Boca Juniorsi su u jednom od najvećih svjetskih derbija porazili omraženog rivala River Plate na za njih gostujućem Monumentalu i preuzeli vrh u argentinskoj prvoj ligi.Utakmica je bila kao i svi derbiji, izrazito tvrda i mučna, sa malim brojem šansi i pritiskom poraza zbog kojeg su obje ekipe odbile igrati veći dio utakmice.
Faza izgradnje napada nije postojala ni kod jedne ekipe, već su braniči s obje strane “vodili” igru preskakanjem sredine terena i brzom traženju opcija u zadnjoj trećini terena kod suparnika. Najzanimljiviji aspekt u takvoj igri bilo je postavljanje vezne linije.
Kod Rivera koji se branio u 4-4-2 s visoko postavljenim krilima (što se situacijski pretvaralo u 4-3-3 na liniji), to je značilo da su svi vezni igrači pomjereni daleko od lopte u fazi organizacije igre i ciljano su u zoni u koju se lopta ispucava. S obzirom da su Diaz i Tobio (stoperi Boce) uvjerljivo dobili veliki broj duela s Riverovim napadačima, domaćin nije bio sposoban zadržati loptu i pritisak u tako usko lokaliziranim zonama, već su se lopte vrlo brzo izbijale iz nje. S obzirom da je Boci ostalo više igrača na ostatku terena, većinu drugih lopti su oni iskontrolirali i time osigurali da se igra daleko od njihovog gola, tek u sudačkoj nadoknadi šprvog dijela River Plate stvara prvu šansu.
U 1. minuti utakmice ozlijedio se Fernando Gago i za Bocu je ušao Lodeiro. To je izazvalo manje pretumbacije i rošade u veznom redu, a cijela ekipa se branila i igrala u rombu, odnosno izrazito uskoj formaciji u kojoj su Tevez i Palacios vršili pritisak na braniče Rivera, a Lodeiro okupirao Kranevittera, pivota i najboljeg igrača domaćina. Kranevitter je potpisao ugovor s Atletico Madridom u kojeg odlazi nakon Svjetskog klupskog prvenstva i mogao bi biti veliki hit u Europi. Igrač koji sjajno čita igru i oduzima veliki broj lopti, istovremeno snimajući teren u posjedu i održavajući ritam danas je vrsta koja je na izrazitoj cijeni.
U 19. minuti Boca je povela, a strijelac je bio Lodeiro. U fazi obrane Boca Juniorsi ostavljali su tri prednja igrača vrlo visoko čime su se nadali kazniti visoku Riverovu zadnju liniju (koji je , kao domaćin, ipak preuzeo mrvicu više rizika), a upravo tako je i pao jedini gol na utakmici. Faktor X kod gostiju je bio Tevez koji se spuštao i igrao poput spojke i bio je jedini vezivni faktor u igri gostiju. Zapravo, kad uspoređujemo dvije ekipe, baš je takav netko falio Riveru – čitava njihova prednja linija sastoji se od igrača koji testiraju dubinu i vrlo malo sudjeluju u organizaciji igre.
Uzorak utakmice ostaje isti čitavo prvo poluvrijeme – prekidi, zadržavanja, hrpa duela (može se na prste jedne ruke pobrojati koliko puta je igrač u primanju lopte bio slobodan, ili barem relativno slobodan) imale su za posljedicu jako istrzanu igru u kojoj se nijedna ekipa nije do kraja nametnula, ali je Boca zbog vodstva uživala luksuz da joj takav scenarij odgovara. U 36. minuti domaće redove pojačava Lucho Gonzalez što čini ovaj, najhipsterskiji derbi na svijetu, još više cool. Ta zamjena imat će konkretne posljedice u drugom dijelu.
U drugom dijelu River Plate je bio bolji i konačno zaigrao pravi nogomet. Bekovi su se u posjedu odvažili i odmaknuli od stopera i po 30 metara, stoperi bi se razmaknuli a Kranevitter spustio među njih čime su imali konstantnu 3 v 2 situaciju protiv Bocinih napadača koji su ostajali izolirani daleko od ostatka ekipe (vezna linija, posebno na bokovima, bila je jako povučena ofenzivnim Riverovim bekovima) i ostali bez utjecaja na utakmicu. Tu je River osigurao prostora oko centra igrališta u kojem su ordinirali Lucho i Kranevitter te iskontrolirali ritam utakmice. Jedini i najveći problem Rivera je bila žurba, i svakom loptom u protivničkoj polovici pokušali su na silu stvoriti šansu zbog čega su izgubili puno previše lopti i velik broj napada sveli na predvidljivu igru u kojoj je zadnja linija gostiju igrala u komfor zoni (čak 17 napada završavalo je centaršutom s desnog krila i poludistance). Ti centaršutevi nisu bili dovoljno brzi na obranu koja se konstantno povlačila i nisu pronalazili prostor između golmana i stopera, već su svi završavali na glavama gostujućih braniča na vrhu kaznenog prostora. Falilo je rada na suho kojim bi se aktivne učinile nove zone na terenu i time kaznilo Bocu koja se prerano povukla i isključila iz utakmice. Samo dvije dobre šanse Rivera nisu malo, ali su premali doprinos u derbiju u kojem stižeš rezultat.
Za kraj, postavlja se legitimno pitanje koriste li treneri ovakvim rigidnim postavkama maksimum od igrača? Odnosno, svima je jasno da je odgovor negativan, ali je li iluzorno očekivati od igrača odrađivanje konstruktivnih taktičkih koncepata i kompleksnih zadaća u utakmici nakon koje ne smiješ slobodno šetati gradom ukoliko ju izgubiš? Koliko taj faktor uvjetuje stvari? Treba li, shodno tome, očekivati da će se svaki Superclasico odsada nadalje odigrati na taj način?
Iako je svima jasno da je u ovakvim utakmicama izostanak rizika shvatljiv, upravo ovakvo izbjegavanje istog znantno crpi opcije i resurse jedne ekipe. Drugi dio Rivera, kada su vjerojatno instinktivno igrači shvatili kako od jurnjave nema ništa, najbolji je dokaz kako se sitnim promjenama (Salida u prvoj fazi, srednji vezni koji dolaze na štih i ne služe više samo za zatvaranje dugih lopti) znatno povećavaju šanse za pozitivan rezultat.
Vice Karin
