Iako portugalski mediji njegov dolazak u ciparski Apollon Limassol drže kao dogovoren prema pisanju Slobodne Dalmacije Hajduk je zainteresiran za 30-godišnjeg Tiaga Henriquea Damila Gomesa. Hoće li što biti od njegovog dolaska znat ćemo do srijede do kada traje prijelazni rok, ali za svaki slučaj smo vam pripremili presjek njegove dosadašnje karijere.
Radi se o lijevom beku koji je visok 1.75m. Rođen je 29.7.1986. godine u portugalskom Oeirasu, predgrađu Lisabona. Trenirati je počeo za klub iz Carcavelosa, još jednog mjesta koje je efektivno lisabonskog predgrađe i sa 11 godina je prešao u akademiju Benfice s kojom je otišao “do kraja”. Bio je bio standardan reprezentativac u svim uzrastima mladih portugalskih reprezentacija. S U17 reprezentacijom je tako osvojio i prvenstvo Europe 2003. godine. Još je u sezoni 2003/2004 počeo igrati za četvrtoligaške rezerve Benfice, s kojima je onda u 2004/2005 osvojio ligu i plasirao se u treći nivo portugalskog nogometa. Za te dvije sezone nema informacija o nastupima, ali se pojavio jednom i na klupi prve ekipe. Iduće je sezone u trećoj ligi nezamjenjiv, nastupa u 25-26 utakmica.
Ipak, Benfica gasi rezervnu ekipu iza te sezone i šalje ga na posudbe. Dovoljno su vjerovali u njega da ga pošalju u prvoligašku Estrelu Amadoru. Tamo su mladom igraču vjerovali dosta manje. Igra 90 minuta prvu utakmicu u porazu od Navala i nestaje, poziciju drži iskusniji, novopridošli Brazilac Edu Silva. Igra standardno za U20 reprezentaciju, ali tu kupi samo još jedan start možda i 3-4 puta ulazi s klupe. Razlikuju se podaci na različitim stranicama. Svakako, izgubljena sezona praktički. Iduća mu je stanica za posudbu bio poljski Zagłębie Lubin, gdje je šef skauta bio baš Hajdukov novi sportski direktor Maacute;rio Branco!
Počeo je standardno, ali ispada iz ekipe u rujnu, propušta većinu jeseni, da bi na proljeće bio u rotaciji. Upisao je 18 nastupa u Ekstraklasi, 14 u prvih 11 i možemo reći da se radi o prvoj pravoj njegovoj sezoni u prvoligaškoj konkurenciji. Ipak, vratio se i u U21 reprezentaciju i s njom imao 2-3 nastupa. U Benfici 2 sezone prije nije imao previše šanse, iskusni bivši brazilski reprezentativac Leacute;o je čvrsto držao poziciju, koju je klub još dodatno pojačavao, što iskusnijim Miguelitom iz Nacionala, što kasnije rumunjskim reprezentativcem Laacute;szloacute;m Sepsijem i reprezentativcem Jorgeom Ribeirom. Iako se moglo pročitati pozitivnih stvari o njemu na ljeto 2008. godine, klub ga ne zadržava i odlazi u Španjolsku, u Osasunu, gdje se trebao boriti s domaćom zvjezdicom Nachom Monrealom. Kraj današnjeg Arsenalovca, Tiago nije imao šanse. Doslovno, oba trenera u klubu su ga odbijali uvesti u igru, nešto se i ozlijedio, a kada mu je u ožujku 2009. godine ponuđeno igranje za rezerve u trećoj ligi, odbio je i ostao trenirati sa seniorima.
Vraća se u prvu portugalsku ligu, u slabi Belenenses gdje završava u rotaciji, s tek 13 ligaških nastupa u sezoni. Usprkos pobjedama u zadnjim kolima, klub ispada iz lige. U drugoligaškoj je konkurenciji bio apsolutno standardan. 26 nastupa u klubu koji ni tu nije bio pri vrhu, dapače. Seli se u drugi drugoligaški klub, ipak nadobudniji Estoril. Apsolutno stanardan, odigrao je 28 od mogućih 30 utakmica, a u listopadu, u 3-1 porazu od Penafiela uspio je zabiti svoj jedini gol u karijeri… i u 54. minuti dobiti drugi žuti. Ipak, iz prvih 11 nije ispao i Estoril je počeo nizati pobjede i u manje od dva mjeseca doći s 15. pozicije na 1., koju onda nisu ispuštali do kraja sezone i plasirali su se u prvu ligu sa pet bodova prednosti nad Moreirenseom.
2012/2013 mu je donijela i ponovni susret s Maacute;riom Brancom, koji se vratio u Portugal iz Rumunjske. Međutim, premda se pisalo i o interesu prvoligaških klubova za njega nije mu to bio vrhunac karijere. U kolovozu je morao na operaciju zbog problema s trbušnim zidom i to ga je izbacilo iz kadra sve do studenog. Zdrav, skupio je još 3 nastupa pa opet nestaje, što zbog ozlijeda, što zbog činjenice da mu je poziciju preuzeo današnji Sportingovac Jefferson, koji je igrao jako dobro, pa i zabijao i asistirao. Nakon još jedne izgubljene sezone, izgubio je i iduću jesen radi ozlijede na pripremama. Napokon zdrav, vratio se u studenom, prvo grijući klupu iako mu je poziciju krpao veznjak Babanco. Vraća se u prosincu i od tada je praktički nezamjenjiv, 14 nastupa odrađuje do kraja sezone i pomaže da se ekipa održi na odličnom 4. mjestu, uz pobjede i protiv Porta i Sportinga. Kako je propustio Europa ligu radi ozlijede te sezone, propustio ju je i iduće, potpisavši za Bragu.
Tamo kreće kao standardan, ali, bizarno, Braga kupuje za milijun eura Brazilca Djavana kojeg je Benfica za pola milijuna više kupila od Corinthiansa tek par mjeseci prije. Do kraja sezone se rotiraju i Tiago na kraju dolazi do 16 nastupa. U studenom je, međutim, Tiago pozvan prvi put u seniorsku reprezentaciju Portugala i debitira za nju. 51 minuta u 1-0 pobjedi nad Argentinom. Kao Estoril godinu prije, i Braga je bila četvrta na kraju sezone i kvalificirala se za Europa ligu. Tiago je međutim propušta treću sezonu u nizu. Poslan je na posudbu u Metz, u francusku 2. ligu, dok mu poziciju preuzima Djavan i, još više, Marcelo Goiano, još jedan Brazilac, koji je doveden kad i druga dvojica, ali je u 14/15 krpao tek povremeno desni bek, treća opcija lijevo.
U Metzu je Tiago naravno standardan u početku, kupi 20 minuta za ekipu pri vrhu 2. lige, ali krajem veljače kupi još jednu ozljedu i, premda se oporavio krajem kolovoza, ne vraća se u kadar. Braga je u međuvremenu dovela i Norvežanina Ringstada na njegovoj poziciji. Uz Marcela Baiana koji je očito prvi izbor struke, iako Djavan ima problema s ozlijedama, nema previše šanse vjerojatno doći do minutaže.
Radi se o igraču koji je igrao u klubovima gornjeg doma portugalske lige poprilično standardno. Dolazi iz škole Benfice. Debitirao je za A reprezentaciju Portugala. Lijevi je bek. Treba li što više dodati? Možda da ima ugovor do kraja 2018. godine.
MODD
]]>
