Hajduka postati Josip Kvesić. Radi se o lijevom beku rođenom 21. rujna 1990. godine u Širokom Brijegu, visokom 1.79m. Prošao je sve kategorije Širokog do kraja kadetskog staža, kad kao i toliki drugi mladi BiH igrači odlazi na sjever, u Slovačku. MŠK Žilina bila je njegova destinacija i tu se nakon godine juniorskog staža počeo pojavljivati i u kadru prve ekipe, iako se nije mogao probiti kraj iskusnijeg Tesaacute;ka. Naravno, bio je tek junior. Na kraju je odigrao dvije cijele utakmice i tri puta je ušao u trash timeu. Paralelno, još je od 17. godine nastupao za U19 reprezentaciju BiH. Početkom iduće sezone Žilina dovodi donedavnog U21 reprezentativca Slovačke Patrika Mraacute;za iz Petržalke i mlađi Kvesić se opet nalazi u drugom planu. Prosjedio je na klupi u 1-1 utakmicu s Hajdukom u kvalifikacijama Europa lige. Do kraja polusezone igra jednu cijelu utakmicu i ulazi s klupe i to je bilo to. Te zime odlazi u Varaždin i potpisuje za Varteks, skupa sa sunarodnjakom Adijem Muslijem. Za razliku od njega, Kvesić se jako brzo nametnuo u Varteksu, koji uskoro mijenja ime u Varaždin. Upisao je 34 nastupa u jednoj i pol sezoni, 30 u prvih 11, iako bez golova. Klub je, kao što svi znamo, bio u gadnim problemima. Željezničar je baš na ljeto 2011. godine trebao novog lijevog beka i novopečeni U21 reprezentativac BiH je bio njihovo rješenje. Imao je još godinu dana ugovora, ali mu klub nije plaćao čak devet mjeseci, preko arbitraže je raskinuo ugovor. Sad je već bio standardan u U21 reprezentaciji, a nije mu dugo trebalo da postane prvi izbor na lijevom beku Željezničara. U kolovozu je jednom ušao s klupe, ali do kraja sezone se čak 24 puta našao u prvih 11, a zabio je i svoj jedini ligaški gol u karijeri, Veležu. Na jesen je igrao “na vrhunskom nivou”, da citiramo sam klub, najstandardniji igrač uz vratara Antolovića. U prvom mjesecu je dobio i poziv od Safeta Sušića za A reprezentaciju, trebao debitirati na prijateljskoj utakmici protiv Slovenije 6. veljače u 2013. godini, i to vjerojatno u prvih 11 nakon što je Papac otišao iz reprezentacije. Međutim, na vrhuncu dotadašnje karijere dogodilo mu se najgore. Pred kraj prijateljske utakmice sa Istrom 1961 na Istria Winter Cupu, tek nekoliko dana prije reprezentativne utakmice, izašao je s terena šepajući i u suzama. Pukli su mu prednji i zadnji križni ligamenti. Oporavak je trajao jako tugo, a klub mu je dao podršku, u siječnju 2014. godine produžio ugovor s njim do ljeta 2015., iako još nije bio oporavljen. Vratio se tek pred kraj sezone 13/14 te tek tri puta ušao s klupe. Iduće je sezone, međutim, bio spreman. 26 utakmica je odigrao, svih u prvih 11, produžio ugovor na još jednu sezonu i kao jedan od najboljih igrača lige, koji je opet bio u kadru reprezentacije (iza Kolašinca) prodao se u Antalyaspor za odštetu od 100.000 eura. Doduše, tek nakon što je Željezničar prošao Balzan Youths i Ferencvaacute;ros u kvalifikacijama Europa lige. U Turskoj je potpisao ugovor do 2019. i krenuo je u sezonu kao prvi izbor. Premda je u prva dva kola dvaput asistirao, nakon šestog kola pao je na klupu i ubrzo je sasvim ispao iz kadra, dok ga je zamjenio bivši turski U21 reprezentativac Sakib Aytac. Kako je na polusezoni doveden i Brazilac Ramon Motta iz Beşiktaşa te zbog ograničenog broja stranca koji mogu igrati više nije imao šanse probiti se i završio je na posudbi u drugoligaškom Karşıyakasporu. Tamo je također upisao tek šest nastupa, možda i sedmi ulazeći s klupe, navodno radi ozljeda. U Antalyi potom nije više imao mjesta i bilo je logično da traži novi klub. Lijevi je bek kompletnu karijeru. Specijalizirani, ne improvizirani. Reprezentativac BiH, premda još uvijek nije debitirao. Jedan od najcjenjenijih igrača Premijer Lige čiju je karijeru zakočila nesretna ozlijeda, nakon koje se uspješno oporavio i vratio na nekadašnju razinu. Svakako jako zanimljiv igrač profila kakav je trebao Hajduku. MODD]]>
