….ili čega se boje Mamić, Šuker, Vrbanović i Olimpijski odbor
Naravno, boje se Zakona o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija. Dobro uigranim scenarijem imali smo ovaj tjedan niz medijskih istupa dotičnih u zaštitu postojećeg stanja jer bez takvog poslovanja udruga ni njihov angažman u sportu nema smisla. “Snaga” tih udruga koje oni zovu svojima, a koje eto usput imaju prefikse “Hrvatski” i “Građanski”, upravo je netransparentnost. Slijevanje ili bolje rečeno odljev rijeke novaca nije se mogao kontrolirati, niti se plaćao porez na dobit za ogromne prihode.
Preko računa neprofitnih udruga u 2012.godini prošlo je nevjerojatnih 13.700.000.000 kuna. Milijardi kuna, da ne bi netko pomislio da se radi o milijunima. Dovoljno je reći da je taj iznos 4% BDPmdash;a. Čak 1193 neprofitnih udruga je imalo prihod veći od 1.000.000 kuna. I kako sad spojit ove brojeve i riječ “neprofitne”. Naravno, nikako. To su profitne udruge koje zarađuju ogromne novce i koje su dužne plaćati poreze kao trgovačka društva i voditi knjigovodstvo i točka. Osim bolne točke plaćanja poreza na dobit tu je i knjigovodstvo kao i javni izvještaji koji će biti dostupni na Registru udruga.
Uzmimo za primjer Mamića. Iako godinama prodaje priču o transparentnosti i poštenom poreznom odnosu prema državi, sa novcima koji se slijevaju u državni proračun, sada izlazi zabrinut na Skupštini Dinama da napušta klub (istina, po tko zna koji put). O čemu se radi? Naravno, još jedan spin koji je ovaj put bio pritisak na svoje ljude, Šukera i Vrbanovića. Koji su se možda zabrinuti za nekakav svoj interes brzo osjetili prozvanim komentirati prijedlog Zakona. Kao da im je Mamić svojim govorom dao poticaj da naprave nešto. Prvi izlazi Vrbanović sa dobro poznatom pričom o teletu i šnicli. I to uspoređujući NK Vrapče (pa baš njih?) koji bi npr. nekom utakmicom zamislite mlade reprezentacije uprihodili više od 230.000 kuna te time ušli među porezne obveznike koji moraju voditi knjige. Nesvjesno je otkrio način na koji su se mogle oprati novci, netransparentno. HNS recimo dodijeli utakmicu mladih nekom “svom” klubu i onda utuče tu lovu za marketing, smještaj i slične stvari koje naravno pretplati sa povratom novca u nečiji džep. Naravno, sve je ovo hipotetski. Da gospodine Vrbanoviću, upravo se o tome radi u ovom zakonu, zbog čega je i razložan vaš strah, gdje će i jedno Vrapče morati prikazati svoje knjige da ne bi netko preko tih Vrapča prao novac.
Sličnu priču o (ne)transparentnosti je ispričao Mamić sa stolicama na Dinamovom stadionu kada ih je platio neusporedivo skuplje i to članu Skupštine Dinama, prema napisima u medijima. A da podsjetim, radi se o klubu koji ima u prefiksu ime “Građanski” kao i o Vrbanovićevu Vrapču, gdje se radi sa prefiksom “Hrvatski”. Naravno, kad bi se pročešljali svi poslovi Olimpijskog odbora i HNSmdash;a bilo bi zanimljivo vidjeti koliko je love bačeno na eventualno preplaćena nogometna igrališta financirana od strane FIFAmdash;e i UEFAmdash;e, kako turističke agencije dolaze do karata za nogometno prvenstvo, kako se financiraju pripreme sportaša iz proračuna.
Zanimljivost u ovoj priči je i Mamićevo izvješće o minusu Dinama u završnom računu, uz poruku skupštinarima da se ne boje jer je lova amortizirana. Otkud sad odjednom minus čovjeku koji se uvijek busa u prsa velikim plusom. Naravno, da ne prikažete dobit i izbjegnete porez (novce zarađene od transfera), lovu ulažete, po mogućnosti tamo gdje je kasnije možete izvući. Posljednja godina je kod Mamića bila prilično rastrošna na pojačanja, koja usput budi rečeno to i nisu za te novce, i hotel na stadionu. Odatle amortizacija. Sigurno bi bilo zanimljivo vidjeti te troškove izrade hotela koji su uspjeli skinuti dobit na transfere Kovačića, Jedvaja i Vrsaljka.
Koliko je boss Mamić prestrašio svoje pulene dovoljno je razvidno iz riječi “Volio bi da je više Mamića u Hrvatskoj” koje Šuker ponavlja kao papagaj u više intervjua nakon najave Mamićevog odlaska. Stvarno ih je prepao. Osim ovoga Šuker je najavio ukidanje Udruge 1.HNL pravdajući to zabrinutošću za budućnost Hrvatskog nogometa, da HNS mora biti odgovoran i slično. Zabrinuti su svi i za “Hrvatski nacionalni stadion” (HNS). Ajmo i jedno i drugo pogledat u svjetlu ovog novog prijedloga Zakona. Hrvatska se plasirala u Brazil i očekuje ogroman prihod novaca od sponzora i UEFAmdash;e za koji bi trebali platiti ogroman porez na dobit, ukoliko novac negdje ne ulože. Gdje HNS može uložiti novce ? Ne može se toliko putovati, organizirati utakmice mladih na Vrapču i kupovati opreme. Vidit će se razlika u odnosu na prije.
Kako je Mamić to riješio? Radio je hotel. Kako bi to mogao HNS ? Raditi “Hrvatski nacionalni stadion” (HNS), preuzeti “brigu” o HNLmdash;u (ulagati u marketing ala FIMI medija za razvoj HNLmdash;a, prodavat ulaznice preko svoje firme, usput i doć do podataka o navijačima s personaliziranim ulaznicama, odnosno na mala vrata uvest vaučerizacijui slično), a račun kad izdaješ sam sebi napišeš nešto više, pa koga ćeš cijeniti ako nećeš sebe. Naravno, sve je ovo hipotetički jer nema dokaza da je tako. Može se samo sumnjati odakle tolika briga za tele i šnicel?
