Očekivanja
Švicarcima je ovo treći uzastopni plasman na Svjetsko prvenstvo. EURO prije dvije godine su propustili, ali na ovo SP kvalificirali su se (doduše u daleko najslabijoj grupi) bez ikakvih problema, među prvima u Europi. Opet se nalaze u skupini s Hondurasom, kao i prije četiri godine u Južnoafričkoj Republici. Podsjećanje na taj dvoboj budi im neugodne uspomene, jer su upravo remijem s Hondurasom izgubili plasman u osminu finala, koji su imali na pladnju nakon matiranja budućeg svjetskog prvaka Španjolske. Uvjereni smo da se Švicarcima to neće ponoviti, ponajprije jer će na ovom natjecanju biti ipak jači nego prije 4 godine. Xherdan Shaqiri je, za razliku od prošlog Mundiala, već zreo i dokazan igrač, a tu su i Granit Xhaka, Bllerim Dzemaili, Lichtsteiner i Josip Drmić. Također, i konkurencija je dosta slabija od one prije 4 godine. Naša prognoza za Švicarsku je drugo mjesto u grupi. Susjedi Francuzi bit će ispred njih, baš kao i prethodna dva puta kad su se sučelili u grupnoj fazi (SP 2006., EURO 2004.), a latinoamerički duo Ekvador i Honduras morat će se zadovoljiti onom olimpijskom-važno je sudjelovati! Kao i u slučabalkaju reprezentacije Francuske, osvajanje prvog mjesta u grupi omogućilo bi i korak-dva više od prolaska u osminu finala, jer se pobjednik križa najvjerojatnije s BiH ili Nigerijom, dok će drugoplasirani ostaviti svaku nadu i prije susreta s Argentincima u osmini finala.
Općenito
Švicarska-zemlja kvalitetnih satova, jake valute od čijeg nam se spomena diže kosa na glavi, zemlja alpskog skijanja i hokeja na ledu. Povijesno gledano i zemlja nogometa. Ovogodišnji nastup u Brazilu Švicarcima će biti deseto sudjelovanje na svjetskim prvenstvima. Mali je problem, doduše, činjenica da im se šest od prethodnih devet nastupa dogodilo prije pola stoljeća (pri čemu su jedan Mundial i ugostili, 1954. godine). Potom su u 40 godina nastupili još samo jednom (1994. u SAD-u). Renesansa nogometa u Švicarskoj i povratak na visine koje su imali sredinom prošlog stoljeća dogodila se (i još se događa) kao produkt jedne zanimljive kohezije. Švicarska je u zadnjih tridesetak godina izrazito imigracijska zemlja; u tom se periodu u nju doselilo blizu 2 milijuna ljudi. Mnogi od njih u Švicarsku su se doselili iz Istočne Europe, uslijed nemilih ratnih događanja. Veliku količinu svježe radne snage Švicarci su, između ostalog, iskoristili i za razvoj nogometa! Švicarci su oduvijek bili vrhunski fizički i taktički pripremljeni, ali falilo im je nogometne imaginacije i kreativnosti. To su dobili u mladim istočnoeuropljanima, prvoj generaciji rođenoj u Švicarskoj. Često za narode s ovih prostora volimo reći da u genima nose smisao za nogometni vic i kreativnost. Ta je kreativnost u Švicarskoj oplemenjena i usavršena u nogometnim akademijama, koje vode kvalitetni stručnjaci, i koje imaju vrhunske uvjete za razvoj mladih nogometaša. Ovaj proces počeo je početkom prošlog desetljeća, a rezultate je dao već 2009. godine, kad su osvojili SP U-17, a ista generacija je osvojila i srebro na EURO U-21 dvije godine poslije. Međutim, stanje nije idilično. Švicarci muku muče s matičnim zemljama svojih ponajboljih nogometaša, odnosno savezima koji ih vrbuju da zaigraju za reprezentacije svojih roditelja. Tako je primjerice i naš Ivan Rakitić bio kapetan U-19 selekcije Švicarske, ali je 2007. postao Vatreni, a nedavno je sportsko državljanstvo promijenio i Izet Hajrović, koji je dres Urara zamijenio onim BH Zmajeva. Ponajveću brigu Švicarcima zadaje neovisnost Kosova, jer bi im uspostava te nogometne reprezentacije doslovno desetkovala momčad. No, dok se to ne dogodi, Švicarci će biti dark horse i kandidat iz sjene za najviši plasman na svakom natjecanju koje budu igrali.
Izbornik
Ottmaru Hitzfeldu će brazilski Mundial biti drugi uzastopni na kojem vodi Švicarce. Kako na prošlom nije uspio proći grupu, a na EURO 2012 se nije niti plasirao, bit će mu ovo posljednja prilika da sa Švicarskom napravi neki veći rezultat. Naime, nakon SP popularni General napušta klupu Urara, a na njegovo mjesto dolazi BiH Hrvat Vladimir Petković. Ottmar Hitzfeld rođen je u Louml;rrachu, njemačkom gradiću na granici sa Švicarskom, prije 65 godina. Igračku karijeru proveo je u švicarskim prvoligašima Baselu, Luganu i Luzernu, a imao je i jedan angažman u rodnoj Njemačkoj, i to u Stuttgartu, gdje je jednom prilikom zabio 6 golova na utakmici! Ukupno je u seniorskoj karijeri zabio 169 golova u 300 utakmica. Pogađate, bio je napadač. Paralelno s igranjem nogometa, General se i akademski uzdizao, tako da je postao profesor tjelesnog i matematike. Nakon dobre igračke karijere, uslijedila je još bolja trenerska. Pogledom na riznicu trofeja i priznanja koje je posjeduje, za Hitzfelda se s pravom može reći da je jedan od najvećih trenera u nogometnoj povijesti. Trenersku karijeru počeo je u Zugu, u Švicarskoj, odakle je otišao prvu u Aarau, a potom i u Grashoppers. S ovim je švicarskim velikanom započeo svoju žetvu trofeja, osvojivši u tri sezone dva prvenstva, dva kupa i superkup. Uspjeh nije ostao nezamijećen, te je Hitzfelda angažirala dortmundska Borussia. S žuto-crnima je osvojio 2 Bundeslige, 2 DFB kupa, a kao kruna je došla Liga prvaka 1997. Kako to u Njemačkoj biva, sve što valja-pokupi Bayern. Tako je i Hitzfeld zamijenio Dortmund s Munchenom. S Bavarcima je tri puta u četiri godine osvojio Bundesligu, a igrao je i dva finala Lige prvaka. Prvo je nesretno izgubio u epskoj završnici protiv Manchester Uniteda, 1999. godine. Ono drugo, 2001. na San Siru protiv Valencije je osvojio. Nakon odlaska iz Bayerna, neko vrijeme se posvetio drugim životnim preokupacijama, da bi 2007. preuzeo Bayern, ali samo na jednu sezonu. Tada je sjeo na klupu Švicarske, koju će, kako smo rekli, voditi do završetka SP. Potom odlazi u konačnu, zasluženu mirovinu. Njegov rad s Borussijom i Bayernom prepoznat je i od strane FIFA-e, UEFA-e i Instituta za nogometnu povijest i statistiku, pa je 1997. i 2001. od strane sve 3 organizacije proglašen za trenera godine. Njemački nogometni savez proglasio ga je najboljim trenerom u povijesti Bundeslige. Dakako, proglašen je i najboljim trenerom u povijesti Bayerna.
Ključni igrači
U kadru Švicarske nekolicina je odličnih igrača, iz renomiranih klubova liga petice, poput Dzemaillija, Behramija, Xhake, Lichtsteinera, Inlera… Mi smo se odlučili za dvojicu ofenzivaca, Xherdana Shaqirija i Josipa Drmića.
Xherdan Shaqiri krilni je igrač munchenskog Bayerna. Omaleni (169 cm) i brzonogi ljevak, Shaqiri je rođen 1991. na Kosovu, u Gnjilanu. Kao dijete je s roditeljima zbog ratnih neprilika doselio u Švicarsku. Prve nogometne korake napravio je u FC August, a glavninu omladinskog staža odradio je u Baselu, s kojim je 2005. osvojio Nike Cup, jedan od najjačih turnira za uzrast do 15 godina. Na tom je natjecanju proglašen i najboljim igračem. S 18 godina prebačen je u prvu momčad, gdje je vrlo brzo postao najbolji igrač, i predvodio Basel do prolaska grupne faze Lige prvaka, kraj dva velikana, Manchester Uniteda i Benfice. Odlične igre u dresu Basela omogućile su mu da u ljeto 2012. za 12 milijuna eura prijeđe u Bayern, za koji nastupa i danas. Kako u Bayernu vlada strašna konkurencija, Shaqiri se ondje nije previše naigrao (makar je u dresu Bavaraca u 2 sezone skupio 15 golova i 17 asistencija). Glad za igrom zasigurno će ga još dodatno motivirati da predvodeći Švicarsku postigne još jedan značajan rezultat u svojoj karijeri.
Josip Drmić naše je gore list. Rođen je u Lachenu, 1992. godine, od roditelja porijeklom iz Viteza. Ovaj mladi napadač dva nam je puta vrlo konkretno skrenuo pozornost na sebe. Prvo je prije 2 godine u Koprivnici, u susretu mladih reprezentacija Hrvatske i Švicarske postigao zgoditak za pobjedu Švicaraca, da bi potom u prijateljskom susretu seniorskih reprezentacija u ožujku ove godine postigao oba gola Švicaraca, u susretu koji je završio 2:2. Gol u Koprivnici bio je dobar signal ljudima iz HNS-a da zakapare mladog gastarbajtera, ali oni ipak nisu imali dovoljno volje i želje da to učine (službeno objašnjenje je da nisu željeli oteti Švicarcima još jednog igrača porijeklom iz Hrvatske). Josip je silno želio obući vatreni dres, ali kako poziva iz Hrvatske nije bilo, odlučio se za ono što je jedino preostalo-nastupati za svoju drugu domovinu. Karijeru je počeo u FC Zuuml;richu. Za momčad iz najvećeg švicarskog grada zabio je ukupno 25 golova a posebice se istakao u prošloj (2012./13.) sezoni, zabivši 17 golova, uz 8 asistencija u 35 utakmica. Time je zaslužio transfer u Nuuml;rnberg. Golgetersku formu nastavio je i u Bundesligi, zabivši ove sezone 17 golova, čime je 3. strijelac, iza Lewndowskog i Mandžukića. Bit će glavni adut Švicarske za postizanje golova u Brazilu. Uz to što ne zabija u najdražem mu vatrenom dresu, nalazimo mu “manu” i u glazbenom ukusu, naime, obožavatelj je Sandre Afrike.
Igrači koji nedostaju
Švicarci nemaju značajnijih problema s ozljedama. Jedini igrač koji neće zbog ozljede biti na SP je rezervni vratar Marco Wouml;lfli, što svakako nije dramatičan izostanak. Neki igrači, poglavito Shaqiri, Barnetta i vratar Benaglio imali su u zadnje vrijeme problema s ozljedama, ali su te ozljede ipak sanirane, i očekuje se da će navedeni igrači biti spremni za nastup u Brazilu. Ottmar Hitzfeld objavio je već popis od 23 igrača koji će putovati u Brazil, te 7 rezervi, koje može aktivirati samo u slučaju ozljede nekog s glavnog popisa. Malo iznenađenje je to što Hitzfeld nije uvrstio na “popis 23” Derdiyoka iz Leverkusena, te Schwegglera i Pajtima Kasamija, koji su primjerice bili na prošlom SP.
Prvih 11:
Benaglio-Lichtsteiner, Von Bergen , Djorou , Rodriguez-Inler, Behrami-Shaqiri, Xhaka, Stocker-Drmić.
Kvalificirali se kao osvajači skupine E (Europa)
Nastupi na Svjetskim prvenstvima 10/20
Za redom na prvenstvu: treći put
Najveći uspjeh: 1/4 finala (1934., 1938., 1954.)
Pavao Vrba
