Trenutnu ljestvicu i uzbudljivu sezonu Premiershipa predstavili smo preko Liverpoola i Klopa.Sljedeći na tablici je Chelsea kojeg od ove sezone vodi Antonio Conte. I baš putem “modrih” može se dočarati kroz što sve prolazi veliki i bogati klub koji traži samo najviši plasman. Tu je sadržano sve što se događa u glavama vlasnika, menadžera i igrača. Ples novca i želje za uspjehom, usponi i padovi. Dolasci potrebnih igrača, rješavanje viška, odlasci legendi.
>> Kloppov Liverpool kroz statistiku
1.Liverpool 30-14 26 (5. – vrijednost: 378m) Klopp 4-1-4-1
2.Chelsea 26-9 25 (3. – 522m) Conte 3-4-3
3.ManCity 25-10 24 (2. – 524m) Guardiola 4-1-4-1 (CL)
4.Arsenal 24-11 24 (4. – 490m) Wenger 4-2-3-1 (CL)
5.Tottenham 15-6 21 (6. – 373m) Pochettino 4-2-3-1 (CL)
6.ManUTD 16-13 18 (1. – 548m) Mourinho 4-2-3-1 (EL)
7.Everton 15-13 18 (7. – 248m) Koeman 4-2-3-1
Chelsea –Conte– Krenuli u sustavu 4-1-4-1 (3 pobjede 1 neriješen 2 poraza),
Nakon promjene sustava u 3-4-3, 5 pobjeda uz gol razliku 16-0
Za razliku od Kloppa koji je godinu dana marljivo svoje trupe uvježbavao za ovu sezonu, Conte se nalazi na početku svog posla. Početak sezone je i obećavao, u sustavu 4-1-4-1, 3 pobjede u 3 utakmice (West Ham i Watford po 2-1, Burnley 3-0), ali tada slijedi pad, Swansea 2-2 i porazi od Liverpoola (1-2) i Arsenala (0-3). Na tablici 8. pozicija, strah navijača da slijedi ista sezona kao 2015/16. Abramovič pušta nervozne signale putem medija. Conte shvaća da nešto mora drastično mijenjati, i vjerojatno na treningu uigravanu drugu formaciju, njemu najdražu, sa tri u zadnjem redu, mora primijeniti prije nego što je stvarno htio. Ista na terenu odmah daje rezultat, 5 pobjeda s gol razlikom 16-0 (Hull 2-0, Leicester 3-0, ManUTD 4-0, Southampton 2-0, Everton 5-0).
2011. – 2014.
Trener uz svo svoje taktičko znanje mora biti i veliki psiholog. Odnosno, znati sve o svojim igračima, uz njihove fizičke i taktičke mogućnosti, i ono što je u njihovoj glavi. Stoga se za analizu “modrih” potrebno vratiti u povijest, zbog njihovih uspjeha i vrhunaca koje su doživjeli. Nakon povijesnog osvajanja Lige prvaka 2011/12 (Bayern 5-4) pod Di Mateom (postavljen kao privremeni menadžer u ožujku te godine), isti uspjeh nije se u sezoni 2012/13 prenio na domaće terene te se ispada iz skupina Lige prvaka. Di Mateo nije imao puno kredita i već je u studenom zamijenjen Benitezom koji osvaja Europsku ligu (Benfica 2-1) i 3. mjesto u prvenstvu. Međutim, od početka svog mandata Benitez nije dopao navijačima Chelsea, a od Abramoviča je dobio ugovor privremenog menadžera, što njemu nije dobro sjelo pa se već u veljači znalo da odlazi. Mourinho je imenovan na početku sezone 2013/14 i u tijesnom završetku sezone gubi 1. poziciju u 30. kolu porazom kod Aston Ville.
2014. – 2016.
Konačno, 2014/15 sve kockice su posložene, Mourinho u sastav dovodi Diega Costu, Courtoisa, Fabregasa i Drogbu, a odlaze Lampard, Cole, Eto, David Luiz, Lukaku, Schurrle, Bertrand, Ba i Torres te nakon pet sezona Chelsea ponovno postaje prvakom Engleske. Glad koju donesu novi igrači koji su željni uspjeha probude motivom uspavanu momčad.
Mourinho zna što mu nedostaje za biti prvak, kreativnost u sredini i raznovrsniji igrač naprijed koji će osloboditi Hazarda. Stižu Fabregas i Costa s kojima Hazard ima više slobode, prostora i mogućnosti te biva uvjerljivo najbolji igrač prvenstva. Naravno, za to je trebao i Matić koji je stasavao prethodne sezone pa u ovoj u kojoj se postaje prvak ima najviše dobivenih duela startom na loptu, a Ivanović je na 10. mjestu. Terry takvom igrom pronalazi novi, dodatni, jači motiv i ponovno je u 10 najboljih igrača lige (7.). Hazard ima najviše driblinga i ključnih dodavanja, Fabregas je 5. u ligi po toj statistici, a uz to ima najviše asistencija i dodavanja u igri, a Matić je 4. po dodavanjima.
I onda krah 2015/16. Dolaze Pedro, Baba, Begović, Falcao, a odlaze Drogba, Cech, Filipe Luis. Momčad je pojačana, isti je sistem, ali nižu se porazi (9) i rezultat je katastrofalno 16. mjesto na ljestvici nakon 16 kola. Počelo je sa skandalom Mourinha s doktoricom Evom Caneiro u prvom kolu. Hazard igra loše, manje trči, posljedica njegove loše igre su slabije predstave Coste. Manja količina povratne trke i manje opasnosti put naprijed stvara probleme natrag, igrači gube povjerenje jedni u druge. Sve se srušilo. Isti sistem igre nije mogao zadržati pad, a odlazak Drogbe i Cecha oslabio je snagu zajedništva ekipe. Pokušavao je Mourinho mijenjajući u sredini Matića, Ramiresa, Kenedya, Mikela, Loftus-Cheeka, na boku Williana i Pedra, naprijed Costu, Remya i Falcaa. Ništa nije pomoglo. Kroz takve rošade i nervozu u razgovorima, u momčadi se naruše i povjerenje u menadžera, i Mourinhu nije bilo spasa. Smijenjen je u prosincu, privremeni menadžer postaje Hiddink. Iako novi menadžer zaustavlja pad (4 mjeseca bez poraza u Premiershipu), i to bez nekakvih velikih promjena u sastavu i sitemu igre (4-2-3-1), samo vraćanjem povjerenja među igrače i drugačijim treninzima. Chelsea ipak po drugi put zaredom ispada iz Lige prvaka u ožujku od PSG-a, a lošim početkom sezone završava na 10. mjestu lige.
2016. – 2017.
I dolazi Conte, i Batshuayi, David Luiz, Kante, Marcos Alonso, vraća se s posudbe iz West Hama Moses. Ujedno se momčad čisti. Odlaze Salah, Djilobodji, Perica i Marin, koji su ionako bili na posudbama prethodnu sezonu, a na posudbe odlaze Cuardado, Traore, Pašalić, Remy i Baba. Falcau istječe posudba i vraća se u matični Monaco. Conte mijenja sustav u 4-1-4-1 i jedini novi igrač u sastavu je sjajni 25-godišnji Kante, na poziciji zadnjeg veznog. Kante je stigao iz Leicestera kao igrač koji je uz Drinkwatera držao sredinu prvaka, temelj na kojem je izgrađena titula. Igrač koji sjajno čita igru, brz, okretan i pravovremenih reakcija, uvjerljivo prvi u Premiershipu u duelima u kojima startom oduzima loptu. Kao takav je i doveden iz Caena za 8,5 milijuna eura, a u Chelsea je prodan za nevjerojatnih 34 milijuna.
I nakon dobrog starta, kako je već opisano uslijedio je pad. Nakon 3 pobjede na startu, na utakmici sa Swanseom (2-2) ozlijedio se Terry, u momčad ulazi David Luiz i slijede 2 poraza. Nedostatkom one glavne karike prijetilo je da se opet sezona uruši, kao i kod Mourinha. Conte je shvatio da je to taj trenutak kada mora krenuti s 3 u posljednjoj liniji.
Chelsea to nije mogao igrati s Terryem u momčadi, ali ni bez pojačanja kakva su Kante, Marcos Alonso i Moses. I s novim sistemom sva 3 ulaze u momčad, uz Davida Luiza, s tim da i najskuplje pojačanje, Batshuayi, ulazi tijekom utakmica mijenjajući Costu. Sada Kante u sredini ima podršku nešto niže postavljenog Matića, dok jednom i drugome svojom pokretljivošću pomoć daju Moses i Alonso. Time više slobode u igri, s manje pomaganja obrani imaju Pedro i Hazard, i Chelsea dolazi do 5 pobjeda zaredom uz gol razliku 16-0. Momčad je ponovno gladna, samo sad Terry ne igra, poziciju je izgubio i Ivanović. Oscar, Willian i Chalobah mijenjaju Pedra i Hazarda po potrebi tijekom utakmice. Hazard sada u prosjeku više puca na gol, postiže više golova, manje ima ključnih dodavanja jer se češće nalazi u prilikama da sam poentira i ima ponovno veliki broj driblinga po utakmici (one šampionske sezone 4,74 ; sada 4 po utakmici ; prošle, krizne sezone 2,87)
Svakako će biti zanimljivo gledati kako će na ovaj sistem reagirati druge momčadi (menadžeri) u Premiershipu, odnosno koliko će biti dalje uspješan i samom Conteu. Ovo je samo šlag na tortu izuzetnoj sezoni s toliko jakih trenerskih imena.
Renato Čupić
