Navijači Hajduka prilično su razočarani predstavom njihove momčadi u Puli. Nekad je bod s takvog gostovanja značio dobar rezultat, a s obzirom na brojne prethodne loše rezultate, za vrijeme dok je Istru trenirao Igor Pamić. Sada to više nije ona surova momčad koja bi radila brojne, teške prekršaje, kako bi onemogućila ikakvu igru, ujedno plašeći igrače Hajduka od zadržavanje lopte u nogama.
Međutim, Hajduk jednostavno nema igru. Ponovilo se isto kao u prethodnoj analizi domaće utakmice protiv RNK Splita, gomila lopti bačenih u bunar na centralne napadače. S obzirom na neizrađene situacije i dužinu dodavanja te lopte napadači primaju gotovo uvijek u neravnopravnom položaju na protivnika, koji je ili već ispred napadača ili dobro pripremljen za isto. Jednako tako, mnoge lopte iz zadnjeg reda idu preko noge protivnika pa doprinose nepreciznosti. To doprinosi i rastegnutošću linija Hajduka koje bolji protivnik lako iskoristi.
>> Sretna i spretna pobjeda Hajduka u 26 slika
Pušnik se u svojoj izjavi nakon utakmice brani i ide mu u prilog činjenica da je teren u Puli bio loš, natopljen kišom pa je s vremenom postajao sve neravniji i teži za igru. Teorija bi mu držala vodu da ovako Hajduk nije igrao i na ravnom Poljudu te odmah od prve minute u Puli kada je teren još dobar. Jednostavno treba priznati da se Hajdukova igra svodi na to, tri napadača igraju usko, ide se na dugu loptu iz zadnjeg reda s krunicom u ruci kako će Said ili Futacs dobiti skok nakon kojega bi Vlašić nešto napravio.
U susretu s RNK Splitom, bilo je situacija i kada bi se Said i Futacs izvlačili zajedno prema sredini pa bi se Vlašića tražilo preko njih. I to je praktički sve. Kako se napadači češće grupiraju bočno, gubi se i bok zbog te gužve, a u dosta situacija ga i nema jer su upravo Juranović s jedne strane i Memolla s druge ti koji daju loptu s centra.Ovako je Hajduk igrao i prvo poluvrijeme protiv Dinama, preskačući igru, ostavljajući tri napadača u vrhu. Naravno da je Dinamo tu situaciju iskoristio, s igračem više u veznom redu dobio je ogromnu sigurnost iako je bio u lošoj formi.
Pušnik je jasno rekao na medijskoj konferneciji u tjednu nakon utakmice sa RNK Splitom kako on ovu momčad nije birao, da je to ono što ima i da momčadi prilagođava igru. Svima je jasno da ovakav Hajduk ne može igrati presing kakav Pušnik ima u glavi i dobro je da ga ne igra jer bi to tek bila katastrofa. Samo, je li ova momčad Hajduka toliko loša da mora preskakati igru na ovaj način na koji to sada radi. Savvas, Hamza, Kožulj, Jefferson u sredini sigurno mogu bolje kombinirati i stvoriti višak. Posebno s Vlašićem, koji se sad trenutno gubi u toj gužvi u vrhu napada, a time gubi i na samopouzdanju. Said, Ohandza i Futacs u napadu sigurno su puno bolji nego napadački izbor prethodnih sezona. Na bokovima Juranović, Memolla i Tudor stagniraju. Posljednja linija je možda kvalitativno Hajdukova najlošija točka i uvjetuje da se ne igra presing, ali dati Nižiću, Šimiću i Ćosiću da dugim loptama traže naprijed napadače je prilično loše.
Na Brancu je da vidi jel ova momčad baš toliko nesposobna da mora igrati takvim preskakanjem igre. Rješenje je jednostavno, ili će trpiti Pušnika da igra kao do sada jer je očito nakon svih europskih dvoboja i poteškoća u igranosti da Hajduk neće drugačije igrati ili će mu dovesti pojačanja kakva traži pa će Hajduk igrati presing kakav je Pušnik zamislio. Pušnik je jasno rekao na istoj konferenciji da je to dugačak proces od godinu-dvije jer nije lako promijeniti dobar dio igrača. Samo trener Hajduka bi trebao biti sposobniji, s više znanja, i sa ovim što ima napraviti igru koja ima više smisla, da ima bar ideju što napraviti. Čak tu nije bitan primarno rezultat ako se zna u kojem pravcu se ide jer je liga takva da Hajduk može igrati zatvorenih očiju i biti četvrti u Hrvatskoj. Ne stoji i opravdanje velikim broj novih igrača kad se zna kako je Rijeka u nekoliko godina promijenila više od 60 igrača, a uvijek ima stabilnost upravo radi trenera Keka.
Financije su te koje uvijek određuju politiku kluba, i kad sjedne Branco s Kosom vjerojatno će staviti na papir koliko novca je potrebno i koji su to igrači koje Pušnik želi. Jednako tako predsjednik bi trebao odlučiti o toj viziji, opet s Brancom može li se to Pušniku odobriti, odnosno je li vrijeme za skupljeg i boljeg trenera. Često se kod ovakvih tekstova razmišlja o tome je li usmjeren prema tjeranju trenera iz kluba. Ne. Tekst je jednostavno činjeničan, usmjeren u pravcu razmišljanja o kvaliteti igre, kadra, trenera i financija. Nezamjenjivih nema ni u jednom klubu, a sve je uvjetovano politikom kluba. Tako mora biti i u Hajduku. Jednostavno se mora odlučiti je li Pušnik taj kojem se sve mora podrediti, a nastavno na to, i kad mu se dovedu svi igrači koje traži, je li on baš stručnjak koji će najbolje izvući iz njih.
Ono što Pušniku ide na ruku je trenutni rezultatski niz, ali s opaskom da je u ovakvoj ligi i Osijek skupio dva boda više, a Rijeka nevjerojatnih deset. Jednako tako Hajduk je efikasan (Rijeka 29 ; Hajduk 25), stabilizirane obrane (Rijeka 6, Dinamo 10, Osijek 11, Hajduk 12 (od toga čak 8 u ona 2 katastrofalna derbija). Sada Hajduku dolazi niz: Solin, Osijek, Rijeka, pauza zbog reprezentativnih obaveza pa Lokomotiva, nakon toga će se možda znati nešto više.
Na slikama je Hajdukova igra iz Pule. Dovoljno je vidjeti prvih 15 minuta utakmice kada je bilo nevjerojatnih 9 ubacivanja od minimalnih 30 metara. Tome se može pridodati katastrofalna realizacija situacija koje bi se i stvorile igrom slučaja na boku, odakle bi bočni igrači centrirali kao zatvorenih očiju. U ruke vratara, na drugu stativu gdje nema nikoga, u blok … Varaju se oni koji misle da se tu radi samo o nesposobnosti bočnih igrača. Ponavljanjem i treningom se točno mora znati kad se ide na prvu stativu, kad na drugu, kad napadač radi lažne kretnje pa je slobodan, kad se križaju, kad netko ide na drugu stativu. Ovako sve to izgleda prilično smiješno i neuigrano.
]]>
