Osječki nogometni prvoligaš dugo nije bio u težoj situaciji. Ekipa je na rubu ispadanja u niži rang, igrači nemaju vjere u svoje sposobnosti, “Sunce” prijeti svakodnevno, političare klub nimalo ne zanima, jedino vjerna ekipa navijača s istoka i jugoistoka vjeruje u bolje sutra.
Unatoč svemu, s početkom proljetnog dijela sezone, NK Osijek je pod vodstvom trenera Ivice Kuleševića počeo davati znakove života i pokazao da smo ga svi možda prerano otpisali. Kada je igra konačno počela dobivati glavu i rep, netko je odlučio stati na kraj tomu. Od navijača dugo očekivana i priželjkivana smjena predsjednika Zdravka Josića dovela je do toga da i Ivica Kulešević bude prisiljen napustiti mjesto trenera i postati sportski direktor. Tko je i zašto odlučio da mora otići trener, koji je nadigrao Rijeku u dva susreta i nesretno izgubio, te pobijedio izravnog konkurenta za ostanak u ligi i donio najviše bodova u sezoni, a na njegovo mjesto doveo Tomislava Rukavinu, čovjeka kojem je najveći doseg trenerske karijere asistiranje Kruni Jurčiću?
U gradu se priča o dva moguća scenarija od kojih ni jedan NK Osijeku ne može donijeti dobro. Prva priča vodi nas do dvojice bivših igrača Osijeka i reprezentativaca koji danas vode privatnu nogometnu akademiju mdash; Petra Krpana i Marka Babića. U prilog teoriji o ulasku spomenutog dvojca u klub ide kumstvo Rukavine i Krpana te dovođenje Dragana Meića, trenera iz Akademije Krpan mdash; Babić, na mjesto pomoćnika Rukavini. Moguće je i da Krpan i Babić žele ući u NK Osijek ne bi li na taj način igrače iz svoje akademije slali u Osijek, umjesto u NK Elektru, županijskog ligaša iz grada s Drave, kao što je do sada bila praksa. Time bi puno lakše mogli prodati svoje igrače i pritom zaraditi. Ukoliko je priča o ulasku Krpana i Babića u klub točna, navijačima Osijeka ostaje samo nada da priča neće završiti kao i Hajdukova, kad su u matični klub odlučili uložiti Štimac, Bilić, Bokšić i Asanović.
Po drugu, puno zanimljiviju i po klub i navijače neizvjesniju priču morat ćemo otići nekoliko kilometara jugozapadno od Osijeka. Ova nam priča donosi teoriju o ulasku “čepinske gruperdquo; u klub. Radi se o grupi poduzetnika bliskih aktualnom gradonačelniku Osijeka Ivanu Vrkiću. U prilog ulasku ove grupe u klub ide postavljanje Slobodana Tolja, inače rođenog Čepinčana i čovjeka bliskog grupi, na mjesto predsjednika kluba. Ukoliko je ova teorija točna, ostaje nejasno što zapravo s klubom žele gradonačelnik i “grupa”. Je li im u interesu stvoriti stabilnog prvoligaša s aspiracijama k nastupima u Europi ili žele klub u drugoj ligi kojeg će potom kupiti od grada za manji iznos nego što bi bio da je Osijek prvoligaš?
Ostaje također i pitanje tko plaća trenera Rukavinu s obzirom da, prema vlastitom priznanju, od NK Osijeka ne dobiva plaću, a sigurno si u ovo vrijeme nitko ne može priuštiti da radi besplatno, posebno ne kada zna da bi ga eventualni neuspjeh u Osijeku na dulje vrijeme udaljio od klupe bilo kojeg kluba koji može ponuditi iole ozbiljniji novac.
Puno neodgovorenih pitanja i još više neizvjesnosti ostaje oko nogometnog prvoligaša iz grada na Dravi. Ljubiteljima nogometa i posebno navijačima Osijeka ostaje samo nada da će jedan od četiri preostala kluba koji nikad nisu ispali iz Prve HNL i dogodine očuvati taj status te se vinuti u vrh hrvatskog nogometa, gdje mu je i mjesto.
Toni Perković
