Search
Close this search box.

Ta divna splitska noć

Uspio je Hajduk, odigrali su Splićani jednu pravu utakmicu u kojoj su zabili 3 gola od potrebna 2, dok gostima gotovo da nisu dopustili nijednu priliku za gol. Zapravo su Kazaci najopasniji bili u 89. minuti kada je Pokrivačev šut okrznuo Maloču i promijenio smjer, no Kalinić je sjajno reagirao. Uvjerljivih 3:0 nakon mirnih 2:0 protiv Slavena značilo je da su Bijeli odgovorili na izazov poraza i grešaka za koje su mogli kriviti samo sebe. I kako to obično biva, pokazali da se u svakoj nevolji da pronaći i ponešto dobro: sada znamo da ova momčad ima određenu mentalnu čvrstinu i da se nakon što padne ima snage i volje ustati i krenuti dalje.

Hajduk je, kako smo i najavili, krenuo s jednim zadnjim veznim u svojih, sada već i stilski i formacijski prepoznatljivih 4mdash;3mdash;3: Kalinićmdash; Vršajević, Maloča, Milović, Milićmdash; Anđelkovićmdash; Sušić, Caktašmdash; Vlašić, Gotal, Maglica.
Protivnici su krenuli s 5mdash;4mdash;1.

Ništa novo taktički nismo vidjeli u odnosu na Karagandi. Jedina razlika bila je u Hajdukovu sastavu budući je Tudor sada bio bogatiji za Kalinića, Vršajevića, Milovića i Sušića što mnogo znači. Kao i u Karagandiju, Kazaci su lupali duge lopte, tražili prekide i nastojali ih pretvarati u situacije za gol. Samo što im Hajduk ovoga puta nije ponudio golove servirane na pladnju. Branjenje prekida, iako čupavo i uz puno borbe i fizičkog kontakta(takvo i mora biti), bilo je velikom većinom uspješno. Koncentracija je bila na visokoj razini, pa ni blokovi koje su gostujući igrači pravili jedni drugima kod prekida nisu bili od koristi.

Tino Sven Sui prvi je otvorio pinu Foto: hajduk.hr

Bijeli su, pogotovo u prvom dijelu (9 šuteva, 7 kornera i 75% posjeda!), odigrali jako jako dobro. Poneseni frenetičnim navijanjem ne samo navijačkog Sjevera, već čitava stadiona, bili su hladne glave i, dojma sam, u velikoj mjeri sproveli u djelo dogovoreno u svlačionici. Nisu dozvolili da ih ponese i “prenese” atmosfera niti su napravili mjesta nervozi, rezultat čega su i dva krasna gola.

Tri momenta su za igru Hajduka u ovoj utakmici bili ključni. Jedan je bila ta duel i skok igra na duge lopte Kazahstanaca uz poseban naglasak na branjenje prekida i to je uz manje probleme odrađeno jako dobro. Drugi je bio igra Anđelkovića kao organizatora igre iz dubine. Mislav je igrao brzo, iz 1 ili 2 dodira otvarao suigrače, te se potom nudio kao opcija. Jako dobro je odigravao dijagonale na oba boka, no niz kvalitetnih rješenja i korisnih paseva koji su poput udaraca u tijelo u borbi boksačkih teškaša mdash; naoko nebitni, ali u cjelini itekako važni, ne mogu zamaskirati 2mdash;3 greške u predaji koje su mogle biti vrlo opasne po vrata Hajduka. Treći bitan moment čitave priče bilo je strpljenje pred golom protivnika obogaćeno radom ofenzivnih igrača koji je trebao donijeti ono malo prostora za proigravanje u tako dubokoj i kompaktoj obrani. Rezultat toga, primjerice, bio je niz niskih oštrih paseva s boka, s pozicije iz koje se inače očekuje nabačaj, izravno na suigrače u kaznenom prostoru.

Kalinić je hrabro kupio niz visokih lopti, te izvrsno izvukao onaj Pokrivačev odbijeni šut, djelovao sigurno. Vršajević je ponovo asistirao, pomalo je teško i vjerovati koliko je uporni Avdija digao svoju igru na poziciji beka u odnosu na vrijeme kad je tek stigao u Hajduk, a koliko ga splitska publika cijeni pokazao je i snažan pljesak prilikom izlaska iz igre. Maloča je odigrao također dobro iako ponekad uistinu nije jasno ono njegovo povlačenje dobrih korakmdash;dva iza izravnog protivnika, pa čak i kod prekida. Milić je bio jako dobar u oba pravca iako je zaspao kod jednog prekida. Caktaš je, kako rekosmo i prije, iz utakmice u utakmicu sve bolji. Vlašić nije pokazao previše, ali je zato pored Sušićeva gola, bljesak utakmice apsolutno njegov mdash;

Fantastina statistika Sandra Gotala Foto: hajduk.hr

onaj krasan solo prodor kad je izbacio 4 protivnička igrača i pucao s vrha šesnaesterca. Gotal se ponovo upisao konkretnim učinkom mdash; sad je već na 3 gola i 2 asista u 6 utakmica. I niz dobrih stvari onkraj toga. Jako dobro otraga odigrao je Milović, dobio je niz skokova. Što je posebno zanimljivo, i Sušić i Maglica su također dali veliki skakački i općenito defenzivni doprinos, a obojica su uz to bili i strijelci.

Zadnjih dvadesetak minuta Kalinić je počeo ispucavati lopte koje je dotada dodavao jednom od stopera ili Anđelkoviću. To je dovelo do povećanog broja skakačkih dvoboja na sredini terena čime su Kazaci lakše dolazili do lopte i lupali je naprijed iza leđa naše obrane. Otuda i veći broj prekida u Hajdukovoj polovici, pa i veća nervoza. Tudor je na presici poslije utakmice kazao kako se to dogodilo spontano i kako se događa i jačim momčadima. Bilo bi zanimljivo znati je li njegova naredba bila da se prestane tražiti igra po travi od vratara dalje ili je u pitanju Kalinićeva odluka.

Kakav god odgovor bio, u kombinaciji s njegovom gore navedenom izjavom, lako dolazimo do zaključka da je ovaj Hajduk work in progress. Konstantno se radi na igri, neki njeni dijelovi su očigledna posljedica trenerske ruke, o čemu sam pisao i prošli put. Pitanje koje se postavlja, a posebno intrigira sad kad znamo da Hajduka čeka vrlo jaki ukrajinski Dnipro, je koliko je zapravo, realno moćan ovaj Hajduk. Trener ima objektivne otežavajuće okolnosti u pokušajima da unaprijedi ekipu: objektivne limite svojih igrača, mladost kao čimbenik koji nosi i pozitivne i negativne varijable u jednadžbu, činjenica da se momčad često mijenja jer je ozbiljnu ponudu za bilo kojeg igrača teško odbiti, ograničen financijski prostor za manevar na mercatu. Međutim, Igor Tudor je trener Hajduka i njegov je posao iz kadra kojeg ima i uvjeta u kojima radi mdash; izvući maksimum. Pitanje je, ponavljam, koliki je to maksimum? Dovoljan da se ova momčad nosi, pa makar mdash; višemdash;manje ravnopravno s Dniprom? Dojma sam da čak ni sam Tudor ni igrači ne znaju odgovor na to pitanje. I možda je tako i bolje, jer će biti neopterećeni nekim hipotetskim plafonima u svom radu i napretku.

I Maglica je napokon namjestio niane Foto: hajduk.hr

Čak i sinoć, u jednoj stvarno lijepoj predstavi i uvjerljivoj pobjedi dalo se naslutiti koliko tu još ima prostora za napredak, ali i kako je počinjena nekolicina individualnih grešaka koje nisu kažnjene. Pitanje za igrače i struku je u kolikoj se mjeri te greške mogu još dodatno smanjiti, a koliko se još može lopta ubrzati, kretanja intenzivirati, izlaziti visoko bez posljedica.

Ako ništa drugo, trener zna da, usprkos svim navedenim problemima s kojima se u svom radu susreće, pa posljedično i lošijim rezultatima, ima čvrstu podršku vodstva kluba i u tome se razlikuje od većine ostalih trenera i to ne samo u našoj zemlji. Uzvratio je revizijom nekih svojih odluka, pa je Kalinića vratio na gol, čime je pokazao da neće dopustiti da postane taocem vlastite tvrdoglavosti i time štetiti klubu.

Ako će na isti način razmišljati i u pogledu sportske strategije kluba, konkretno mdash; orijentacije na razvoj mladih igrača, pa i po cijenu nekoliko bodova manje na ligaškoj tablici, uistinu ne postoji razlog da se suradnja Bijelih s njihovim današnjim trenerom ne produži i na vrijeme duže od onog koje su mnogi moji kolege očekivali.

I za kraj mdash; atmosfera na Poljudu sinoć.

Publika predvoena Torcidom Foto: hajduk.hr

Vidio je taj mitski stadion mnoga velika, upravo epska nogometna nadmetanja, no energetski fluid neke četvrte dimenzije koji je oblagao splitski stadion sinoć nešto je što, makar prema mom skromnom sudu, još nije proživio. Naime, sinoć se igralo za ulog mnogo veći od nogometnog. Dok su se igrači na travnjaku borili sa svojim avetima (i pobijedili ih!), jasno je da sam klub već jedno duže vrijeme vodi rat za svoj opstanak. Jedna od izuzetno važnih bitaka, posebice u kontekstu recentnih medijskih istupa kojekakvih “znalaca” pred skorašnju tematsku sjednicu splitskog gradskog vijeća o Hajduku, bila je baš ova sinoćnja utakmica s kazahstanskim Rudarom. I velik dio Hajdukove djece na stadionu je to znao, osjećao u kostima štono se kaže. I baš zato je s toliko emocija dočekana konačna pobjeda i prolaz u iduću rundu, jer je time brojnim “hajdukobrižnicima” iz ruku izbijen jak argument za novi udar na ustrojstvo kluba po demokratskim načelima slobodnog izbora. Kako trend suhih brojki od samog početka ide na ruku aktualnom modelu kluba, svaki rezultatski uspjeh onemogućava novi spin realiziran zamjenom teza o neophodnosti uzročnomdash;posljedične veze vlasničke strukture i rezultata kojekakvih lokalnih i globalnih blefera.

Zato Hajduk danas igra mnogo veću utakmicu od nogometne. Igra za neotuđivo vlasničko pravo na emocije. Igra za ljudski obraz i civilizacijske norme koje nitko pristojan ne bi smio dovoditi u pitanje. Bilo bi jako lijepo i za sam klub važno da su struka i igrači svjesni toga, da shvaćaju da su dio jedne priče koja se tiče nečeg mnogo većeg od samog nogometa. Ili baš nečeg što nogomet i čini tako velikim.

Ivan Rilov


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter