Kako neslužbeno doznajemo u četvrtak će se na sjednici Nadzornog odbora Hajduka raspravljati o novom treneru kluba s Poljuda koji bi trebao voditi klub na ljetnim pripremama i u novoj sezoni. Neki bi rekli da se proces odvio prekasno, a za pravo im daju katastrofalni rezultati proljetnog dijela prvenstva. Naime, nakon odlaska trenera Tudora dva dana prije početka prvenstva, predsjednik kluba Marin Brbić i Goran Vučević, sportski direktor, odugovlačili su neko vrijeme s odlukom o novom treneru mdash; dopuštajući stvaranje histerije, ali i uvlačenja kaosa u svlačionicu. Nakon (pre)dugog čekanja i neuspješnih pregovora s Eduardom Rejom, odlučuju se na privremeno rješenje do ljeta u vidu Stanka Poklepovića. Već tada bilo je očito da će se šest mjeseci, po mnogima idealnih za uigravanje za novu sezonu, baciti u vjetar zbog nedonošenja odluke. Špaco je u međuvremenu otišao, Vučević kratko sjeo na klubu i na koncu su postavili dotadašnjeg Tudorovog pomoćnika Harija Vukasa da odvodi još par utakmica. Čak ih je i Torcida u svojim porukama prozvala da im je dosta “jogurt stavova” mdash; aludirajući ne na pogrešne odluke, nego na odluke koje se ne donose ili ako ih donesu se krše ili sakrivaju iza nadređenih, podređenih i/ili članova Nadzornog odbora. Kao rješenje takve situacije odlučivanja često se zaziva da klubu treba “jedan gazda”, jer bi se onda znalo tko donosi odluke, ali, s obzirom da klub ima preko 6.000 gazdi (dioničara), postoji vrlo jasna zakonom propisana hijerarhija upravljanja: dioničari na Glavnim skupštinama biraju Nadzorni odbor, a Nadzorni odbor nadzire rad i bira Upravu koja upravlja klubom mdash; miješanje jednih drugima u posao je čak i kažnjivo po Zakonu o trgovačkim društvima. Ako se pak svi međusobno isprepliću u vođenju kluba mdash; onda bi trebalo ozbiljno promisliti da se klub ustroji kao Istra 1961 mdash; koja nema nadzorni, već samo upravni odbor kojeg postavljaju dioničari. Ali to je za neku drugu analizu.
Ukratko, da je situacija i dalje slična i nakon prozivki dijela javnosti, ukazuje nam i činjenica da, prema informacijama koje kruže, će pred Nadzorni odbor splitskog kluba Brbić i Vučević doći sa čak tri trenerska imena. Te će se na samoj sjednici odlučiti tko će biti novi trener!? Mnogi kažu kako je za tako nešto kriv Statut kluba koji predviđa ogromne ovlasti Nadzornog odbora kod donošenja bilo kakvih odluka, ali su u krivu mdash; naime konkretno u članku 29. Statuta Hajduka stoji da uprava mora dobiti “suglasnost prilikom izbora trenera prve momčadi“. Pravno gledano znači da bi Uprava trebala doći na Nadzorni odbor samo s jednim imenom i kazat da je to njihova odluka, a Nadzorni odbor bi im mogao dati suglasnost ili ne za tu odluku. Bilo kakvo sugeriranje članova Nadzornog odbora da se izabere neko ime ili da Nadzorni odbor bira između tri opcije moglo bi biti čak i kršenje zakona, ali i zdrave logike, jer poslovne odluke donose ljudi unutar kluba, a Nadzorni odbor je tu samo da ih nadzire da to rade sukladno Zakonu i Statutu te da naravno štiti interese svojih više od 6.000 direktno nadređenih dioničara. Kaos koji je bio u klubu 2011. godine kada je ovaj Nadzorni odbor počeo sa radom je svojevrsno opravdanje za ovakvo ponašanje i suradnju Nadzornog odbora i Uprave, ali bi svakako nakon novih izbora, zakazanih za početak srpnja, trebalo jasnije ograditi djelokruga donošenja i realizaciju planova i odluka Uprave od nadzora nad njihovim radom.
Mnogi se boje kako bi skorašnji izbori i promjene u Nadzornom odboru mogli prolongirati sve dugoročne odluke i paralizirati rad kluba, ali odluka o treneru je odluka koja će utjecati na sljedećih godinu dana rada prve momčadi, uspjeh u europskim natjecanjima, ali i direktno na razvoj mladih igrača te konačnu vrijednost istih na tržištu. Stoga se takva odluka mora donijeti čim prije, kada već nije donešena prije tri mjeseca nakon odlaska trenera Tudora. Kaos koji poslljednjih mjeseci vlada oko prve momčadi trebao bi biti dovoljan pokazatelj svima u klubu koliko je bitno ne odugovlačiti s odlukama. Svako otezanje višestruko i dugoročno čini direktnu štetu poslovanju kluba, kao i njegovoj vrijednosti mdash; a to je ono što dioničari mdash; njih preko 6.000 mdash; zasigurno ne žele.
BI
