera, Anderson Hernanes. Konačno, na poziciji registe umjesto suspendiranog Marchisija, odigrao je vrlo dobru utakmicu uz neke sitne (logične) pogreške.

Bianconeri su tako ponovo potvrdili svoju renesansu i potpuni povratak u Scudetto utrku, dok se čini da tim iz Firenze pomalo opada. Njih je na Franchiju skinuo Lazio – ekipa koju Bianconeri moraju obožavati jer su prvo oteli Interu važna tri boda na San Siru, a prije toga oba puta izgubili od Juventusa u direktnim okršajima za Superkup i ligaške bodove.

Nesretna opatica nikako nije mogla pregristi pogodak Sergeja Milinkovića-Savića u 90+2.

Dejan Lovrić


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter