Prijašnji nastavci:
Tko se boji statuta još? 1. dio
Tko se boji statuta još? 2. dio
Od medija sklonih Dinamovoj upravi često možemo čuti panegirike maksimirskoj pravnoj službi. Uglavnom se sipaju hvale na račun njihove punktualnosti, dosljednosti i poštivanju pravnih stečevina, i na europskoj i na nacionalnoj razini. Statut kluba poprimio je mitske razmjere jer već se javlja kao jeka ili Pavlovljev refleks pri spominjanju svake možebitne nezakonitosti – odgovor je isti i uvijek isti: “Statut kluba usklađen je s pozitivnim zakonima RH i provodi se apsolutno jednako na svakoga na koga se odnosi.”
Mi nastavljamo sa analizom statuta udruge građana GNK Dinamo, svetog pisma za sve ljude iz Dinamove uprave, i provjerimo skupa kako se i koliko taj Statut provodi.
Znam da je mučno bilo čitati prve dvije analize, posebno onima koji dišu plavo, ali na žalost imamo još jedan nastavak manipulacija i kršenja Statuta od strane Dinamovih najviše pozicioniranih dužnosnika.
Ovaj dio govori o ekspertizi Dinamovog pravnog tima, a tiče se članaka Statuta pod rednim brojevima 30., 36. i 49. u kojima se navodi pod kojim je uvjetima nekome zabranjeno sudjelovati u klupskim tijelima.
Vjerojatno je najbolji podsjetnik na to slučaj Damira Vrbanovića, koji se iskazao javnosti kao pravni prvak kada je priznao da je “u jednom trenutku”, koji je trajao šest godina, bio u sukobu interesa kršeći Zakon o sportu, članak 27, kao i klupski Statut. Kao uzorita persona, čekao je sjednicu klupske skupštine kako bi ga ista smijenila, jer se “procedura mora poštovati” i nakon toga se na TV ekranima proglasio legalistom, budući da je iskreno priznao da je, kao veliki legalist, zakon kršio 6 godina. Danas on ipak nije “ni u kakvom odnosu s Dinamom”, što ga nije spriječilo da se još nekoliko puta javnosti oglasi kao glasnogovornik Dinamove pravne službe.
Nije on bio jedini, Srećko Ferenčak bio je skupštinar kluba u trenutku dok se protiv njega vodio kazneni postupak zbog gospodarskog kriminala u aferi preprodaje gradskog zemljišta, za koju je kasnije nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora i 5 milijuna kuna koje mora vratiti. Zbog iste afere već je bio udaljen iz Hrvatskog skijaškog saveza kojim je predsjedao.
Braća Mamić uspjela su ove članke prekršiti u čak dva “odnosa”- i kao skupštinari i kao članovi Izvršnog odbora. Naime, i u jednom i u drugom tijelu Kluba, izričito se zabranjuje da njegovi članovi budu osobe koje:
-s menadžerom u sportu i članovima pravnih osoba te članovima tijela pravnih osoba koja obavljaju djelatnost organiziranja sportskih kladionica djeluju zajednički u smislu da su u krvnom srodstvu (preci i potomci), braća i sestre i njihovi potomci, bračni ili izvanbračni drugovi ili u odnosu posvojitelj-posvojenik.
Budući da su nekoliko puta zaiskrile afere oko Marija Mamića, Zdravkovoga sina i licenciranoga menadžera, ostaje pravi misterij zašto se nitko nije dosjetio da braća već nekoliko godina krše Statut.
Da ne bi bilo nikakve zabune oko toga je li tom činjenicom prekršen klupski statut, član skupštine bio je i Zvezdan Cvetković, koji je sam licencirani FIFA-in menadžer.
Ipak, u neizvjesnoj utrci, pobjedu odnosi stariji brat Mamić. Naime, Zdravko je bio u klupskim tijelima u trenutku kad se protiv njega vodio sudski postupak zbog torbarenja dionicama. Mamić je kasnije oslobođen optužnice, međutim, članak 49. ne poznaje taj termin i savršeno je irelevantno koji je ishod postupka, dovoljno je da je on samo pokrenut:
-Osoba protiv koje je započeo kazneni postupak za kazneno djelo za koje se može izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, udaljit će se od sudjelovanja u nogometnim natjecanjima, obavljanja stručnih poslova u nogometu i sudjelovanju u radu skupštine ili tijela upravljanja Kluba, do okončanja postupka.
Kako je moguće da je tijekom tog postupka Zdravko Mamić i dalje bio u Upravi?
Završne primjedbe oko neadekvatne provedbe statuta tiču se sporednih i zamjenjivih likova u ovoj priči. Tako su Božidar Šikić, a nakon njega i Tin Dolički i Denis Gudašić kao dužnosnici Lokomotive i skupštinari Dinama, direktno kršili članak Statuta koji jasno kaže da članovi skupštine ne mogu biti osobe koje “su članovi tijela upravljanja drugog kluba u RH”. Na istom članku kasnije su “pali” i Stjepan Deverić i Ismet Hadžić, koji po vlastitom priznanju nije znao da krši ikakav propis, što opet stavlja ekspertizu maksimirskog pravnog tima pod ogroman znak upitnika.
Naravno, sve ove nepravilnosti prepoznate su u Zakonu o športu kako bi se spriječila manipulacija natjecanjima u kojima klubovi nastupaju i sukob interesa koji vrišti iz tih činjenica (Vlatko Marković je kao predsjednik HNS-a također morao napustiti skupštinu). Ono što se Statutom nije utvrdilo je jasna linija odgovornosti i posljedica, posebno u kombinaciji sa svim prije navedenim apsurdima koji su omogućili ovakvo upravljanje klubom bez ikakve odgovornosti glavnih likova u priči.
Svi prekršaji koji su ispravljeni, ispravljeni su tek intervencijom navijača predvođenih građanskom inicijativom “Zajedno za Dinamo”, ali bez sankcija po one koji su najčešće i najgrublje kršili propise. Postavlja se razumno pitanje: zašto ljudi iz Uprave smatraju da su iznad statuta kluba kojim upravljaju? Uzmite u obzir i činjenicu da se zapravo ne zna za velik broj skupštinara, kao ni njihovi životopisi koji su možebitno u suprotnosti s klupskim statutom, ovo su samo dosad definirane nezakonitosti.
Odvrtite li ovaj i prijašnja dva teksta unazad i pobrojite ugrubo sve nepravilnosti, postoji li i najmanja šansa da se tu zapravo ne radi o malicioznim i licemjernim radnjama, već hrpi grešaka, nespretnosti i nesposobnosti diplomiranih pravnika da procesuiraju 52 jednostavna članka? Netko neupućen ne bi bio daleko od takvog dojma, s obzirom na verbalne nokaute koje njegovi pravnici dobivaju od navijača u TV emisijama i pravne pljuske kojima ih zatrpava svaka inspekcija koja odluči pronjuškati po propisima kojima je ova udruga građana podložna.
Što vi mislite? Ima li ova Dinamova uprava, nakon svega navedenog, moralno pravo hvaliti se pravnom kvalitetom Statuta i njegovim provođenjem? Odnose li se klupski Statut i njime ustanovljena tijela jednako prema svim članovima kluba? Jer, stvarno, tko se boji Statuta još?
Vice Karin
Prijašnji nastavci:
Tko se boji statuta još? 1. dio
Tko se boji statuta još? 2. dio
