Svakodnevno se u velikom broj svjetskih medija i internetskim portalima objavljuju novosti iz svijeta nogometa. Prošli tjedan glavne vijesti bile su ispadanje Barcelone u četvrtfinalu Lige prvaka od odličnog Atletico Madrida, sretan prolaz Reala protiv nadahnute Borussije i neizvjesne utakmice u završnici engleskog prvenstva. Međutim, kratka vijest o odluci Vijeća engleskog nogometnog saveza o odbijanju zahtjeva prvoligašu Hull City za promjenom imena u Hull Tigers, mene je osobno posebno dojmila. Naime, nakon dugo vremena u moru dnevnih novosti uspio sam pronaći jednu gdje je tradicija pobijedila moderni nogometni kapitalizam.
Osobno nemam ništa protiv modernizacije u svim životnim segmentima. Međutim apsolutni sam protivnik surovog sportskog kapitalizma koji je uzeo sve više maha u mnogim sportovima, a posebno u europskom nogometu. Klubovi se prodaju kao na proizvodnoj traci raznim milijunašima, šeicima, sumnjivim ulagačima željnim publiciteta i socijalnih statusa kojima tradicionalne vrijednosti ne znače ništa. Tako se događa da se mijenjaju imena klubova, klupske boje, grbovi, pa čak klubove sele u druge gradove samo iz razloga ne bi li se zadovoljile želje novih vlasnika. A ti vlasnici se ponašaju kao da su na nekom osobnom “ego-tripu” gdje misle da se sve u životu može kupiti novcem, ne shvaćajući da pritom gube ono najvrjednije što krasi svaki klub, a to je jezgra njegovih najvjernijih navijača i članova. Klub bez navijača je klub bez duše, a nogomet nije igra koja se igra za gledatelje u VIP ložama uz kazališnu atmosferu.
Moderni nogomet današnjice zahtjeva ulaganja i velike prihode kako bi klubovi mogli lakše podnositi i ispunjavati financijske uvjete natjecanja, ali se pritom ne smiju niti mogu zanemariti tradicionalne vrijednosti koje su se gajile generacijama. Nedopustivo je nakon preuzimanja jednog europskog kluba izjaviti “zaboravite na prošlost i tradiciju, od danas počinje nova era” jer navedenom izjavom novi vlasnik omalovažava klub, njegove navijača i članove, dugogodišnju povijest i tradiciju kakva god ona bila. Općenito danas živimo u društvu gdje su se moralne vrijednosti potpuno okrenule, novac ruši sve granice dobrog ukusa, a novopečeni vlasnici klubova paradiraju stadionima uzvišenog stava i ponašaju se kao da su ga oni osnovali.
Rijetki su primjeri gdje privatne osobe ulažu u klub novac koji su stekli na pošten način, gdje nemaju skrivene namjere, nastavljaju njegovati tradiciju jer znaju da duša kluba mora ostati čista i iskrena. Mnogima je vjerojatno teško za povjerovati, ali još uvijek postoje takvi idealisti. Novac ne jamči uspjeh i rezultate, već isključivo dugoročno planiranje uz jasno definirane ciljeve i organizaciju. Vodstvo svakog kluba treba odrediti put kojim želi krenuti bez obzira na posljedice, što naprimjer u našem Hajduku nikako ne uspijevaju. Navijači više cijene klubove sa stavom nego one prepune razmaženih zvijezda koje isključivo potpisuju ugovore zbog nemoralnih ponuda vlasnika.
Zato je ova odluka Vijeća engleskog nogometnog saveza o odbijanju zahtjeva za promjenom imena kluba mali simbol pobjede tradicionalnog razmišljanja kojem bi svaki nogometni simpatizer trebao težiti.
