Dominacija Real Madrida i Barcelone u La Ligi značajnu podlogu ima i u konceptu raspodjele novca od TV prava koji vrijedi u Španjolskoj. Naime, za razliku od engleske ili njemačke lige gdje klubovi zajednički nastupaju prema TV kompanijama pa potom ugovoreni iznos dijele ravnopravno i na osnovu postignutih rezultata, u španjolskoj ligi je na snazi drugačije pravilo. Dva najpopularnija kluba na tržištu pregovaraju samostalno čime su razlike u prihodima između njih i ostatka lige drastične. Tako su u sezoni 2013/2014 oba kluba dobila po 140 milijuna, a 18 ostalih, među kojima je i prošlogodišnji prvak Atletico Madrid, se zadovoljilo sa ukupno 475 milijuna eura. Razlika između Barcelone i Reala te Valladolida (18 milijuna eura) koji je tu sezonu završio na posljednjem mjestu je osmerostruka, a u odnosu na primjerice Atletico Madrid (42 milijuna) ili Valenciju (48 milijuna) trostruka.
Na takav način prodaje prava i distribucije novca odlučila je reagirati španjolska Vlada koja je predložila Zakon koji bi trebao stupiti na snagu od sezone 2016/2017 i prema kojemu klubovima više ne bi bilo dopušteno samostalno sklapati poslove u vezi TV prava. Ona će se ponuditi na aukciji, a ugovor bi se sklopio s ponuđačem koji je spreman izdvojiti najveći iznos. Prema procjenama španjolskih medija očekuje se da će se na taj način od domaćih i inozemnih distributera moći postići brojka do čak 1,5 milijardi eura što je dvostruko više u odnosu na postojeće stanje. Zanimljivo da su u ovom slučaju državne vlasti surađivale s krovnom nogometnom organizacijom FIFAmdash;om te da ovakva intervencija samim time nije protumačena kao uplitanje politike u sport.
Dva najveća kluba bi ipak trebala biti zaštićena obzirom da im Zakon garantira da njihov udio u novoj raspodijeli ne bi mogao biti manji od onog kojeg imaju danas, dakle 140 milijuna eura. Sama raspodjela novca je predviđena na sljedeći način. 92% će ići klubovima prve i druge lige, 3,5% kao dodatna vatrogasna mjera onima koji ispadnu u niži rang natjecanja, 2% španjolskom nogometnom Savezu, 1% Ligi, 1% nacionalnom olimpijskom odboru te 0,5% za ženski nogomet i niželigaška natjecanja. Na taj način se žele postići ravnopravniji uvjeti, naročito prema nižerangiranim klubovima, a sve sa ciljem boljeg i zanimljivijeg natjecanja.
Kad se činilo da je dogovor pred vidikom kao grom iz vedra neba je odjeknula vijest da je španjolski nogometni savez zbog primjedbi na ovakav način raspodjele novca najavio suspenziju svih nogometnih natjecanja pod njihovom ingerencijom koja je trebala startati od 16. svibnja. Zamjerke su im bile da premalo novca ide Savezu, a previše olimpijskom odboru te da bi raspodjela sredstava između prvoligaških i drugoligaških klubova u odnosu na one niželigaške trebala biti pravednija. Do prekida natjecanja ipak nije došlo nego su nastavljeni razgovori na ovu temu.
Negodovanje oko predloženog Zakona je izrazila i udruga profesionalnih nogometaša koja uopće nije bila uključena u raspravu oko novog prijedloga prema kojem nisu predviđena nikakva sredstva koja bi bila namijenjena za njihove aktivnosti. Udruga se poziva na englesku Premierligu gdje njihove kolege od ukupnih sredstava za TV prava dobivaju udio od 1,5%. Na potezu je španjolska Vlada koja u razgovorima sa zainteresiranim partnerima treba pronaći kompromis koji će zadovoljiti sve strane.
Iako nisu toliko izražene kao u Španjolskoj nejednakosti u raspodijeli novca obilježja su i talijanske Serie A. U prethodnoj sezoni najviše je zaradio torinski Juventus (94 milijuna eura), a na posljednjem mjestu je Sassuoulo (17,9 milijuna) tako da je razlika između ta dva kluba čak 5 puta. Talijani imaju zanimljivu formulu kako se novac, koji je za prošlu sezonu iznosio 846 milijuna eura, dijeli. Naime, 40% od ukupnog iznosa se jednako raspoređuje na sve klubove, dioba 25% novca ovisi o broju navijača svakog kluba, a podaci o tome se dobiju nakon što tri neovisna izvora svake godine provedu istraživanje javnog mijenja. Zatim 15% ovisi o rezultatima klubova u petogodišnjem razdoblju, 10% na temelju povijesne važnosti koju od 1964. godine određuje računalni program, 5% od broja stanovnika u regiji iz koje klub dolazi te 5% na temelju rezultata posljednjeg prvenstva.
U francuskoj Ligeu 1 na snazi je nešto pravedniji sustav, tako da je razlika između PSGmdash;a (44 milijuna) i korzikanskog Ajaccioa (13 milijuna) bila nešto viša od tri puta. Formula za izračun je sljedeća. 50% od ukupnog iznosa se jednako dijeli na sve klubove, 25% ovisi o rezultatima posljednjeg prvenstva, 5% o prethodnoj podijeli, a 20% o broju utakmica koje su za svaki pojedini klub bile najzanimljivije TV postajama.
Još pravedniji sustav je na snazi u Bundesligi koja je simbol organiziranosti i dobrog poslovanja o čemu smo već pisali. Razlika između Bayerna (36 milijuna) i Eintracht Braunschweiga (18 milijuna) je bila dvostruka, ali gledano u apsolutnom iznosu u odnosu na ostale “Lige petice” najmanja, “samo” 18 milijuna eura. Skoro 500 milijuna eura dijeli se na način da se uzima u obzir broj publike koji prati pojedini klub, povijesni razlozi te rezultati u posljednja četiri prvenstva. Osim modela Regel 50+1 još jedan razlog da na njemačku ligu gledamo sa simpatijama.
Najizdašniji i vjerojatno najpravedniji ugovor je na snazi u engleskoj Premier League. Skoro 2 milijarde eura podijelilo je 20 klubova u sezoni 2013/2014, a prije nekoliko tjedana objavljeni su detalji za razdoblje od 2016. do 2019. godine prema kojima će engleskim prvoligašima na raspolaganju biti čak 6,9 milijardi eura što je povećanje od čak 71% u odnosu na aktualni trogodišnji dogovor. Prava su kupili Sky i BT Sport, a novost je da će se neke utakmice prenositi i petkom. Od tog iznosa 75 milijuna eura godišnje će se izdvajati za tzv. grassroots projekte kojima je cilj poboljšanje nogometne infrastrukture izgradnjom 50 terena s umjetnom travom. Dobro bi bilo da se i Hrvatski nogometni savez ugleda u svoje engleske kolege.
Sama podjela je koncipirana sljedećom formulom. 50% od ukupnog iznosa se jednako dodjeljuje svim klubovima, 25% novca ovisi o broju utakmica koje su bile najzanimljivije TV postajama, a ostalih 25% se dijeli na temelju ostvarenog rezultata u završenom prvenstvu. Tako je u prethodnoj sezoni najviše novca uprihodio Liverpool (124 milijuna), a najmanje Cardiff (79 milijuna). Iako su uprihodili najmanje, brojka koju su dobili je fascinantna, pogotovo kad je usporedimo s drugim europskim ligama gdje je i pojedinim prvacima nedostižna.
Novi izdašni ugovor je pojedinim klubovima omogućio da najave sniženje sezonskih ulaznica. Prvi je u tom smjeru postupio londonski West Ham koji je od sezone 2016/2017, kada se ujedno seli na olimpijski stadion, najavio smanjenje najpovoljnije godišnje ulaznice na 289 umjesto dosadašnjih 620 funti. Za nadati se da će tako postupiti i ostali klubovi te da će ovim dogovorom profitirati ne samo klubovi nego i onih zbog kojih se nogomet igra.
Za razliku od prestižnih europskih liga brojke koje HNL ostvaruje od prodaje svojih TV prava su znatno skromnije. Skromne su i informacije o ukupnom iznosu te o načinu na koji se novac distribuira. Od sezone 2011/2012 TV prava su prodana tvrtki Sportska dimenzija d.o.o. koja je do 2013. godine bila članica Digitel komunikacija i čiji je zaposlenik sportski komentator Ivan Blažičko, a vlasnik su dvije tvrtke od kojih je jedna registrirana u Belizeu (SOUTH EAST EUROPE INVESTMENT LTD), a druga u Londonu (PITCH INTERNATIONAL LLP). Kao iznos se u više navrata spominjala brojka od 10mdash;ak milijuna kuna koju na sezonskoj razini dobije 10 hrvatskih prvoligaša. U siječnju prošle godine je Udruga prvoligaša, koja je nedugo zatim “razvlaštena” od strane Saveza, sa istoimenom tvrtkom produžila ugovor o prodaji TV prava do lipnja 2020. godine. Slijedom toga i u idućim sezonama ćemo utakmice MAXtv Prve lige vrlo vjerojatno moći pratiti primarno na kanalima Arenasporta.
Karlo Propadalo
