Search
Close this search box.

U Registaturi #2 – Vikend derbija

El Claacute;sico

Katalonska filharmonija pod dirigentskom palicom maestralnog “don” Andresa Inieste nanijela je Real Madridu jedan od najbolnijih poraza u povijesti međusobnih okršaja. Apsolutna dominacija, pobjeda od 4 gola razlike i još pregršt šansi kojima je ona mogla i trebala biti kudikamo veća, samo su dio priče. Negdje oko 60. minute utakmice Busquets je primio loptu na centru terena. Lopta je bila kod njega, a on je stajao u mjestu. I dalje je stajao, i on i lopta. I još. I još. Gotovo 8 sekundi prošlo je prije prvog pravog pritiska suparničkog igrača, što je na momente dalo osjećaj kako se radi o revijalnoj prijateljskoj utakmici davno umirovljenih zvijezda, a ne o najiščekivanijem svjetskom derbiju.

Povratak svojim korijenima i postulatima Pepove ere kao najslavnije u povijesti kluba bila je vidljiva na nekoliko razina. Najprije u samom stilu igre, strpljenju kojim je svaki posjed i pas zračio, s jasnom nakanom da se Benitezov defenzivno neodgovoran prednji i vezni red što više izolira u mnogo malobrojnih i nepovezanih linija koje je onda Barcelona viškom lako kontrolirala. Puno igrača na malom mjestu, “otkrij se i predaj -nogomet” svoju su najveću koncepcijsku vrijednost dobili u Sergi Robertu, podcjenjenom projektu La Masije koji je podsjetio na to da Barcelona i dalje ima vrhunskih potencijala u omladinskom pogonu, te da se trend naginjanja sve većem dovođenju skupocjenih pojačanja bez uvjerljivog i iskrenog promoviranja svojih igrača može prekinuti. Formalno startavši na poziciji desnog krila, svojim je konstantnim ulascima u sredinu predstavljao višak i razvlačio Kroosa i Modrića u svim mogućim smjerovima. Prvi gol zapravo je savršena slika cijele utakmice – niz od 36 dodavanja u kojem je sudjelovao svaki igrač, beskrajne povratne lopte i sitni pasovi koji ubijaju tempo, sve dok suparnik ne pokaže gdje je meki trbuh. Sergi je to prvi realizirao, povukao dijagonalu i savršeno uposlio Suareza koji je i u još jednoj utakmici dokazao zašto je, što se razumijevanja prostora i kretnje tiče, daleko najbolji napadač na svijetu.

Grafika: laacib.net

Benitezova ideja postavljanja svih kreativnih snaga u ekipu s nakanom da se nemessijevskoj Barceloni uzme lopta i nametne ritam doživjeli su bolan krah, a visoko postavljena zadnja linija koja je u tu svrhu pokušala staviti pritisak na suprotnu polovicu bila je uhvaćena ispred lopte i igrača koji na nju natrčava njima iza leđa barem 6 puta na utakmici. Nemogućnost uspostave linija pasa zbog kaotičnog i anarhičnog kretanja (ili nekretanja) prednjih igrača imala je užasne posljedice i po defenzivnu stabilnost – niti u jednom trenutku poslije gubitka lopte, Real nije izgledao kao stabilna momčad sposobna iskontrolirati kontru prije nego li se regenerira. Posebno je u oko upala Jamesova nezainteresiranost da poprati Albu u fazi obrane, čime je Neymaru u duelu protiv Danila stalno omogućio prednost i višak. Brojni analitičari i novinari su desnog beka domaće ekipe pribili na stub srama, nimalo ne uvažavajući taj kontekst. Kako je igra odmicala, uzorak je bio sve vidljiviji. Poput anakonde ili kakve druge beštije iz Amazone koja prilično pasivno promatra plijen prije nego li ubode i proždre ga, Barcelona je sustavno i na vrlo frustrirajuć način izjedala tkivo i strukturu domaće ekipe.

Znači li ovakav poraz ujedno i kraj za Beniteza? Ako nije zadnji čavao u lijesu, sasvim je sigurno onaj najbitniji – jedna stvar je izgubiti derbi, druga stvar je biti čak i demoliran, ali nešto sasvim treće je neispoštovati i ne provesti niti najosnovnije nogometne operacije koje su stvar voljnog momenta i ispravnog stava. U jednom trenutku, pomalo nestvarno, činilo se kako i igrače, i trenera i navijače domaće ekipe sasvim briga hoće li izgubiti s 2, 3 ili 8 golova razlike. Za razliku od Švaba koji su prilikom protuofenzive Crvene armije na Berlin sami sebi obećali da će, bez obzira na neminovan poraz učiniti sve da suparnik tu svoju pobjedu što skuplje plati, Realovi igrači ulovili su se u kolo i tijelima ispisali “Sloboda narodu” ili neku drugu prigodnu parolu kojom su učinili da se njihovi nemesisi iz Katalonije i Moskve osjećaju jako ugodno na njihovom terenu.

Možda najupečatljiviji prizor stigao je u 77. minuti kada je Bernabeu ustao da zaplješće Iniesti, gotovo 10 godina nakon što je isto napravio za brazilskog virtuoza Ronaldinha. Čovjek koji nema sreću, jer živi u eri Lea Messija, u eri u kojoj su se Zlatne lopte pretvorile u nagrade za najbolje strijelce, odigrao je jednu od najdomljivijih partija u karijeri. Na jedan trenutak, vidjela se sva morbidnost ljepote nogometa. Bio je to pljesak koji je na simboličan način označio priznavanje suparniku da je bolji, ali na samo nogometu razumljiv način pomirio krajnosti koje su sve svoje razlike barem za trenutak stavile u stranu kako bi proslavile sportsku besmrtnost kojoj su upravo svjedočili. Ako ste mišljenja da je ovakva konstrukcija izrazito patetična – apsolutno ste u pravu – što je nogomet nego patetika i idelaizam upakiran u macho paket aktualno dominantnijih socijalnih normi? (V.K)


Gigi Gigio

Subotnji derbi Juventusa i Milana očekivano nije ponudio pretjerani loptaški spektakl. Velika većina neutralnih nogometnih sladokusaca uživala je u ranije odigranom El Clasicu, odnosno, tu nisu uživali samo navijači madridskog Reala i oni koji su čekali na kladionici inače uvijek dobitan par – oba daju gol i 3+. Stoga je ovaj sudar talijanskih divova imao zadatak smiriti strasti i prikazati ipak mirnija događanja na travnjaku. Tako je i bilo, iako je sam tempo utakmice bio na prilično visokom nivou.

Grafika: calcioindiretta.org

Mihajlovićev Milan na prvi pogled djeluje puno kompaktnije i organiziranije u odnosu na Inzaghijev prethodne sezone, pa su tako odabrali oprezniji kontraški pristup u Torinu. Kroz postavku 4-3-3 zamišljena je ideja brze tranzicije i kontranapada preko Cercija, Bacce, Bonaventure i Nianga koja je donekle i dolazila do izražaja i prostora, budući da su domaći ostavljali solidne koridore između obrambene i vezne linije. Rossoneri to nisu uspjeli kapitalizirati jer je brzonogi Cerci katastrofalno reagirao u jedinoj konkretnoj prigodi gostiju kada je glavom loše zahvatio loptu. S druge strane, Bianconeri su pokušavali razviti igru u svom najpogodnijem sustavu za to – 4-3-1-2. Allegri se odlučio za najfluidniji izbor s Dybalom kao povučenim napadačem i Hernanesom iza njega. U načelu, logična zamisao, no na terenu, stvari su drugačije jer je novopridošlica iz Intera možda i najgore “pojačanje” Juventusa posljednjih godina.

Kako je Inter nasamario Juventus…

Prespor, nesiguran u posjedu, ponekad nespretan i nedorečen najkonkretniji je opis slabašnog učinka popularnog Profete (proroka) koji je na terenu proveo 45 minuta. U klubu kažu da je došlo do povrede, međutim, to treba uzeti s dozom sumnje budući da je nekada ponajbolji veznjak Serie A bio uvjerljivo najgori pojedinac na terenu. Dvanaest milijuna eura izvukao je Inter za njega i možemo se složiti – nasamario upravu crno-bijelih. Hernanes djeluje katastrofalno.

Njegovim izlaskom, Juve se prebacio u 352 (Bonuccijev ulazak) i zaigrao konkretnije i okomitije gdje su se najviše isticali Pogba, Alex Sandro i Dybala. Upravo je taj trojac iskreirao pobjedničku akciju koju je spretno finiširao po mnogima budući vođa Stare dame, Paulo Dybala.

Hrvatski reprezentativac Mario Mandžukić odigrao je svoju standardnu partiju s puno trke, energije i duela, najviše s odličnim braničem gostiju, Romagnolijem. Pred kraj je zapucao i jednu solidnu prigodu gdje je možda i mogao bolje reagirati i poentirati. Sve u svemu, sama kvaliteta nogometne igre nije bila na posebno visokom nivou jer pritisak pobjeđivanja prisutan je na obje strane. Tek je Juventus odlučio kao domaćin zaigrati malo riskantnije u nastavku što im se i isplatilo na kraju s vrijedna tri boda.

Milanu ostaje utjeha da nakon dugo vremena izgledaju kao tim koji ima glavu i rep, pa je pitanje vremena kada će ih početi nagrađivati i rezultati jer kvalitete za to imaju.

Ovaj ogled će se pamtiti po doista lijepoj nogometnoj priči dva Gianluigija. S jedne strane, jedan od najboljih vratara svih vremena, s druge, tek šesnaestogodišnje čudo od djeteta. Imenjaci, obojica strahovito talentirani. Prvi obilježava prošlost i sadašnjost, drugi budućnost.

Zašto volimo nogomet?

Datuma 19. studenog 1995. na stadionu Ennio Tardini susreli su se Parma i Milan. Prvi vratar domaćih, Luca Bucci, zbog ozljede nije mogao početi utakmicu. Navalu Milana predstavljale su same nogometne ikone Weah i Baggio i to je u najavi izgledalo problematično za tim Nevia Scale. Umjesto rezervnog vratara Niste, trener domaćih na teren šalje tada sedamnaestogodišnjeg Gianluigija Buffona. Ostalo je povijest. Utakmica je završena rezultatom 0-0, a pamti se izjava tadašnjeg stratega Rossonera, Fabija Capella: “Zaslužili smo pobjedu, ali do nje nismo došli isključivo zbog Buffona.”

Buffon i Donnarumma / Foto: acmilan.com

Narednih dvadeset godina Buffon će dominirati na globalnoj razini, a ta dominacija traje i danas. Kako sam kaže, braniti će sve dok se bude osjećao sposobnim za to, dok njegove partije govore same za sebe – kapetan i dalje pruža kvalitetna izdanja na golu torinskog kluba.

Četiri godine nakon profesionalnog debija legendardnog Gigija, rodio se Gianluigi “Gigio” Donnarruma. Danas mu je šesnaest godina (sedamnaestu puni 25. veljače iduće godine) i visok je 196cm. Prvi je vratar velikog AC Milana i po svemu sudeći, novo veliko talijansko vratarsko ime. Za svoje crveno-crne debitirao je 25. listopada u pobjedi nad Sassuolom (2-1) i od tada je prvi izbor Siniše Mihajlovića. Posebno se istaknuo u remiju protiv Atalante (0-0) uz nekoliko impresivnih intervencija. Gigio ima apsolutno sve predispozicije da preuzme štafetu – visina, agilnost, hrabrost u izlascima, refelksi, igra nogom…

Zapanjujuće je i to kako se praktički dijete u subotu poigravalo s Mandžukićem koji ga je konstantno pritiskao trkom pokušavajući ga uplašiti, potom i natjerati na pogrešku. Mladić se nije dao impresionirati, čak naprotiv, pokazao je zavidnu odvažnost i bez ikakvog straha zaigrao protiv aktualnih prvaka Italije. Dojam je dodatno začinio s nekoliko efektnih letova, posebno na udarac Andersona Hernanesa u prvom poluvremenu.

Derbi kao derbi neće ostati u nekom posebnom pamćenju široj masi, no za pristalice Rossonera i Azzura itekako hoće, a razlog leži u maloljetnom čudu od djeteta među vratnicama. Zbog ovakvih stvari, između ostalog, volimo nogomet.

Gianluigi Donnarruma, ime koje će se u budućnosti itekako spominjati u pozitivnom kontekstu. (D.L)


Priče s Otoka – Vardy, Klopp i Kane

Pogled na tablicu Premier lige iznenadio bi mnoge koji površno prate Engleze, budući da se na samom vrhu nalazi ni manje ni više nego Leicester City. Da dobro ste čuli, Leicester City! Klub iz Istočnog Midlandsa kojeg vodi talijanski stručnjak Claudio Ranieri najugodnije je iznenađenje dosadašnjeg dijela sezone. Razlog dobrim igrama i pobjedama, osim u treneru koji ih je dobro posložio možemo pronaći i u činjenici da u napadu imaju iznimno raspoložen i efikasan dvojac.

Jamie Vardy / Foto: wikipedia

Tandem Vardy-Marhez već je zajedno postigao dvadeset od ukupno dvadeset i osam Leicesterovih zgoditaka. Posebno se izdvaja Vardy koji se samo u jednom kolu nije upisao u strijelce, a zabijao je redom u posljednjih deset utakmica čime je izjednačio rekord Ruuda Van Nistelroya

Gledajući prošlogodišnju tablicu nakon trinaestog kola možemo primjetiti kako se Leicester nalazio na dijametralno suprotnoj poziciji od ove danas. Dok su prošle godine nizali poraz za porazom, ove godine ubilježili su samo jedan i to protiv Arsenala. Koliko će dugo izdržati pri vrhu pokazat će nam utakmice koje slijede, budući da pred njih tek dolaze pravi izazovi. “Lisice” će tako već u subotu dočekati United koji ima samo bod manje, a zanimljivo će biti i kroz idućih mjesec dana kada će igrati protiv Chelsea, Liverpoola, Evertona i Citya.

Upravo je Manchester City jedan od krivaca što je Leicester ovaj tjedan priča broj jedan u engleskoj i svijetu. “Građani” su do ovog kola držali prvo mjesto, a ispustili su ga nakon što im je Liverpool protutnjao kroz Etihad. Baš kao i u susretu protiv Chelsea, Jurgen Klopp je slavodobitno dizao ruke u zrak. Odluka da u prvih jedanaest uvrsti Firminha umjesto Bentekea pokazala se ključnom u ovom susretu. Mladi brazilac je uz sunarodnjaka Coutinha bio najzaslužniji što njegova momčad ima tri gola prednosti nakon samo pola sata igre. Ruku na srce, nisu imali težak zadatak budući da je obrana Citya djelovala izgubljeno u prostoru i vremenu. Evidentan je bio izostanak Vicenta Kompanya, ključne figure u njihovoj obrambenoj liniji. Iako je Aguero svojim golom vratio domaćinima kakvu takvu nadu pred odlazak na odmor više od toga nije išlo. Klopp je po običaju konstantno “skakao” oko trenerskog prostora, gurajući svoju momčad naprijed, te inzistirajući s nastavkom pritiska koji će u konačnici donijeti i četvrti gol. Nakon ove utakmice optimizam definitivno opet stanuje na Anfieldu.

Nemaju samo navijači “Redsa” razloga za optimizam, već i navijači Tottenhama. Oni su naime napokon dočekali buđenje Harrya Kanea koji je u u zadnja četiri kola postigao čak sedam golova. U visokoj pobjedi protiv Bilićevog West Hama, miljenik navijača Spursa ugradio je dva pogotka, te je propustio još nekoliko izglednih prilika.

Odlična predstava cijele momčadi budi optimizam navijača da u novom londonskom derbiju protiv posrnulog Chelsea odnesu puni plijen koji bi ih gurnuo još bliže vrhu tablice. (J.L)

Kad radničke sportske igre prerastu u nešto ozbiljno

1913. godine odlučila se grupa zaposlenika Philipsa osnovati nogometni klub. Za potrebe rekreacije svojih zaposlenika, uprava tehnološkog giganta, tada još sa sjedištem u Eindhovenu, omogućila im je financijska sredstva s kojima su pokrenuli vlastitu momčad. U međuvremenu se sjedište Philipsa prebacilo iz Eindhovena u glavni grad Nizozemske, Amsterdam, a nogometni klub postao je europski velikan. Philips danas zapošljava preko 105 tisuća ljudi u šezdeset zemalja diljem svijeta, a nogometaši PSV-a oduševljavaju milijune nogometnih zaljubljenika.

Grafika: superrepo.org

Baš kao i milijune drugih, aktualni prvaci Nizozemske oduševljavaju i autora ovih redaka. Jedna od najboljih omladinskih škola na svijetu iznjedrila je toliko velikana nogometne igre da zaslužuje poseban tekst. Igrače koji su u PSV-u igrali, a došli su u Eindhoven iz drugih sredina, još je manje potrebno predstavljati. O tome što PSV znači nogometu dovoljno će reći činjenica da je bio prva europska stanica za Romarija i Ronalda. Dva ponajbolja napadača i igrača svih vremena nosila su dres ovog nizozemskog velikana. No, da ne duljimo sa slavnom PSV-ovom prošlošću, pogledajmo čime danas momčad radnika Philipsa raspolaže.



Momčad PSV-a sastavljena je uglavnom od nizozemskih igrača. Svega sedam stranaca nalazi se na raspolaganju Phillipu Cocuu, još jednoj od legendi PSV-a i nizozemskog nogometa. Kao i prije, ni sada PSV u svojoj momčadi nema planetarnu zvijedzdu. Ime koje najviše odskače u momčadi jest Andres Guardado, 29-ogodišnji Meksikanac, kojeg vrlo dobro pamte i navijači Hrvatske sa svjetskog prvenstva u Brazilu. Guardado je uz Poulsena i Stijna Schaarsa najiskusniji igrač momčadi, što dovoljno govori da se radi o iznimno mladoj i potentnoj momčadi. Kapetan momčadi je Luuk de Jong , povratnik u nizozemski nogomet nakon avanture u Njemačkoj i Engleskoj. Još jedan Meksikanac, Hector Moreno, igra značajnu ulogu u PSV-u. U obrani mu najčešće pomažu Jeffrey Bruma, Jetro Willems, Kolumbijac Arias i Joshua Brenet. U veznom redu osim spomenutog Guardada, glavnu riječ vode Jorrit Hendrix, Adam Maher i Davy Propper, a u napadu dominiraju Luciano Narsingh, Belgijanac Lestienne, de Jong i Locadia. Na golu je još jedan izdanak PSV-ove škole nogometa Jeroen Zoet. PSV igra izuzetno ofenzivan i dopadljiv nogomet, a u njihovim utakmicama često pada puno golova. Za razliku od većine momčadi, čija se igra temelji na obrani, PSV gaji igru u kojoj je cilj zabiti gol više. Naravno, ne znači to da imaju lošu obranu, ali igraju igru zbog koje smo svi zavoljeli ovaj sport.

Nakon dvanaest kola u nizozemskom prvenstvu, PSV se nalazi na trećoj poziciji s četiri boda zaostatka za vodećim Ajaxom, a u Ligi prvaka nakon četiri kola imaju polovičan učinak i nalaze se na drugom mjestu iza vodećeg Manchester Uniteda. Do kraja grupne faze Lige prvaka čeka ih gostovanje na Old Traffordu i domaća utakmica protiv moskovskog CSKA-a. Velika je vjerojatnost da će momčad iz Eindhovena s jednom pobjedom iz te dvije utakmice proći dalje, i zaista bi ih bilo lijepo gledati i dalje u Ligi prvaka. Svaršen spoj mladosti i iskustva, domaćih igrača i kvalitetnih prinova ima priliku vratiti PSV među šesnaest najboljih momčadi starog kontinenta gdje nisu bili od 2007. (T.P)


Gladni Bundes-dino ili kako se teško riješiti navika

Borussia Dortmund izgubila je u Hamburgu i time nastavila svoju crnu seriju rezultata netom nakon povratka s reprezentativnih pauza. I dok je sezona afirmacije novog trenera i uvođenja novog, posebnog sistema i stila igre jako obzirna prema turbulencijama, vide se neki očiti nedostatci čije će ispravljanje biti do kraja sezone daleko najveći Tuchelov zadatak.

Foto: hsv-fanclubsammlung.de

HSV-ov recept bio je jako jednostavan – gurnuti sporog Lasoggu defenzivno na Hummelsa i prepustiti Sokratisu da vodi igru, pomjeranjem tjerati BVB prema boku. Ostatak bloka formirao se ispred dvojca u sredini, čime je BVB bio prisiljen izbjegavati upotrebu Gunodagana i Weigla kao ljudi koji daju smjer i smisao napadu, onih koji vode ritam iz dubine. Dozvoljavali su Ginteru, označivši ga očito kao najslabiju kariku domaćina, da bez lopte ode visoko i da se namami dijagonala prema njemu. I dok je to par puta prošlo i BVB na taj način osvojio prostor, žurba i hitrina u organizaciji napada koju su pritom demonstrirali sasvim su u suprotnosti s načelima Juego de Posiciona – sustava igre kojeg Tuchel zasad vrlo uspješno implementira, a čiji je glavni postulat pozicioniranje i davanje geometrije u posjedu koja u dinamici rezultira velikim brojem rješenja za igrača na lopti. Nasuprot tome, BVB je ovdje tjerao HSV da se brzo zgusne na stranu na kojoj je lopta, što je odrezalo sve linije pasa prema njihovim najkreativnijim igračima, onima koji rade višak – Reusu, Kagawi i Mikhataryanu.

Ovo se sasvim sigurno može riješiti – spuštanjem Wigla među stopere rasteretio bi se pritisak u sredini terena, dodatno izvuklo HSV van i mnogo više mjesta bi se dalo naći u međuprostorima za gore nabrojane igrače. Samo takve probleme donijele su kontre – nezauzimanje “ispravnih” zona i pozicija činilo je BVB puno ranjivijom u kontri, a često je ostavljala vrlo sporog Gunodagana kao jedinog osigurača (kao kod prvog gola domaćina). Što je utakmica i rezultat više odmicao, greške su bile češće, a kontre opasnije.

Domaćin napokon izgleda kao ekipa s glavom i repom. Prijeko potrebno ispadanje koje bi lustriralo klub od svih kadrova koji su godinama podbacivali na svim razinama možda i ne bude potrebno – ukoliko ova sezona služi kao orijentir, mislim da je katarza moguća i bez stravično bolnih rezova. Spahićeva ozljeda možda je i simbolična potvrda u tom smjeru – HSV bi trebao odustati od “prokušanih”, a uistinu starih i zadatcima (brze i agresivne) Bundeslige nedoraslim igračima okrenuti se svoj sili talenta kojeg liga i zemlja posjeduju. Iličević standardan – nikad ne odigra slabo, odradi svoje, nikad ne odskače naročito. Prije koju godinu legitiman izbor za reprezentativca zbog deficita igrača koji mogu davati dubinu i vole igrati široko, sada je pomalo i suvišan uz cijelu nisku mladih krilnih igrača koji su idući veliki projekti hrvatskog nogometa. (V.K)

Toni Perković, Vice Karin, Joško Listeš, Dejan Lovrić


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter